Bratstvo među vjernicima cilj kojem zajednice moraju biti stalno posvećene
Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović obratio se na otvaranju jednodnevne Konferencije „Članovi parlamenata i vjerski lideri za mir i suživot“koja je održana 12. februara, 2024. godine u Sarajevu u organizaciji Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i Lige muslimanskog svijeta Rabite. U svom govoru reisu-l-ulema Kavazović je poručio da su bratstvo i dijalog među vjernicima i mir među vjerama jedna od naših primarnih briga.
„Svjedočimo koliko se snažno nameću netolerantne i na mržnji zasnovane ideologije, čije osnove su slabe i sumnjive. Nije isključeno da ćemo tome svjedočiti i u budućnosti, na različite načine. Naš odgovor mora biti jedinstven i on mora biti savez svih sinova i kćeri Ademovih koji na sve naše probleme gledaju kao na zajednička iskušenja čovječanstva“, istaknuo je reisul-ulema.
Kazao je da sve što će biti izrečeno na ovoj konferenciji „ima posebnu težinu i značaj zbog trenutka u kojem svjedočimo nezapamćenoj katastrofi u Gazi i, nama svima ovdje okupljenim, svetoj zemlji“: „Nespremnost međunarodne zajednice da i pored presuda Međunarodnog suda pravde zaustavi zločine sa elementima genocida nad palestinskim narodom, što će imati negativne reperkusije i po narod Izraela, najbolje govori o krizi moralnosti, humanosti, ali i globalnih odnosa kojima svjedočimo. Zato mi dozvolite da na ovom mjestu kažem nekoliko riječi u prilog tome. Ljudi koji u sebi nose darove vjere, koji navještavaju Božiju riječ, koji nastoje ljude ponukati na dobro, a odvratiti ih od zla, moraju davati jasan naputak ka cilju kojemu trebamo ići. Naša platforma s koje nastupamo jeste: vjera u Boga i bratstvo među vjernicima. Bratstvo među vjernicima koje se nalazi u samom temelju naše vjere (Vjernici su braća, Kur’an naglašava) cilj je kojem naše zajednice teže i kojem moraju biti stalno posvećene.“
Reisu-l-ulema je istaknuo da je zajednicu vjernika moguće graditi isključivo na temeljima bratstva, koje nije rezultat samo profanih, ljudskih napora: „Prema našem vjerovanju, ono je dar vjere, njen neodvojivi dio. Vjera u Boga i bratstvo među vjernicima su darovi koji dolaze s najuzvišenijeg mjesta, od Boga, i prihvataju se u dubini duše, srcem. To su užad koja nas neraskidivo povezuju s našim duhovnim izvorima, s našom egzistencijom, kako s onom duhovnom tako i s ovom fizičkom. Svemogući Bog nas je stvorio pojedinačno, ali nas je vjerom povezao u bratstvo, u zajednicu ljudi, muškaraca i žena. Zato želimo živjeti u bratstvu, jer želimo živjeti u ljubavi, u miru kao braća i sestre, u nadi da ćemo svi zaslužiti Božiji blagoslov, Njegovu milost i spasenje.
Reisul-ulema Kavazović je naglasio je da se iznova nameće pitanje šta bismo trebali činiti kako bi bratstvo među nama ljudima bilo čvrsto i postojano, jer je ono egzistencijalno važno. „Pitamo se, koji je to put kojim bismo ideju bratstva mogli unijeti u naše duhovno biće, kako bismo ga mogli učiniti dijelom naše žive vjere. Čini mi se da bi naš zadatak trebao biti da se prihvatimo tog posla i da taj cilj u našim zajednicama učinimo jasnijim i vidljivijim. Moramo biti svjesni da izgradnja naših zajednica i njihovo održavanje u životu, nije moguće postići bez uspostave jakih i postojanih veza među vjernicima“, poručio je, te dodao kako graditi zajednicu znači ujedno graditi i bratstvo među ljudima, a to je proces koji podrazumijeva stalno kretanje, sa svim svojim poteškoćama, uzbrdicama i strminama, preprekama i zastojima.
„Graditi bratstvo među ljudima i živjeti u njemu je slično životu u porodici. To je život koji zahtijeva strpljivo podnošenje, ustrajno njegovanje odnosa u zajednici, stalni napor i posvećenost višem cilju, miru među ljudima. Zajednica je kao i porodica, krhka biljka, u njoj se ne dokidaju protivrječnosti, niti mogući sukobi među braćom i sestrama, kako bi to neki od nas očekivali. Naprotiv, zajednica je često izvor novih nesporazuma, stoga je neophodna naša stalna prisutnost i svijest o kakvoj je biljci riječ. Ne upućuje li nas na to i dragi Bog u Kur’anu stalnim ponavljanjem: Popravite svoje međusobne odnose“, poručio je, između ostalog, reisul-ulema.
Naglašavajući značaj zajedništva u vjeri pozvao je na svijest i razumijevanje da postoje različita doktrinarna i politička gledanja među ljudima. „Njih je moguće harmonizirati samo dijalogom, kroz vrijeme. Međusobni dijalog u našim zajednicama će produbiti međusobno razumijevanje, stvorit će međusobno povjerenje i želju da se krećemo prema punom zajedništvu, kao braća i sestre. Naša je zadaća da insistiramo na dijalogu, na razgovoru. Moramo i sami učiti i tako odgajati naš narod da su interesi promjenljiva kategorija, od danas do sutra, ali da postoji ono što nas trajno povezuje, to je naša vjera u Boga, naša zajednička sudbina, upućenost jednih na druge.“
Također, ukazao je na blagodat različitosti i potrebu za inkluzivnim bratstvom. „Naše bratstvo u vjeri je inkluzivno, bilo da se radi o rasnim, jezičkim, vjerskim, kulturnim i tradicijskim razlikama, one za nas imaju ishodište u Božijoj volji i Njegovoj mudrosti. Ići za tim da se te različitosti odbace, značilo bi ići protiv Božije riječi, koja nam je objavljena, čije prisustvo nas obavezuje. Tačno je i to da je u našoj povijesti, u odnosima s drugima ali i među nama samima, bilo teških trenutaka, koji još i danas uzrokuju bol. Tako nanesenu bol nam valja ublažavati a rane liječiti, lijekovima koji će dovesti do ozdravljenja, a ne onima koje će prouzrokovati novu bol i patnju. Najpouzdaniji lijek za to jeste Božija riječ. Ukoliko se prepustimo da nas vodi Božija riječ, razlike među nama nikada neće dovesti do sukoba, jer Božija riječ nas motivira da živimo sa svim našim razlikama kao braća i sestre, prihvatajući jedni druge“, izjavio je reisul-ulema.
Kao sljedbenicima Knjige, dužnost nam je poštivati povijesne teološke razlike među nama i ulagati stalni napor u nadi da ćemo prevazići razmimoilaženja koja postoje, bila je jedna od poruka reisul-uleme.
Potom je u zaključku ukazao na opasnosti od širenja mržnje, rasizma, islamofobije, antisemitizma i drugih oblika nepovjerenja među ljudima: „Pitanje je to s kojim ćemo morati živjeti i u budućnosti. To je i pitanje naše spremnosti na duhovnu žrtvu da se odupremo toj pošasti i da osposobimo naše zajednice da joj se suprostavljaju. Svjedoci smo postojanja čitavih armija, koje se angažiraju na socijalnim mrežama, a koje imaju samo jedan zadatak, da ljude suprostavljaju i udaljavaju jedne od drugih. Ta nastojanja su oprečna pozivu naših nebeskih vjera i moramo im se bezkompromisno suprotstaviti.“Na kraju je poručio da „naše vjernike možemo zaštititi od toga samo našom spremnošću da prihvatimo borbu i podnesemo žrtvu, pa i pod cijenu da budemo izloženi pritiscima i napadima od tih grupacija“. „S druge strane, naša borba mora biti popraćena našom odgovornošću za iskazanu riječ. Sadržaj našeg govora mora biti precizan i tačan, bilo da se radi o govoru u neposrednoj komunikaciji s ljudima ili govoru sa zvaničnog mjesta. Naše svete knjige nas upućuju na zajedničku riječ, uzajamnu saradnju, poticanje na dobro, mir, solidarnost, brigu o siročadi, siromašnima, bolesnima, napuštenima. Zabranjuju nam neprijateljstvo, razvrat, progone ljudi, ubijanja ljudi, silovanje žena, nasilje nad djecom, uzurpaciju tuđih prava, uništavanje životne sredine i drugo. Nažalost, svemu ovome svjedočimo danas u svijetu pa i na našem području, na području Evrope i Balkana. U svim ovim nesrećama ima i naše odgovornosti“, zaključio je u obraćanju reisul-ulema Husein-ef. Kavazović.