Savjet za dijabetičare: kako pravilna prehrana može transformisati vašu kontrolu nad dijabetesom – 1. dio

Dijabetes je hronična, metabolička bolest koju karakterizira povišen nivo glukoze (ili šećera u krvi), što sa vremenom dovodi do ozbiljnih oštećenja srca, krvnih žila, očiju, bubrega i živaca. Najčešći je dijabetes tipa 2, obično u odraslih, koji se javlja kada tijelo postane otporno na inzulin ili ne proizvodi dovoljno inzulina. U posljednja 3 desetljeća prevalencija dijabetesa tipa 2 dramatično je porasla u zemljama svih nivoa dohotka. Dijabetes tipa 1, nekoć poznat kao juvenilni dijabetes ili dijabetes ovisan o inzulinu, hronično je stanje u kojem gušterača sama proizvodi malo ili nimalo inzulina. Za ljude koji žive sa dijabetesom pristup liječenju, uključujući inzulin, ključan je za njihov opstanak. Postoji globalno dogovoren cilj da se do 2025. zaustavi porast dijabetesa i pretilosti. Oko 422 miliona ljudi širom svijeta ima dijabetes, većina živi u zemljama sa niskim i srednjim prihodima, a 1,5 miliona smrti izravno se pripisuje dijabetesu svake godine. I broj slučajeva i prevalenca dijabetesa u stalnom su porastu tokom posljednjih nekoliko desetljeća.

Dijabetes je usko povezan sa prehranbenim navikama, te razumjevanje prehrane može biti od velike koristi za ljude koji imaju inzulinsku rezistenciju (predijabetes) i ljude koji imaju dijagnozu dijabetes melitus tip 2.

Hrana koju konzumiramo u našem organizmu dovodi do cijelog niza reakcija i procesa, tako imamo namirnice koje se lako i brzo vare, te dovode do naglog skoka šećera u krvi što dugoročno ima nepovoljan uticaj na naš organizam. S toga je ključno razumjevanje Glikemijskog indeksa namirnica. Glikemijski indeks (GI) je mjera koja se koristi za rangiranje hrane koja sadrži ugljikohidrate prema njihovom uticaju na visinu glukoze u krvi. Hrana sa visokim GI uzrokuje brzi porast nivoa glukoze u krvi, dok hrana sa niskim glikemijskim ideksom uzrokuje sporiji i stabilniji porast nivoa glukoze. Skala glikemijskog indeksa rangira namirnice prema njihovom uticaju na glukozu u krvi. Tako imamo: namirnice sa niskim glikemijskim indeksom od 0 do 55. Namirnice sa srednjim glikemijskim indeksom od 56 do 69, i namirnice sa visokim glikemijskim indeksom od 70 i više.

Korisno: u prehranu uvrstite namirnice sa niskim i srednjim glikemijskim indeksom, a namirnice sa visokim glikemijskim indeksom smanjite na minimum ili ih koristite na drugačiji način. Primjer: krompir i rižu konzumirajte ohlađenu ili nakon što prenoći u hladnjaku. Krompir je nutritivno bogata namirnica sa visokim indeksom sitosti, nakon što odstoje, krompir i riža postaju bogati rezistentnim škrobom koji ima značajno niži GI. To je jako korisno za ljude koji imaju dijabetes melitus tip 2. Rezistentni škrob je vrsta škroba koji kroz probavni sistem prolazi gotovo ne promjenjen i djeluje slično vlaknima.

Kada se radi o regulaciji nivoa šećera u krvi, važno je ne samo uzeti u obzir glikemijski indeks hrane, već i količinu unesenih ugljikohidrata u obroku. Konzumacija velike količine ugljikohidrata može rezultirati bržim i većim skokovima u nivou glukoze u krvi, čak i ako hrana ima nizak glikemijski indeks. Stoga, osobe sa dijabetesom ili one koje paze na nivo šećera u krvi trebaju pratiti i količinu unesenih ugljikohidrata, uzimajući u obzir i glikemijsko opterećenje hrane kako bi održali stabilan nivo glukoze u krvi. Glikemijsko opterećenje je mjera koja uzima u obzir i količinu ugljikohidrata u hrani i njen glikemijski indeks kako bi pružila sveobuhvatniju sliku o tome kako će hrana uticati na nivo glukoze u krvi.

Gojaznost, masna jetra i uloga tjelovježbe

Povezanost između gojaznosti i dijabetesa tipa 2 često je vezana sa masnom jetrom, stanjem poznatim

kao hepatska steatoza ili masna jetra. Masna jetra je česta komplikacija kod ljudi sa prekomjernom tjelesnom težinom i dijabetesom. Ona se javlja kada se višak masnoća nakuplja u jetri, što može uzrokovati upalu i oštećenje jetre.

Jedan od prehrambenih faktora koji može doprinijeti razvoju masne jetre i dijabetesa je konzumacija glukoznofruktoznog sirupa, koji se često dodaje raznim procesiranim namirnicama. Glukoznofruktozni sirup je vrsta šećera koja se lako pretvara u masti u tijelu, što može pogoršati problem masne jetre i povećati rizik od dijabetesa.

Važno je istaknuti važnost mišića u potrošnji glukoze i regulaciji nivoa šećera u krvi. Mišići su ključni potrošači glukoze u tijelu, posebno tokom vježbanja. Redovna tjelesna aktivnost može pomoći u regulaciji nivoa šećera u krvi, poboljšati osjetljivost na inzulin i smanjiti rizik od razvoja dijabetesa.

Korisno: ukupno gledajući, pravilna prehrana, kontrola tjelesne težine, izbjegavanje štetnih sastojaka poput glukoznofruktoznog sirupa, transmasti te redovita tjelesna aktivnost igraju ključnu ulogu u prevenciji i upravljanju dijabetesom i povezanim komplikacijama poput masne jetre.

U narednom broju čitajte: značaj i uloga vlakana kod dijabetičara, značaj antioksidanata, koji su suplamenti ključni, saznajte kako sniziti nagle skokove glukoze uz pomoć namirnica, naučite metod serviranja hrane kod dijabetičara…