Jezik naš nasušni
In media TERS
Svjedoci smo posljednjih godina velike navale engleskih riječi u bosanski jezik. Neko će reći da je to logično zbog razvoja novih digitalnih tehnologija i IT-industrije kojima je „maternji“jezik upravo engleski. Glavne face u medijima nisu više naučnici, doktori, arhitekte, umjetnici, kao nekad, već stameni bradati mladi momci, IT-stručnjaci ili „eksperti“. Obraćaju nam se s nekih pozornica preko bezbroj različitih medijskih platformi, na nekom jeziku koji većina stanovništva teško ili nikako ne razumije pričaju o nekim „biznisima“kod kojih lova pada sama s nebesa. Za nekoga ko zna engleski jezik bude smiješno slušati ih kako, na silu, vrlo jasne riječi našeg jezika mijenjaju engleskim. Razlog za to je pomodarstvo, želja po svaku cijenu biti u trendu i u skladu s modernim kretanjima, ili da se malo našalimo, biti „cool“. Uvijek je takva igra s jezikom bila obilježje niže obrazovanih, neukih, pomalo primitivnih ljudi koji jezičkim vratolomijama, pretjeranom upotrebom stranih riječi, žele ostaviti dojam da su pametni i u skladu sa svojim vremenom. Tako još prije skoro 150 godina list „Bošnjak“piše o novim jezičkim vjetrovima u Bosni i Hercegovini koja se pod Austro-Ugarskom vlašću ubrzano modernizira. „Bošnjak” je insistirao na očuvanju izvornosti, čistote bosanskog jezika. Borio se protiv korištenja stranih riječi i izvrtanja narodnog govora. U jednom od najinteresantnijih članaka iz 1891. na tu temu potpisani autor Salih-aga kaže: “Eto tako rekô bih, da među našom omladinom svako nastoji, kako će svoj materinski jezik nanakaziti tuđim, nerazumljivim i skroz pokvarenim rečenicama: nastoji da zabaci svoj običaj, a poprimi tuđi…” U istom tekstu navedeni su različiti primjeri kvarenja bosanskog jezika, a naročito su zanimljivi oni kada govori o upotrebi njemačkih riječi: “Ne može se upravo vjerovati, kolika se je množina njemačkih riječi ukorijenila u naš jezik za ovo kratko vrijeme, te se upotrebljuju, kao da su naše domaće. Evo nekoliko primjera: Hajmo na špacir. On bi pisao ali nema cajta. Ti si ležao u špitalu. Daj mi porciju mesa. Sjedi, evo imaš i ti plac...” Na kraju članka autor navodi komičan primjer povodljivosti i neukosti našeg naroda u to vrijeme: “U nas nije bila prije riječ ‘kafana’. Na mjesto ‘kafana’ govorili smo ‘kahva’. Mi smo dakle išli u ‘kahvu’ pa pili ‘kahvu’. Iz toga je zaključio jedan Bošnjak da ‘kafana’ može značiti što i kahva, s toga se jednoč izrazi: ‘Ja istom popio kafanu, a vi dođoste.