Obavezno služenje vojnog roka, da ili ne?
Kopaju li se novi rovovi, i grade li se bunkeri i atomska skloništa u Evropi? / Susjedi i komšije najavljuju obavezno služenje vojnog roka / Koga i kako obučiti za aktivnu (?) rezervu OS BiH?
Evropa je u strahu od rata, a ni na zapadnom Balkanu nije ništa bolje. Ministar odbrane Švedske, koja je 210 godina bez rata, je ustvrdio da bi “moglo doći do rata u Švedskoj”, a gotovo sa istom konstatacijom ga prati komandant britanske vojske, general Sir Patrick Sanders i dodaje: “Naši prijatelji u istočnoj i sjevernoj Evropi, koji oštrije osjećaju neposrednu opasnost od Rusije, oprezno postavljaju temelje za nacionalnu mobilizaciju.” Još nekoliko zvaničnika evropskih zemalja se nije ustezalo da sigurnosne izazove Evrope, u kontekstu ratova u Ukrajini i na Bliskom Istoku, ocijene ozbiljnim i dramatičnim po svoje i zemlje svojih saveznika u NATO i EU. Svi se bave, naoružavanjem i opremanjem regularnih vojnih sastava, a pojedini i pripremom civilnog stanovništva. Evropu ohrabruje činjenica da je NATO danas spremniji za eventualni sukob, nego dvije godine ranije, ali i da ga nastoji izbjeći. Vježba Steadfast Defender 2024 (Odlučni branilac), koja je počela u januaru, a trebala bi okončati u maju, je prilika za demonstraciju jedinstva, snage i odlučnosti članica Alijanse da zaštite jedni druge, u skladu sa novim planovima odvraćanja i odbrane.
Minhenska sigurnosna konferencija (MSC), koja počinje na dan kad izlazi iz štampe ovaj broj Preporoda, će vjerovatno dati detaljniju sliku stvarnih izazova, prijetnji i mogućih scenarija. Kopaju li se novi rovovi, grade li se bunkeri i atomska skloništa? Da li su namjenske industrije već prešle na ratni režim rada? Trebaju li veće regularne vojske? Odgovori na ova pitanja se očekuje od političara, generala i obavještajaca na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji.
I bez te konferencije, naši susjedi i komšije su, uz svakodnevnu «trku» u naoružavanju, najavili mogućnost da se vrate obaveznom služenju vojnog roka, kako bi nadomjestili hroničan odliv kadrova iz odbrambenog sektora, te naciju pripremili za eventualno ratno stanje.
Srbija između spina i stvarnih potreba, prednost daje naoružavanju
Srbija je posljednjih deset godina 4 ili 5 puta najavljivala obavezno služenje vojnog roka, ali čini se da nikad nije to ozbiljno namjeravala. Ni ovoga puta nisu ponuđeni nikakvi posebni razlozi za to. Istovremeno je na nabavku naoružanja, Srbija potrošila gotovo 3 milijarde dolara, a u ovoj godini planira blizu milijardu. Vojni analitičari u Srbiji priču o obaveznom služenju vojnog roka smatraju političkim spinom, ili prosto temom plasiranom u etar da se narod zabavi nečim i da mu promaknu neke političke aktivnosti vlasti, koje sa sobom nose gutanje žaba u odnosima sa Kosovom. I ovih 13 godina od prelaska na profesinalnu vojsku, je postojala mogućnost dobrovoljnog služenja vojnog roka, koju svake godine iskoristi oko 1200 mladih Srbije. U posljednjih 5 godina 12000 oficira, podoficira i vojnika je napustilo vojsku, uglavnom zbog niskog standarda u kasarnama i nedostatnih primanja. Taj broj nije lahko nadomjesti pa je Generalštab posegnuo za obaveznim služenjem vojnog roka, i obratili se Vučiću, kome suprotno zakonu tepaju - vrhovni komandante. On po zakonu za to nije nadležan, a Vlada je trenutno u tehničkom mandatu, pa ne može donositi zakone. Inicijativa ostaje na čekanju.
Gotovo sinhronizovana i Vlada Republike Kosovo je najavila inicijativu za obavezno služenje vojnog roka, takođe bez posebnih objašnjenja. Vlada Crne Gore je promptno reagovala saopštenjem da takvih inicijativa nema na njihovom stolu, i da ostaju privrženi profesionalnom ustroju Vojske Crne Gore.
Hrvatska: Obavezna vojna obuka ili jednomjesečni tečaj
U Zagrebu je sredinom prošlog mjeseca najavljeno da se razmišlja o rješenjima od obaveznog služenju vojnog roka, do jednomjesečnog tečaja vojne edukacije mladih. Iz ministarstva odbrane RH, koje priprema tri varijante eventualne obuke, očekuju da bi javna i rasprava u institucijama vlasti trebala dovesti do rješenja sa kvalitetnim sadržajem obuke, adekvatnom logističkom i finansijskom podrškom i očekivanim doprinosom sistemu odbrane i sigurnosti. Kao pravi izazov, sebi su postavili da odabrano rješenje bude ekonomski izvedivo, bez negativnog uticaja na proces modernizacije i unapređenja standarda profesionalne vojske. Svjesni da se to ne postiže tako lahko, oni očekuju početak implementacije konačnog rješenja tek naredne godine.
Ministar odbrane Republike Hrvatske je, kako sam kaže, svjestan i da ankete pokazuju protivljenje stanovništva ovoj ideji, sa oko 27%, te da će se morati raditi na boljem informisanju javnosti o potrebi i mogućim pozitivnim efektima eventualnog uvođenja obaveznog služenja vojnog roka. Prisutne su ideje da se vojnom obukom stanovništva trebaju baviti sistem obrazovanja, civilne zaštite i rezervne jedinice i komande Hrvatske vojske.
U BiH je obavezno služenje vojnog roka tabu
Reformom odbrambenog sektora BiH, za koju često kažemo da je najuspješniji poslijeratni projekat, opredijelili smo se uspostaviti NATO kompatibilnu odbrambenu i sigurnosnu strukturu pod demokratskom, civilnom, državnom komandom i kontrolom, uz punu transparentnost i nadzor, unutar institucionalnog okvira koji je prihvatljiv za NATO iz perspektive pozivanja BiH da se pridruži Alijansi. Odlučili smo da imamo profesionalne i depolitizirane Oružane snage, prekinuti sa obaveznim služenjem vojnog roka, racionalizirati broj uposlenih, a strukturu prilagoditi stvarnim operativnim potrebama i mogućnostima u kontekstu misije OSBiH.
Formacijom Oružanih snaga je predviđeno 15.000 vojnih radnih mjesta, od kojih bi 5.000 trebala, po potrebi popuniti aktivna rezerva. Ideja o aktivnoj rezervi se pokušala prepisati od Švicarske, politički i ekonomski puno stabilnije zemlje, koja ima izuzetno sigurnosno obrazovanje ukupnog stanovništva. Uz to, znalo se da bi postojanje posebnih rezervnih jedinica, moglo u neko doba pogodovati eventualnom ponavljanju sukoba iz kojeg smo tek izašli. Od te 2005.godine nije puno urađeno na uspostavi regrutacije, obuke i popune mjesta predviđenih za aktivnu rezervu. Javnosti nije poznato, kako bi se u slučaju potrebe popunila mjesta u jedinicama i komandama Oružanim snagama, predviđena za aktivnu rezervu, njih 5000. Da nas kojim slučajem rat zadesi, potrošili bi znatno vremena, ako ne na mobilizaciju, onda sigurno na obuku mobilisanih rukovanju oružjem i drugim vojnim vještinama. Ako je suditi po broju automobila i vozača, barem nam ne bi trebala obuka o prvoj pomoći.
I dok region raspravlja o pitanju (ne)obaveznog služenja vojnog roka, kod nas se o ovoj temi ćuti. Progovore o tome pojedine organizacije civilnog društva, poput Centra za sigurnosne studije (CSS), koji je upravo objavio rezultate istraživanja stavova građanki i građana BiH, koji u značajnom procentu (90%) podržavaju eventualno uvođenje obaveznog vojnog roka. Imajući u vidu da su Oružane snage i njihova misija društveno, političko, strateško, doktrinarno i profesionalno pitanje, ne treba bježati od kvalitetne javne rasprave na temu – obavezno služenje vojnog roka, da ili ne. Za ozbiljnu raspravu nužno je sačiniti procjenu aktuelnih sigurnosnih izazova i prijetnji, te definisati moguće odgovore, pa i eventualnu potrebu za funkcionalnijom strukturom OSBiH. U međuvremenu, vojni poziv bi trebalo učiniti atraktivnijim, unaprijediti uslove života u kasarnama, jedinice i komande opremiti savremenijim naoružanjem i sredstvima, i naravno generisati ukupne napore društva da ispunimo kriterije za ulazak u NATO.