Ljubav i potpomaganje u ime Allaha, dž.š.

Zapostavljeni sunneti Poslanika, a.s.

Nalazimo se u vremenu kada je, nažalost, sve manje iskrenosti u poslovima, pa čak i u običnoj komunikaciji među ljudima. Uvjet, da bi neko djelo bilo primljeno i kabul kod Uzvišenog Allaha je da se ono čini samo radi Allahovog zadovoljstva i nagrade. Zbog toga Poslanik, s.a.v.s., u mnogo hadisa podstiče na iskrenost nijjeta (namjere) i predanost u svim poslovima, Uzvišenom Allahu. Sav naš trud i rad je da zadobijemo Allahovu, dž.š., milost, ljubav, naklonost i zadovoljstvo.

Poznat je hadis u kojem Poslanik, s.a.v.s., spominje slučaj čovjeka koji je krenuo da obiđe svoga brata muslimana u drugom selu, pa mu je Allah, dž.š., poslao meleka u ljudskom obliku da ga pita kuda je krenuo. Ovaj mu odgovori, a melek priupita: - Imaš li ti kod njega kakvu dunjalučku potrebu, ili neki drugi posao? On reče: - Nemam, nego mu idem u posjetu zato što ga volim u ime Allaha, dž.š. Tada melek reče: Tebe je Allah zavolio zato što ti voliš svoga brata u ime Njega.“(Muslim)

Šurahbil b. Simt je jednom prilikom pozvao Amra b. Abesu es-Sulemija i rekao mu: `O Ibn Abese, hoćeš li mi kazati neki hadis koji si čuo od Poslanika, s.a.v.s., ali bez dodavanja niti neistine? I nemoj mi prenositi ono što je neko drugi čuo od Poslanika, a ne ti.’ On reče: `Da, čuo sam Poslanika, s.a.v.s., da kaže: `Doista je Uzvišeni Allah rekao: `Moju ljubav zaslužuju oni koji se vole radi Mene. Moju ljubav zaslužuju oni koji održavaju (čistih srca i namjera) veze (odnose) zbog Mene. Moju ljubav zaslužuju oni koji se posjećuju radi Mene. Moju ljubav zaslužuju oni koji se potpomažu, udjeljujući hedije i savjete u ime Mene. Moju ljubav zaslužuju oni koji jedni drugima pomažu radi Mene.’

Tada Šurahbil b. Simt reče: `O Ibn Abese, ti si čuo ovaj hadis od Poslanika, s.a.v.s?’ On reče: `Da, tako mi Onoga osim Kojeg drugog boga nema. Da ovaj hadis nisam čuo od Poslanika, s.a.v.s., jednom, ili dva, ili tri, ili četiri ili pet ili šest ili sedam puta - završio je s brojem sedam - ne bih se zakleo, tj. ne bih obraćao pažnju hoću li ga kazati nekome od ljudi, ali, tako mi Allaha, ne znam koliko sam ga mnogo puta čuo od Poslanika, s.a.v.s.’“(Hadis je sahih a bilježi ga Ahmed.)

Naredni događaj ukazuje na to kako su ashabi i tabi’ini razumijevali i primjenjivali hadise Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

Poznati tabi’in Ebu Idris el-Havlani kaže: Ušao sam u džamiju u Damasku, u Siriji, kad sjedi neki mladić, svijetlih zuba i blistavog lica, dok su ljudi bili okupljeni oko njega. Kad god im nešto ne bude jasno od propisa vjere, obraćali bi se njemu i on bi im to pojašnjavao, što bi oni, bez pogovora, prihvatali. Ja upitah za njega, pa mi rekoše da je to ashab Muaz ibn Džebel, r.a., Poslanikov, s.a.s.v., drug. Sutradan sam poranio u džamiju pa uvidjeh da je prije mene stigao u džamiju i da klanja nafilu. Sačekao sam da završi namaz pa sam mu prišao, došavši ispred njega i nazvao mu selam. Rekao sam mu: „Tako mi Allaha, ja tebe uistinu, radi Allahovog hatora, volim.“On me tada priupita: „Tako ti Allaha, je li to tačno? Ja mu odgovorih: „Tako mi Allaha, tako je to. On opet upita: „Tako ti Allaha, je li to istina? Ja mu odgovorih: „Tako mi Allaha, tačno je. Tada me on uze za krajeve moga ogrtača, primaknu me sebi i reče:

„Među svim religijama, islam je skoro jedina koja osuđuje one koji vjeruju bez dokaza, i kori one koji slijede mišljenja koja nemaju dovoljnu pouzdanost, islam se obraća razumu, a Časni tekst proklamuje da se sreća sastoji u ispravnoj primjeni razuma.“

Fazlur Rahman

„Raduj se, jer ja sam uistinu čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže, da je Uzvišeni Allah (u hadis kudsiju) rekao: „Moju ljubav zaslužuju oni koji se vole radi Mene, posjećuju se, sjede skupa radi Mene i koji se potpomažu, udjeljujući poklone, u ime Mene.“(Hadis je sahih a bilježi ga Ahmed, Malik i drugi.)

Oni koji se vole u ime Allah, dž.š., su oni čija su srca objedinjena u ljubavi prema njihovom Stvoritelju, veličaju Ga i zikr čine. Oni ne vole osim ono što On Uzvišeni voli, a mrze i preziru ono što Allah, dž.š., ne voli od griješenja i ružnih djela. To su oni koji se sastaju u hajru, činjenju ibadeta, učenju Kur’ana, iščitavanju njegovih komentara, čitanju i komentarisanju Poslanikovih, s.a.v.s., hadisa i svega što im pomaže u ispravnom razumijevanju propisa njihove vjere. Takvi jedni druge obilaze, u ime Allaha, dž.š., održavajući time rodbinske veze, obilaze bolesne i jačaju svoja iskrena prijateljstva i druženje. Jedni za druge se žrtvuju, pomažu se međusobno svojim imecima, svojim angažmanom, iskrenim savjetom i sugestijom, dijeleći s njima ono što ih raduje i saosjećajući s njima u onome što ih rastužuje.

U hadisu se između ostalog zapaža mjesto koje je Muaz ibn Džebel, r.a., zauzimao među svojim sunarodnjacima. To je ashab za kojeg je Poslanik, s.a.v.s., rekao da najbolje poznaje halal i haram (ono što je dozvoljeno i što je zabranjeno) u islamu. Njegov osmijeh na licu, susretljivost i sve ostalo šta je naučio od Poslanika, s.a.v.s., od lijepe komunikacije s onima koji ga okružuju. Hadis nas također usmjerava na to da s radošću i osmijehom, kao braća, jedni drugima prilazimo, komuniciramo, družimo se i volimo. Da nas veseli svaki uspjeh našeg brata, a isto tako da ga utješimo i saosjećamo s njim, ako ga zadesi tuga i nevolja.

Za sve ovo treba nam čisto srce u kojem nema netrpeljivosti niti mržnje, niti zavidnosti. Trebamo se preispitati u vezi sa stanjem našeg srca:

Ibn Kajim je rekao: „Provjeri svoje srce u tri situacije: kod slušanja Kur’ana, prilikom spominjanja Uzvišenog Allaha (zikra) i kada se osamiš u razmišljanju o svome Stvoritelju. Ako se ni u jednom od ovo troje ne nađeš, onda moli Allaha da ti podari čisto srce, jer ga ti uistinu nemaš.“(El-Fevaid)

Ibrahim Havvas je rekao: „Liječenje srca je pomoću pet stvari: učenje Kur’ana s razmišljanjem, ispražnjenost stomaka (post), noćni namaz, iskrena dova prije zore i sjedenje s učenim i dobrim ljudima.“(Nevevi u Ezkaru)

Mudra je izreka: „Okorjelost srca je u četiri stvari kada se u njima pretjera: jelo, spavanje, pretjerani govor i beskorisna komunikacija.“

Irbad ibn Sarije, r.a., pripovijeda od Poslanika, s.a.v.s., da je Uzvišeni Allah u hadis kudsiju rekao: „Oni koji se budu voljeli u Moje ime, bit će u hladu Moga arša (prijestolja) na Dan kada ne bude drugog hlada osim Moga hlada.“

U drugom hadisu Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Oni koji se budu voljeli u ime Allaha bit će na Sudnjem danu u hladu Allahovog prijestolja, divit će im se poslanici i šehidi.“

U hadisu koji prenosi Ubade ibn Samit, r.a., stoji da Poslanik, s.a.v.s., prenosi da je Uzvišeni Allah rekao: „Zagarantovana je Moja ljubav onima koji se budu u Moje ime voljeli, zagarantovana je Moja ljubav onima koji se budu u Moje ime savjetovali, zagarantovana je Moja ljubav onima koji se budu u Moje ime potpomagali (zalažući se jedni za druge). Oni će biti (na Sudnjem danu) na minberima od svjetlosti, divit će im se poslanici, a.s., šehidi i iskreni robovi.“(Hadis je sahih, a bilježe ga Ahmed, Ibn Hibban i Taberani.)

Allahu naš, učini nas Tvojim iskrenim robovima!

“Iskušani smo ljudima koji misle da Bog sem njih nikog nije uputio!”

Ebu Ali el-Husejn ibn Abdullah Ibn Sina