Bosnu nije posjetio, ali je nije ni zaboravio
Dana 3. januara 2024. godine navršilo se deset godina od kako je na bolji svijet preselio hadži Osman Memiş
Hadžija Osman je rođen 1919. godine u Ali Begovom selu u blizini turskog grada Balıkesir od oca Mustafe i majke Merjeme. Njegovo porijeklo potječe iz Bosne. Djed Jusuf je došao u Ali Begovo selo 1878. godine iz Gacka/Fazlagića Kule. Prezime im je bilo Fazlagić, međutim donošenjem Zakona o prezimenima dobili su prezime Memiş. Hadži Osman je sklopio brak s Hedijom Fidan u kojem su imali troje djece, dva sina Mustafu i Hamzu i kćerku Kijmetu. Rahmetli Osman je svoj ovodunjalučki život proveo u rodnom selu Ali Beg. Nikada nije imao prilike da dođe u Bosnu, ali je ponosno govorio da je Bošnjak, čuvao svoju kulturu, tradiciju, lijepe bosanske običaje i u svojim poznim godinama jako čisto pričao svoj maternji jezik. Hadžija Osman je u svom kraju bio poznat po tome što je prvi poslao svog sina Mustafu u medresu. Rahmetlija je 1993. godine obavio petu islamsku dužnost hadž. To se iznenada desilo. Hadžija Osman je bio zemljoradnik, te mu je njegov sin ponudio da donaplate staž i da ga penzionišu, međutim on je to odbio govoreći kako to možda neće biti halal i kako bi on volio za te pare da ode na hadž što je i učinio. Iz ovoga primjera vidimo koliko je merhum vodio brigu o vjerskim propisima.
Kao i svakog prolaznika na ovom dunjaluku tako i hadžiju Osmana život nije poštedio. Za svog života svašta je preživio. Znao je nekada reći:
„Ja sam dva puta u životu za dan dvije dženaze iz svoje kuće ispratio“, misleći na oca i bratića, te dijete i brata koji su preselili za isti dan.
Hadži Osman nije Bosnu zaboravio kada joj je najpotrebnije bilo. Naime, tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu mnogi su kod njega musafiri bili. Od tih imena su Halida Izetbegović, Ali Rıza Gruda, Ismet Kasumagić i drugi. Njegova porodica je bila uvijek primjer drugima što se tiče vjere i očuvanja svoje kulture. Njegovi sinovi i kćerka su ponosni što su imali tako srčanog i vjeri odanog oca. Molimo Allaha, dž.š, da hadžiji Osmanu i njegovoj hanumi, rahmetli Hediji, koja je preselila 2005. godine, podari Džennetul-firdevs, a njihovoj porodici sabri džemil. Amin!