Kur’an zbori da se pravo mjeri!

U prethodnim predavanjima govorili smo o načelima raspoznavanja mjerila kroz njegovih pet elemenata s ciljem dolaska do razumijevanja mjerenog, promišljanja i propisa istog, te sveobuhvatne potrebe postizanja ravnoteže kako bi se ostvario sklad.

U ovome i sljedećim druženjima govorimo o šerijatskim dokazima raspoznavanja mjerila. Dvije su vrste šerijatskih dokaza: pojedinačni dokaz koji može biti biti spekulativne naravi i propisa, te druga vrsta – kada se iz skupine kur’anskih ajeta i Vjerovjesnikovog sunneta pristupa dokaznoj ekstrapolaciji1, a propis i rezultat tada bivaju kategorični.

Standardi istine su jedni

U tom slučaju pojedinačni propis prelazi na sveobuhvatno pravilo. Oko 23 ajeta govore u kontekstu raspoznavanja mjerila i njegovih elemenata u raznim situacijama, a čijim objedinjenjem propis raspoznavanja mjerila prelazi na stepen kategoričnosti, općeg principa i sveobuhvatnog pravila. U navedeno ćemo se uvjeriti predstavljanjem određenih dokaza čiju smo većinu naveli u knjizi Fikhul Mizan, posebno spomenutih u surama Er-Rahman, El-Hadid, Eš-Šura, itd. Naprimjer, pogledajmo ajet: “Allah objavljuje Knjigu, samu istinu i mjerilo. A šta ti znaš – možda je Smak svijeta blizu!”; Knjigu sa istinom te mjerilo što pojašnjava Knjigu koja je El-Furkan – razlučitelj dobra i zla. Razlučujemo dobro i zlo kroz ispravna mjerila.

U suri Er-Rahman više puta je navedeno mjerilo, poput ajeta: “I nebo je uzdigao i terazije postavio, da ne prelazite granice u mjerenju. I pravo mjerite i na teraziji ne zakidajte!” Navedeni ajeti obuhvataju tri elementa za mjerenje: mjeru kao takvu, samo mjerenje i postizanje balansa. Uzdignuće neba i postavljanje mjerila/ terazija se odnosi na precizna mjerila za ovaj svemir gdje je sve postavljeno na svoje mjesto i u svojoj mjeri. Neprelaženje granica u mjerenju odnosi se na ispravno mjerenje, bez dvostrukih standarda. Standardi istine su jedni, zbog toga Allah kritkuje one koji su dvostrukih standarda: “Teško

1 Davanje propisima koji obuhvataju uže područje širi opseg. – Nap. prev. onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kada od drugih kupuju, a kada drugima mjere na litar ili na kantar – zakidaju. Kako ne pomisle da će oživljeni biti. Na Dan veliki, na Dan kada će se2 ljudi zbog Gospodara svjetova dići!” ; treba priželjkivati sebi ono što priželjkuješ drugom, a ne željeti drugome ono što ne želiš ni sebi. S druge strane, dvostruki standard koje Kur›an naziva et-tatfif/ zakidanje na mjeri, obuhvata materijalno poput onog na vagi i, preneseno, koje je teže, poput procjene ljudi i njihovih djela, itd.

Poslanik Šuajb je svome narodu prenosio naredbe od Gospodara u pogledu ispravnog odnosa prema ljudima: “i ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo 3po Zemlji, nered praveći, ne činite” , što se, također, odnosilo na neprincipijelnost u sudu kroz poricanje vrijednosti onome koji je posjedovao, poput znanja ili ideje. Zbog toga je do izražaja došla ovako stroga opomena Uzvišenog Allaha, govoreći: “Zar oni smatraju da neće biti proživljeni?”

Treći dio iz sure Er-Rahman koji govori o ispravnom mjerenju i nezakidanju na mjerilu predstavlja uravnoteženje, kojim se ostvaruje mjerenje. Još je mnogo ajeta koji idu u ovome smjeru, ukupno 23, ali i sam Kur’an svojom strukturom je uspostavljen na mjeri.

Ajet za reformu obrazovanja

Prvi ajet/ prva sura koji je objavljen jeste vezan za reformu obrazovnog sistema, krajnji prioritet učenja: “Čitaj, uči, u ime Gospodara tvoga, koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna.”4 Učenje je osnova za razumjevanje vjere i ovoga svijeta (dina i dunjaluka) zbog izgradnje, inovacije, stabilnosti i razvoja, koji su povezani sa ispravnim čitanjem. Prema mom skromnom mišljenju, ova sura obuhvata deset osnovnih principa za reformu načina učenja.

2 El-Mutaffifin, 1-6.

3 Eš-Šu’ara, 183.

4 El-Alek, 1-5.

Prvi je da Poslanikovo učenje (i govor upućen čovječanstvu) budu sveobuhvatni, za čovjeka, univerzum i sve prethodne knjige – religiozne ili ne. Ovo je najbitnija reforma. Prije islama, učenje je imalo dvostruki smjer: religiozno, kao što je bilo kod jevreja, hrišćana, itd. ili ovosvjetsko, poput filozofskih. Ovdje je rečeno “Ne!”, Kur›an nije objavljen da bi se pozivalo samo na njegovo čitanje i nije se oglasio: “Čitaj Kur›an!”. Arapski jezik, razumijevanje jezika, stilistike, semantike i dr., – sve ove znanosti navode kako nespominjanje objekta ukazuje na općenitost (npr. ajet “Uči, čitaj, u ime Gospodara tvoga!”) tj. čitajte i učite sve.

Dvije riječi navedene sa Kur’anom, navedene su i sa univerzumom: “Neka je uzvišen Onaj koji robu Svome objavljuje Kur’an”, “Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci vlast”; uzvišenost, isto, obuhvatno učenje za Kur’an – Knjigu u redovima zapisanu, univerzum – knjigu posmatranu i čovjeka koji je glavni cilj u ovim ajetima odnosno njegovu suštinu, vanjštinu unutrašnjost, misli, itd. Ovoj zajednici je dato u namjesništvo izgrađivanje zemlje, što se ostvaruje ovim čitanjima. Ukoliko učiš Kur’an, neminovno je i da čitaš svemir, jer ti Kur’an naređuje da se okoristiš njegovim riznicama, umjesto da to drugi čine za nas potcjenjujući nas i diktirajući. Upravo objašnjeno obuhvata prvi ajet upućen Allahovom Poslaniku. Od deset principa ovog izučavanja, navest ću dva.

Prvi se odnosi na povezanost izučavanja s imenom Gospodara kako se znanje ne bi uprljalo, kao što je sada situacija s Evropom i Zapadom, gdje se uči u ime koristi čovjeka i manje ih zanimaju bitna pitanja poput ozona, okoline, itd. U prilog ovome govori činjenica da je Amerika čak izašla iz sporazuma oko globalnog zagrijavanja, te brojne slične pojave. Njih brine koliko ćemo uložiti i okoristiti se. Kur’an zbori kako tvoje izučavanje treba biti pod Božijim pokroviteljstvom, Njegovom brigom i pažnjom, naredbama i zabranama, islamskim vjerovanjem i moralno-etičkim principom.

Inovativno učenje traži slobodu

Drugi princip jeste da bude u okvirima ljudske počasti, slobode i prava: “Uči, plemenit je Gospodar tvoj” – plemenit prema čovjeku. Zbog nepostojanja prvog principa, ispravnog čitanja, odvija se uništavanje svijeta poput problema sa ozonskim rupama i nagomilanim neugodnostima gdje se suočavamo sa velikim ekološkim problemima – sjeverni pol se topi, južni hladi, stepen vode se diže i sve to ukazuje da naše učenje i izučavanje nije s imenom Gospodara, nego samo okorišćavanja.

Drugi princip u islamskom svijetu nažalost nije prisutan, ne čuva se ljudskost čovjeka. Inovativno učenje traži slobodu. Čovjek koji se plaši da će biti kažnjen ne može biti kreativan, te zbog toga na islamskom istoku nema inovativnosti, koja se pojavljuje kada muslimani s tih prostora odu na Zapad. Neki od njih su dobili i Nobelovu nagradu, rijetko iz prirodnih oblasti, više iz društvenih znanosti.

Značaj mjerila nas podučava da islam daje snagu odgajajući Allahovog Poslanika, s.a.v.s., s prvim danom učenja, a njegov ummet je iza njega. Druga dimenzija vezana za njegov odgoj jeste povezanost sa Gospodarom: “O ti, umotani! – probdij noć, osim maloga dijela; polovinu njezinu ili malo manje od nje; ili malo više od nje, i izgovaraj Kur’an pažljivo.”5 Treća dimenzija vezana za mjerila i uravnoteženja jeste poziv/ da’va. Učenje – reforma sistema učenja – reforma čovjeka kroz namaz – njegovo sveobuhvatno pripremanje – stavljanje u službu njegovih ruku i jezika u popravljanju stanja: “O ti, pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara svoga veličaj!”6

Navedeno predstavlja osnovne potvrde raspoznavanja mjerila u okviru onoga što je objavljeno kur’anskim tekstom.

PREVEO I PRILAGODIO: AMEL DIDIć

5 El-Muzzemmil, 1-4.

6 El-Muddessir, 1-3.