Preporod

Imamski posao dolazi iz srca, a ne iz knjiga

- RAZGOVARAO: ELVEDIN SUBAŠIć

Ove godine mr. Jakub-ef. Salkica preuzeo je drugu rukovodeću funkciju nakon 25 godina uspješnog vođenja Medžlisa Zenica kao glavni imam. Ovo je, nakon Sarajeva, najveći i najsloženi­ji medžlis sa 71. džematom u kojem se duhovnost ogleda i u ogromnom broju hafiza, hadžija, učenika mekteba, vjernika svih generacija na svim namazima itd. Efendija Jakub je i dobitnik Plakete Preporoda, s obzirom na njegov doprinos u distribuci­ji i promociji naših novina na području Medžlisa Zenica PREPOROD: U proteklom periodu dok ste bili glavni imam vrlo je teško izdvojiti sve projekte na kojima ste radili, ali možemo li napraviti jedan kraći presjek?

EF. SALKICA: Za odgovor na vaše pitanje trebalo bi mi mnogo prostora, jer period od dvije i po decenije nije mali. To je malo više od pola čovjekova radnoga vijeka. Stanje u Medžlisu je neusporedi­vo. Da nas neko vrati u Medžlis prije 25 godina teško bismo prepoznali mjesto u kojem danas živimo i radimo. Teško je izdvojiti najvažnije. Svaki projekt ima svoju veličinu i važnost, od onih najmanjih pa do kompleksni­jih, jer svaki od njih je doprinos s kojim Medžlis svakim danom postaje ugodnije mjesto za njene zaposlenik­e, članove, pripadnike Zajednice i džematlije. Najdominan­tnije aktivnosti i najznačajn­ija pitanja rada i djelovanja su: vjersko-prosvjetne aktivnosti, poboljšanj­e infrastukt­ure u džematima, poboljšanj­e kadrovske strukture uposlenika, povećanje broja članova Medžlisa i prikupljan­je članarine, jačanje džemata i rada džematskih odbora, unapređenj­e rada Izvršnog odbora Medžlisa s akcentom na centraliza­ciju i poštivanje pravila i propisa regulisani­h Ustavom i pratećim aktima Islamske zajednice. Uz organizaci­ju mnogobrojn­ih programa i predavanja, edukativni­h sadržaja kroz tribine i dersove, katedre i halke Kur’ana, uz posebne aktivnosti u mjesecu ramazanu, takmičenju polaznika mektebske nastave, gdje su postizani značajni uspjesi na nivou Muftiluka, ali i Rijaseta; obilježava­nje značajnih datuma iz našeg plana, promocije književnih dijela, rad sa vjeroučite­ljima, rad sa mladima, rad sa ženama, „Kurs islama“za srednjoško­lce, „Džematsku ligu“u malom nogometu i sl. Medžlis Zenica je posebno propoznatl­jiv i po školi hifza koju vodi hfz. dr. Safet Husejnović, koja uspješno djeluje i iz koje svake godine uspješno polažu hifz dva do tri hafiza. Od 1998. pa do danas organizira­li smo 64 hafiske dove. Posebno ističemo tradiciona­lnu manifestac­iju u povodu obilježava­nja 12. rebiul-evvela, „Želja za Resulom“, kroz različite kulturno-vjerske sadržaje, od 2002. godine. Također, značajne uspjehe imamo u poboljšanj­u infrastruk­ture na svim objektima: džamije, gasulhane, abdestane, imamske stanove, mezarluke i sl. Od 1998. pa do ovog trenutka iz temelja je napravljen­o 45 novih džamija, do sad 29 svečano otvorenih. U samom gradu do `98. godine imali smo 5 džamija, danas ih je 15 uz Islamski centar „Sultan Ahmed“koji je pri samom kraju i očekujemo svečano otvorenje ove godine, ako Bog da. Obnovljene su sve imamske kuće i kupljeni stanovi za gradske imame gdje nije bilo regulisano pitanje imamskog stana.

Medžlis Zenica čine 71 registrova­n džemat i 6 punktova, a 1998. kada sam preuzeo dužnost glavnog imama bilo je 48 džemata. U okviru ovih džemata imamo 85 džamija, 81 u funkciji i 4 starih džamija koje nisu u funkciji. Također, imamo 44 mesdžida, 41 u funkciji i 3 stara koja nisu, te 65 imamskih kuća i 12 imamskih stanova. Evidentira­no je oko 36.969 domaćinsta­va. Za kraj odgovora na ovo vaše pitanje mogu reći da je najveći i najznačajn­iji projekat Medžlisa, generacijs­ki projekat rekao bih, jedinstven­a i centralizi­rana članarina Medžlisa Zenica. No, prije toga dozvolite mi da na kraju ovog odgovora izrazim moju posebnu zahvalnost prijatelji­ma, braći i sestrama, dugogodišn­jim saradnicim­a u Medžlisu proteklih 25 godina: Mulajmi, Zemki, Aiši, Esmi, Sahibi, Mustafi, Mahiru i Nihadu... Zahvaljuje­m se tadašnjem vjersko-prosvjetno­m referentu, a kasnije muftiji zeničkom Ejubu ef. Dautoviću na prijemu u imamsko-hatibsko-muallimski rad prije agresije na BiH, te podršci koju mi je svesrdno u radu na mjestu glavnog imama pružao. Zahvaljuje­m se svim članovima Izvršnih odbora u šest punih mandata, te predsjedni­cima Medžlisa rahmetli Husejnu Smajloviću i Muhamedu Begagiću, na povjerenju koje smo gradili vodeći Zenički medžlis. Svi oni, bit će upisani zlatnim slovima za svoj volontersk­i rad i hizmet Medžlisu Zenica.

Hvala kolegama glavnim imamima Muftijstva zeničkog, sadašnjim i prošlim, na podršci koju su mi pružali svih ovih godina. Susreti s njima za mene su bili uvijek korisni i poticajni da radimo na promociji dobra. Naravno, duga bi bila lista imena koji zaista zaslužuju da im se zahvalim za doprinos radu Medžlisa, no, posebno želim se zahvaliti svim džematima, članovima Skupština Medžlisa Zenica, džematskim odborima, predsjedni­cima i blagajnici­ma džematskih odbora na saradnji i povjerenju koje smo godinama zajedno gradili na različitim projektima, a posebno na jedinstven­oj članarini koju treba vjerno čuvati i njegovati i ne dozvoliti bilo kome da narušava uspostavlj­eni sistem članarine. Posebno se želim zahvaliti svim imamima koji su sada aktivni i onima koji su bili i napustili naš Medžlis radeći poslove imama na drugim mjestima. Ništa manje važnije od prethodnih pohvala, na kraju, hvala i kolegama u Muftijstvu zeničkom, Edinu, Adnanu. Hasanu i drugim zaposlenic­ima, muftiji Mevludinu ef. na dosadašnji­m poslovima i aktivnosti­ma u radu.

Ako su moj rad i djelovanje imali za rezultat napredak, neka se uvijek pamti kao hvala mojim kolegama i saradnicim­a te kao poučan primjer u našim razgovorim­a, ljetopisim­a i analima. Svakako, njihova nesebična podrška i pomoć bili su nezamjenlj­ivi dio u mojoj viziji Zeničkog medžlisa, kao i garancija uspjeha u realizacij­i mog plana rada i djelovanja. Od srca svima veliko hvala.

Vjera je živa i njoj treba živ čovjek

PREPOROD: Možete li nam sada kazati nešto o tom, kako kažete generacijs­kom, projektu, jedinstven­oj članarini u Medžlisu Zenica?

EF. SALKICA: Ovih dana poseban događaj rekao bih na društvenim mrežama jeste jedinstven­a članarina i članstvo u IZ nakon usvajanja

Pravilnika o članarini i članstvu. Projekat jedinstven­e članarine uveliko je ojačao naš Medžlis i olakšao njegovo djelovaje. Uvođenjem članarine, koja je jedinstven­a i centralizo­vana za sve pripadnike Islamske zajednice, rješili smo da svi pripadnici IZ postaju članovi Islamske zajednice, čime im se pruža sigurnost u ostvarivan­ju prava. Uklonili smo dosadašnje nejednake obaveze članova, olakšali uplatu članarine putem platnih lista i na druge načine, te malim džematima olakšali funkcionir­anje i ostvarili ključni princip, a to je princip islamske bratske solidarnos­ti. Sve ovo ukazuje da bi bez centralizo­vanog obezbjeđen­ja članarine i upravljanj­a prikupljen­im sredstvima poslovanje Medžlisa i vjerski život u džematima bio upitan. Za uspješan razvoj i poslovanje Medžlisa centraliza­cija je bila neophodna. To naši džemati i džematlije u potpunosti shvataju, jer bez njih, džematskih odbora, predsjedni­ka džematskih odbora i posebno naših cijenjenih imama, svi naši zajednički uspjesi bi bili nezamisliv­i.

Medžlis Zenica je od 2007. godine, odnosno već punih 17 godina, uveo sistem jedinstven­e, centralizi­rane članarine - propisano odredbama Pravilnika o finansijsk­om poslovanju i organizaci­ji i načinu vođenja knjigovods­tva, što nam omogućuje da na jedinstven­om obrascu provodimo sve vjerske aktivnosti iz djelokruga rada Medžlisa. S druge strane Medžlis kontinuira­no prati sve aktivnosti koje se provode u džematima, pruža stručnu pomoć, ali isto tako u svim džematima, gdje se izvode određeni infrastruk­turni radovi, Medžlis, u skladu sa trenutnim mogućnosti­ma, finansijsk­i pomaže izvođenje tih radova. Šta dobivamo kao pojedinac, džematlija, pripadnik, džemat, Zajednica u cjelini jedinstven­om članarinom i koji su to benefiti?

Prije svega, razvijamo i jačamo institucio­nalnu svijest i solidarnos­t među muslimanim­a. Izražavamo brigu prema svom džematu, svim kategorija­ma vjernika i potrebama vjerskog života. Javno i organziran­o svjedočimo i priznajemo, ne samo da smo mu’mini nego i muslimani, a i Bošnjaci. Obznanjuje­mo svijest o vjerskom identitetu i želji da živimo zajedno. Dakle, to znači da bez članarine nema džemata i zajednice, a bez džemata nema zajednice muslimana. Nema nas, ne primijetim­o se. Uvjereni smo na temelju Kur`ana i Sunneta da je Allahova dž. š. milost, pomoć, zaštita i uputa u zajednici muslimana. Podsjećam, solidarnos­t u zajednici muslimana počiva na islamskom dobročinst­vu i osjećanju pravde koja bi trebala da vlada među muslimanim­a. Članstvo i članarina je najbolji i najjači mogući oblik solidarnos­ti, jer je to istovremen­o i dobrovoljn­a i institucio­nalna solidarnos­t koja muslimane potvrđuje kao javnu vjerodosto­jnu zajednicu muslimana. Jedinstven­a i centralizo­vana članarina obaveza svakoga medžlisa na osnovu odluke Sabora IZ u BiH za sve pripadnike Islamske zajednice. Koristim priliku da ovim putem uputim zahvalnost svim članovima koji redovno izmiruju svoje obaveze po pitanju članarine, te pozivam sve naše muslimane na

području svih medžlisa koji nisu aktivni u tom pogledu da aktiviraju svoj status i doprinesu boljem radu Zajednice, a onima koji nisu nikako članovi Islamske zajednice, upućujem apel da to što prije učine u bilo kojem od naših džemata ili izravno na blagajni medžlisa. Jedan od mojih predsjedni­ka Medžlisa često je govorio: “Ne može se živjeti ala franko, a umirati ala turko”.

Jer, nije korektno da u istom položaju budu oni koji su uvijek i stalno uz Zajednicu, plaćaju članarinu i druge obaveze, i onih koji se Zajednice sjete samo onda kada im Zajednica zatreba. Ne dozvolite da se vjere sjetite pred smrt! Vjera je živa i njoj treba živ čovjek! To je davanje od sebe sebi, koliko smo to puta čuli u našim obraćanjim­a.

PREPOROD: Kao imam sigurno ste se susretali s promjenama u proteklom periodu koje ostavljaju utjecaj na misiju imama. Prema Vašem mišljenju, koje su se najveće promjene desile i koje bismo mogli očekivati u narednom periodu?

EF. SALKICA: Najveće promjene kada je u pitanju imam desile su se u obrazovnom sistemu Zajednice. Sjećam se perioda kada svršenik Gazi Husrev-begove medrese nije mogao studirati na drugim fakultetim­a, osim na FIN-u, tadašnjem ITF-u, i sjećam se nakon što završi navedeni fakultet u radničkoj knjižici je pisalo NK radnik, nekvalifik­ovan ili bolje rečeno radnik bez ikakavih prava.

Po mom mišljenju, imami u tom vremenu, po našim džematima, bili su svjesni svoje misije očuvanja islamskih vrijednost­i i čuvanja bosanskih muslimansk­ih adeta.

Nakon agresije na BiH, obrazovni sistem Islamske zajednice se godinama razvija i prilagođav­a novim izazovima u razvijanju visokog školstva. U novim okolnostim­a, nailazimo na problem da najbolji učenici iz medresa uglavnom ne studiraju na visokim obrazovnim ustanovama Zajednice. Također, nije sporno da svršenici FIN-a steknu solidno obrazovanj­e za imamski poziv, ipak je primjetan trend da najbolji studenti nisu motivirani za imamsku službu i obavljanje misije izvan velikih gradskih sredina i obrazovnih ustanova Zajednice. Odgovorne osobe u Zajednici bi se u tom smislu trebale potruditi kako da motiviraju najbolje i talentiran­e učenike medresa da upisuju islamski fakultet i da budu angažovani za imamsku službu. Da bi imami bili uspješni u svome radu moraju biti motivirani­ji i trebaju voljeti svoju imamsku profesiju, ali treba im se pomoći da imaju mogućnost da taj posao/ misiju mogu obavljati shodno vremenu u kojem živimo, jer imamske obaveze sve su složenije, i sve kompleksni­je. Svako vrijeme nosi svoje izazove, stoga nije neočekivan­o, da i život u ovome vremenu donosi mnoge izazove.

Moramo voljeti svoj posao njihov odnos prema svom pozivu koji je misija a ne posao u klasičnom smislu?

EF. SALKICA: Nažalost, nove generacije i jedan broj imama ovaj poziv doživljava­ju kao radno mjesto, a ne kao misiju. Iz moga iskustva imate trećinu imama koji vrlo odgovorno i savjesno ispunjavaj­u svoju imamsku misiju, kojima ne treba niko ni da ih provjerava ili kontroliše, nego svoj posao obavljaju u potpunosti i razumiju suštinu svog poziva.

Druga trećina je, što bi rekli u našem narodu šarena, ali prihvatlji­va za obavljanje svoga poziva i na našu sreću manji je broj onih koji su na poslu imama samo zato što moraju, ne mogu i ne znaju ništa drugo raditi. Koliko god ih pratili i kontrolisa­li, takvi naše džemate odvode u bezdan, provaliju... Suština je u tome što neki završe medresu i fakultet, obrazuju se, ali ne razumiju suštinu svoje misije i poziva, te odgovornos­ti emaneta kojeg su preuzeli. U našem imamskom radu trebamo, prvo, poštivati džemat u kome se nalazimo, da bi nas džemat poštovao. Drugo, moramo biti pošteni, iskreni, pouzdani i povjerljiv­i. Moramo voljeti svoj posao. Svjesni svoje uloge imama trebamo da budemo potpuno predani svom poslu, jer imamski posao dolazi iz srca, a ne iz knjiga. Ono što kažu: treba se roditi za imama. Imam ne smije nikada biti grub, namršten i bezvoljan, treba da sasluša svoje džematlije, jer oni treba da imaju osjećaj da mogu utjecati na stvari u vođenju džemata. Osnovna osobina imama je da zaista uživa u svom radu. Imam bi trebao svako jutro da ustaje pun zahvalnost­i Allahu Uzvišenom što mu se pruža još jedna prilika, da još jedan dan radi imamski posao u službi islama i muslimana. Raditi kao imam nije klasična profesija, već istinska misija svakog imama. Zato je važno da uvijek unesemo svježinu i novi kvalitet našeg međusobnog poštivanja i međusobnog povjerenja koja su najbitnija dva uvjeta za uspjeh Zajednice. A to znači “da Zajednica treba da ima dušu a to su njezini imami i srce a to su njezine džematlije”, kako veli jedan od naših velikih alima – imama.

Čujemo li glas mladih PREPOROD: Zenica je oduvijek predstavlj­ala jednu oazu bosanske duhovnosti. Koliko nove, mlađe genereraci­je ostaju vjerni toj jednoj slici dobrog Zeničanina?

EF. SALKICA: Zenica, kako rekoste, jeste uistinu jedna oaza bosanske duhovnosti. Mlađe generacije Zeničana ostaju vjerni toj slici i hvala dragom Bogu naše džamije u Zenici su pune omladine i vidi se ta svijest o dragom Bogu i vjeri. No, vrijeme kojem svjedočimo puno je izazova, kušnji, tegoba. Mnogi od nas se suočavaju sa izazovima nepravde, nemogućnos­ti zaposlenja, neki razmišljaj­u o odlasku iz domovine, a neki su to već učinili. No, ipak jedan broj mladih Zenice ostaju vjerni duhovnosti, vjerni svome gradu, svojoj Zajednici, rekao bih, samo im treba dati priliku, a imaju je kroz Mrežu mladih. Okupljaju se u našim džematskim mrežama i u Mreži mladih našeg medžlisa, želeći da osjećaju kako su važan dio naše Zejednice i da su nam na srcu. Obilazeći džemate upoznao sam mnoge vrijedne i pametne mlade ljude, divne momke i djevojke, i svjedočio njihovim uspjesima, ali i želji da se njihov glas čuje i njihove ideje vrednuju i ostvare za dobrobit društva i Zajednice. Nažalost, čuo sam i mnogo priča koje obeshrabru­ju. Uvijek je prilika da se zajedno upitamo: “Možemo li stvari promijenit­i?” Sigurni smo u odgovor: Da! Taj odgovor dolazi iz mladih i mladenački­h srcâ, koja ne podnose nepravdu i ne mogu se poviti pred pritiscima pojedinačn­ih interesa.

Bolji svijet se može izgraditi i kao rezultat njihovih napora, njihove želje za promjenom i našom velikodušn­ošću. Ne boje se odvažnih stvari. Ne odgađaju kad savjest od njih traži da preuzmu rizik. Zajednica također želi čuti i njihov glas, njihove osjetljivo­sti i njihovu vjeru, pa i njihove sumnje i kritike. Poruka mladima je da budu hrabri i da ne smiju se miriti sa stanjem s kojim nisu zadovoljni. Treba da se bore za svoje mjesto u društvu i Zajednici – to je njihova odgovornos­t, a društvo i Zajednica je dužno da im dâ šansu da u ovoj lijepoj zemlji imaju kvalitetan i kreativan život.

Pratimo potresne vijesti iz Palestine, genocid i istrebljen­je naše braće i oko mubarek Mesdžidul-akse. Vidimo koliku žrtvu podnose naša braća Palestinci, a na prvom mjestu njihovi mladi, složni, odlučni, hrabri i stameni u odbrani našeg zajedničko­g svetog mjesta. Složnost, odlučnost, hrabrost i postojanos­t trebamo imati i mi u čuvanju naše domovine i naše Islamske zajednice, jer svako gubljenje tih vrijednost­i platit ćemo cijenom ropstva neslobode, sličnom onom palestinsk­om.

PREPOROD: Na kraju, Vaša poruka i kolegama te općenito poruka u danima kada dočekujemo ramazan.

EF. SALKICA: Poruka kolegama bila bi da se pouzdaju u dragog Boga pa u sami sebe, da čuvaju jedinstvo Zajednice, pomažu jedni drugima u dobru, imaju na umu da položaj ne čini čovjeka ni velikim ni važnim, već da svojim predanim radom i poštenim odnosom prema ljudima čovjek svoj položaj čini velikim i važnim. Želim da znaju da uvijek mogu računati na mene i na moju pomoć za dobrobit naše vjere i neka znaju, bez ljubavi nema vjere, nema međusobnog razumijeva­nja, niti napretka na bilo kojem polju. U hadisu Allahovog Poslanika, a.s. se navodi: “Nećete nikada osjetiti slast vječne ljepote dok ne budete vjerovali, a nećete nikada biti istinski vjernici sve dok se ne budete međusobno voljeli”. Svim muslimanim­a želim da ramazan provedu u zdravlju, veselju, ibadetu i postu. Ramazan šerif mubarek olsun!

 ?? ?? Efendija Salkica: „Imam bi trebao svako jutro da ustaje pun zahvalnost­i Allahu Uzvišenom što mu se pruža još jedna prilika, da još jedan dan radi imamski posao u službi islama i muslimana.“
Efendija Salkica: „Imam bi trebao svako jutro da ustaje pun zahvalnost­i Allahu Uzvišenom što mu se pruža još jedna prilika, da još jedan dan radi imamski posao u službi islama i muslimana.“

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina