Pitanja odgovori ?

Na pitanja odgovara: Ahmed Purdić, fetvai-emin

Pitanje: Da li osoba koja ima problema s kretanjem (koristi se štakama) ispravno klanja, ako se na kijamu oslanja na zid? Da li je ispravnije da to čini sjedeći?

Odgovor: Kijam (stajanje u namazu) je namaski rukn, tj. stroga obaveza, pa ako osoba može klanjati stojeći, makar i naslonjena na štap ili zid, obavezna je da tako klanja. Ima pravo klanjati i sjedeći, ako će joj obavljanje namaza stojeći naškoditi ili donijeti neprilike. U neprilike se, između ostalog, ubraja i osjećaj jakog bola ili vrtoglavice. Prema tome, ako nema rizika od padanja, zbog bola ili gubitka ravnoteže, takva osoba će namaz obavljati stojeći, naslonjena na zid ili štaku/ štap. A ako ne može cijeli namaz klanjati stojeći, nego samo jedan dio, počet će stojeći, a završiti ga kako može. (Više v.: A. Tuhmaz, Hanefijski fikh 1/379.)

Pitanje: Poštovani, da li je ispravno, u slučaju namjernog prekidanja posta u ramazanu, dati kefaret u narodnu kuhinju? Zanima me da li za jedan dan moram računati 60 siromaha ili drukčije da postupim. Imam više dana prekinutog posta. I šta ako ne mogu nahraniti za toliko dana toliko siromaha? Može li neki vaš savjet ili iskrena preporuka?

Odgovor: Ako se više puta namjerno prekine post, u istom ili različitim ramazanima, dovoljan je jedan kefaret, uz napaštanje svih dana u kojima je post pokvaren. Prema tome, potrebno je da postite 60 dana uzastopno i dodatno onoliko dana u kojima ste post namjerno pokvarili. Ako niste u stanju toliko dana postiti, možete, kao alternativu, primijeniti odredbu da za svaki dan posta nahranite jednog siromaha, što otprilike odgovara srednjem iznosu sadekatul-fitra.

Ta obaveza se može izvršiti hranjenjem odjednom većeg broja siromaha, a može se i za sve dane dati jednom siromahu. Također se može izvršiti i uplatom novca u narodnu kuhinju ili preko Rijasetovog fonda za fidju, koji će vaša sredstva proslijediti potrebnima. Naravno, treba da donesete i teobu, budući da je namjeran, neopravdan prekid posta veliki grijeh. ˝Ukoliko niste sada u mogućnosti da navedeno izvršite, dovoljno je da se pokajete za grijeh koji ste počinili namjernim neopravdanim prekidom posta, a obavezu kefareta možete izvršiti kada budete mogli postiti ili kada Vam se finansijska situacija popravi. Allah nikoga ne zadužuje preko njegovih mogućnosti.

Pitanje: Završila sam školovanje u medresi, a kasnije na stomatološkom fakultetu, gdje sam naučila da je koštana srž nezrela krv. Naprimjer, eritrociti (crvena krvna zrnca) žive u cirkulaciji 120 dana. Čim jedan od njih odumre, sljedeći, koji je spreman, izlazi iz koštane srži u cirkulaciju. Kao dijete sam jela supe od telećih koljenica i jela koljenice i srž, ali to ne jedem već duže vrijeme, jer ne znam da li je to muslimanima zabranjeno.

Odgovor: Kur’anskim tekstom, muslimanima je zabranjeno konzumiranje krvi. U suri El-Bekare se navodi: On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo.

(El-Bekara, 173.) Ovaj ajet, u kojem se spominje krv, općenit je, a njega konkretizira ajet iz sure El-En’am, u kojem se kaže: Reci: “Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja istječe, ili svinjskog mesa”. (El-En’am, 145.) Prema tome, zabranjeno je konzumirati krv koja istječe tokom klanja ili ranjavanja životinje (dem mesfūh) i ona je nečista. Krv, koja nakon klanja ostane u organima životinje, nije zabranjeno konzumirati. Zbog toga je dozvoljeno konzumiranje jetre i slezene, iako u tim organima ima puno krvi. Allahov Poslanik, a.s., rekao je: Dozvoljene su vam dvije strvi i dvije krvi: od strvi ribe i skakavci, a od krvi jetra i slezena. (Ibn Madže i Ahmed) Prema tome, nije zabranjeno konzumirati nijedan unutrašnji organ životinja čije meso je dozvoljeno jesti, bez obzira na to što u njima ima krvi, osim ako se dokaže da je konzumacija nekih od njih štetna. Dakle, dozvoljeno je jesti koštanu srž, koljenice, bubrege, srce, mozak i sve što je uobičajeno da se jede od propisno zaklanih životinja.

Pitanje: Da li postoji vremenski period koji treba proteći između dviju trudnoća? Ljekari širom zemlje i svijeta govore da treba proteći najmanje godina, kako bi se tijelo oporavilo od trudnoće i poroda. Međutim, ima puno slučajeva gdje žena ne čeka taj period, nego zatrudni i na kraju sve s njom i s djetetom bude uredu. Što se tiče islama, nisam mogla ništa da nađem o ovom pitanju. Postoje li tu kakvi vjerodostojni hadisi ili pravila?

Odgovor: Nema eksplicitnog ajeta niti hadisa koji određuju najkraći vremenski period između dviju trudnoća. Međutim, neki islamski pravnici iz ajeta koji govori o trudnoći i dojenju djeteta zaključuju da je optimalni period između dviju trudnoća trideset mjeseci. U 15. ajetu sure El-Ahkaf se navodi: Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. Ako bi se i prihvatio ovaj idžtihad, radi se o preporučenom periodu, a ne obaveznom, jer o periodima dojenja djeteta, njegovog odbijanja (odvikavanja) od dojenja i nove trudnoće prepušteno je roditeljima da odluče, prema interesima djeteta i majke. U 233. ajetu sure El-Bakare, u kojem se navodi period potpunog dojenja od dvije godine, također se kaže: A ako njih dvoje (roditelji) na lijep način i sporazumno odluče dijete odbiti, to nije grijeh, što znači da roditelji, ako se usaglase, mogu dijete odbiti od dojenja i prije isteka perioda od dvije godine.

Također, nema šerijatske zapreke da žena doji dijete tokom nove trudnoće. U hadisu, koji je zabilježio Muslim, navodi se “da je Allahov Poslanik, a.s., kanio zabraniti dojenje u trudnoći, ali je obaviješten da to čine Bizantijci i Perzijanci, bez štete za njihovu djecu”, pa je odustao od te namjere. O zdravstveno-medicinskom aspektu tog pitanja potrebno je konsultirati se s ljekarom (pedijatrom). Propis se u ovom slučaju veže za štetnost tog postupka po majku ili razvoj zametka, što utvrđuje medicinska nauka.