Nadahnjujući život i djelo jedne čuvarice naših sjećanja i identiteta
Lejla Hairlahović-Hušić (22. 9. 1983. - 28. 11. 2020.)
Neki ljudi žive kratko ali ostave velikog traga, dobročinstva i sjećanja. Takva je bila rahmetli Lejla Hairlahović-Hušić iz Cazina.
Osnovnu i srednju školu je završila u Cazinu. Od malih nogu bila je zainteresirana za nauku, kulturu, sport, obrazovanje. Učestovala je u mnogim projektima od značaja za Cazin, Krajinu i državu Bosnu i Hercegovinu.
Lejla je studirala engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Tuzli gdje je za svoj uspjeh bila nagrađena Srebrenom i Bronzanom plaketom. Postdiplomski studij je završila u Sarajevu u Centru za interdisciplinarne postdiplomske studije te magistrirala na temu „Službeni jezici Evropske unije“.
Radila je u Osnovnoj školi „Cazin II“u Cazinu i jako voljela svoj posao i rad s djecom.
Svojim primjerom je pokazivala kako treba biti produktivan i proaktivan i kako treba trošiti vrijeme na korisne, lijepe stvari i sve ono što će biti od koristi pojedincu i zajednici. U prvi plan uvijek stavljati univerzalne ljudske vrijednosti. Bila je jako vezana za svoju vjeru, kulturu, tradiciju. Sve tako ljubomorno istraživala, čuvala i sačuvala. Posebno je bila posvećena kulturi sjećanja. Lejla je bila istraživačica Muzeja ratnog djetinjstva za koji je prikupila mnogo priča i predmeta iz Cazinske krajine od osoba koje su bile djeca za vrijeme agresije na BiH 1992-1995. Radila je i na velikom projektu Muzeja i Memorijalnog centra Srebrenica pod nazivom „Iskustva djece tokom genocida u Srebrenici“. Obavljala je razgovore sa žrtvama genocida koji su prenosili autobiografsko sjećanje, ali i s onima koji nemaju autobiografsko već povijesno sjećanje.
Doktorski studij etnologije i kulturne antropologije je upisala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uradila je doktorsku disertaciju na temu: „Identitet/i muslimana u Cazinskoj krajini“koja ima veliku vrijednost posebno za stanovni- ke Bosanske krajine. Nažalost, datum jav- ne odbrane nije dočekala jer je preselila nekoliko dana prije. Voljela je pomagati ljudima na različite načine, u različitim aktivnostima. Ipak, njena najveća ljubav je bilo obrazovanje. Radila je u obrazovanju i za obrazovanje. Govorila je o obrazovanju, druge podsticala na učenje. Smatrala je da je to nešto u šta najviše trebamo ulagati. Pored svega napisanog posebnu ljubav imala je prema Gradskoj džamiji u Cazinu. Mnoge stare slike Gradske džamije i Grada Cazina koje imamo su zasluga rahmetli Lejle Hairlahović-Hušić koja ih je u toku svojih istraživanja pronašla.
U 37. godini života vratila se svome Gospodaru. Preselila je 28. novembra 2020. od posljedica COVID 19. U periodu pandemije preselio je i Lejlin otac, stric i dvojica daidža.
U svojih 37 godina života uradila je mnogo, pomagala puno, a iza sebe ostavila inspiraciju za naredne generacije. Sa svojim suprugom Jasminom bila je u braku nepunu godinu dana. Ostavila je nama živima primjer kako se treba boriti, truditi i uspjeti u životu, te biti primjer u dobru ljudima.
Njena doktorska distertacija ‘’Identitet/i muslimana u Cazinskoj krajini’’ je trajno dobro, vakuf koji će ostati da se ljudi koriste do Sudnjeg dana.
Porodica, suprug, prijatelji kao trajno sjećanje na rahmetli Lejlu, na njen život i djela osnovali su ‘’Fondaciju Lejla Hairlahović-Hušić’’ koja je nastavak ideje i misije koju je za svog života vodila Lejla prije svega stipendiranjem i pomaganjem onih koji se bave naukom. Molimo Allaha da Lejlu nagradi za svako dobro djelo koje je učinila i u Džennet je uvede. Amin!