Muftija Džabić i lekcije za naše vrijeme

Tokom desetogodišnje borbe u okviru Džabića pokreta naročito su se iskristalizirala četiri važna područja djelovanja koja i danas čine okosnicu i suštinu opstanka i prosperitetnog života Bošnjaka

Ta četiri područja su: vjerska autonomija, stavljanje ekonomskih resursa (vakufa) u službu općeg dobra naroda, autonomno kreiranje obrazovanja (mearif) u službi potreba muslimana Bošnjaka, a da bi se sve to ostvarilo tokom godina borbe spoznalo se da Bošnjaci moraju artikulirati vlastitu političku agendu i autentičnu političku ideju.

Na nekim od tih područja polučeni su značajni rezultati već u prvoj deceniji 20. stoljeća, a neka područja i danas traže odlučan i predan angažman i zajedničku kolektivnu energiju. Izričiti zahtjevi za ekonomskom i obrazovnom slobodom Bošnjaka bili su pretpostavka za razvoj kulturnog i nacionalnog identiteta naroda. Pokret je iznjedrio snažne političke zahtjeve iz kojih je nastala prva bošnjačka politička stranka, Muslimanska narodna organizacija 1906. godine.

Bošnjaci i danas tragaju za adekvatnim političkim, ekonomskim i obrazovnim rješenjima koja će im omogućiti fizički opstanak, materijalni i kulturni prosperitet. Mnogo toga se promijenilo, ali neke stvari su ostale skoro iste ili slične. Do kakvih rezultata dolazimo u sferi današnje bošnjačke političke stvarnosti komparacijom prilika s početka 20. i 21. stoljeća: Da li danas imamo jasniju i razrađeniju političku viziju i ciljeve? Ekonomske prilike u doba Džabića su bile iznimno teške, posebno imajući u vidu devastaciju vakufa, propast begovata i ulazak krupnog kapitala iz drugih dijelova Monarhije. Ne možemo ne primijetiti ni sadašnje tendencije ekonomske kolonizacije Bošnjaka i bošnjačkog životnog prostora.

Muftija Džabić bio je osoba širokog i specijalističkog obrazovanja, pripadao je obrazovnoj eliti kakav mu je status bio priznat i u Istanbulu, dugo vremena obrazovnom i kulturnom središtu i stjecištu intelektualne elite iz različitih dijelova muslimanskog svijeta. Fascinantno je da je muftija Džabić svoje obrazovanje stekao isključivo u Mostaru, kod naše lokalne uleme. To je velika i značajna činjenica. Ustvari, to govori da su naši ovdašnji učitelji iz porodica Džabić, Kajtaz, Karabeg i dr. bili sposobni obrazovati studente čijem znanju se divio intelektualni vrh tadašnjeg muslimanskog svijeta. Veliko ime globalnog muslimanskog reformizma Muhamed Rešid Rida, urednik čuvenog časopisa „El-Menar“, susreo se u Istanbulu s muftijom Džabićem i u Menaru iskazao svoje divljenje erudiciji muftije Džabića. Neke pouke, iskustva i slabosti iz Džabića pokreta i danas su itekako važne i aktuelne. Mogu biti od koristi kako bismo prepoznali kakva nam je danas potrebna borba i koje vrste aktivnosti.

Prvo, za svaki vid slobode i autonomije mora se, uz neminovnu požrtvovanost, boriti i izboriti. Kada se, pak, sloboda osvoji, valja znati u slobodi živjeti, nad njom pomno bdjeti i jačati njene mnogostruke gradivne elemente. U suprotnom izgubit će se, kao što je Štatut voljom vlasti Kraljevine Jugoslavije zamijenjen nametnutim ustavom IZ 1930. godine.

Drugo, Pokret je ispravno procijenio značaj internacionalizacije bošnjačkog pitanja, tražeći podršku za svoje ciljeve od političkih snaga u okviru Monarhije, prvenstveno opozicije u austrijskom i ugarskom parlamentu, ali i izvan Monarhije, posebno Turske, koja u tom vaktu nije mogla pomoći ni sebi. Ni danas bošnjačko pitanje ne smije ostati izolirano ili samo bošnjačko, uz dopuštanje konstantnog intervencionizma iz Beograda i Zagreba, nego mora biti što snažnije internacionalno vidljivo i prisutno. Potrebni su snažni i moćni međunarodni saveznici. Ne smije se oslanjati na slabe, nepouzdane i neiskrene saveznike, jer to ne donosi uspjeh. Treba birati saveznike koji mogu pomoći, globalno utjecajne.

Treće, na području obrazovanja nužno je promišljati koje su danas autentične i izvorne obrazovne potrebe Bošnjaka, kako ih artikulirati i realizirati. Na koji način uspostavljati i razvijati obrazovanje kao važan faktor koji jača nacionalni identitet, afirmira bošnjačku kulturu, zajedništvo i osjećaj pripadnosti zajedničkoj sudbini? Kakvo obrazovanje omogućava Bošnjacima da, uz visoku svijest o nacionalnom i vjerskom identitetu, budu visokokvalificirani i konkurentni na domaćem i međunarodnom tržištu ideja i znanja, poput muftije Džabića?

Četvrto, evropski obrazovani intelektualci Bošnjaci nisu bili uz Džabića pokret, što ga je značajno slabilo. Danas, u vitalnim pitanjima ne smije se dopustiti podijeljenost na sekularnu i vjersku inteligenciju. Ta podjela je opasna, gubitnici su i jedni i drugi i narod u cjelini.

Peto, vođstvo (lider) mora biti u narodu i uz narod - i fizički i intelektualno i materijalno - ukoliko želi biti vođstvo i polučiti uspjeh. Odlazak Džabića u Tursku odvojio ga je od Pokreta i onemogućio da efektivno vodi i utječe. Biti daleko od naroda nužno ne znači samo boraviti u inostranstvu, nego i ne osjećati i ne živjeti probleme, strahove i nadanja vlastitog naroda, unatoč fizičkoj prisutnosti.

Peto, defetizam, bilo kao posljedica nemoći, nesnalaženja, političko-stranačkih trvenja, vodi iseljavanju i demografskom kolapsu. Valovi iseljavanja u Tursku dijelom su bili posljedica nemoći rješavanja bošnjačkih krucijalnih pitanja, kao što su i danas odraz ekonomske, političke i druge nesigurnosti i unutarbošnjačke nemoralne i suicidalne stranačke borbe.

Šesto, otmica Fate Omanović 1899. godine bila je inicijalna kapisla za nastanak Pokreta za autonomiju i kasnije kristaliziranje političkih i ekonomskih zahtjeva. Šta danas može biti inicijalna kapisla za nastanak jedne nove proaktivne i odvažne političke svijesti i organizirane kolektivne akcije Bošnjaka koja će proširiti horizonte slobode i progresa, mogu li to biti makar neka od najkrupnijih i egzistencijalnih pitanja poput uzurpacije Lakišića harema u Mostaru, negacije bosanskog jezika, prijetnje državnom suverenitetu i integritetu?

Muftija Džabić uradio je što je mogao i kako je znao. Naše je da sada uradimo što možemo i znamo. Tako ćemo mu dati najveće priznanje i na taj način evociranje uspomene na njega i sve naše znamenite ljude i događaje dobija puni smisao i čuva od zaglavljenosti u prošlosti.