Odlazak čestitog imama, vjernog misiji, čovječnosti i znanju
U nedjelju 4. januara, u trideset i osmoj godini, na ahiret je preselio maglajski imam Samir-ef. Muminović. Dženaza-namaz je klanjana 6. februara u njegovom zavičaju, u mjestu Ravna kod Maglaja
Lj ubav i ugled koje je uživao posvjedočeno je i brojnim prisustvom na njegovoj dženazi i ukopu.
Dženaza-namaz je predvodio muftija zenički hafiz Mevludin-ef. Dizdarević, a neposredno prije ukopa o rahmetli Samir-efendiji je govorio glavni imam Nevres-ef. Hodžić.
“Naša brojnost govori sama o sebi o poštovanju koje osjećamo prema našem bratu, prijatelju i kolegi Samir-efendiji, koji nas je danas okupio, iako nas nije zvao. Zadužio nas je svojim optimizmom, vedrim duhom, pristupom, lijepom riječju, znanjem, otmjenošću, strpljenjem, empatijom i spremnošću da sasluša i pomogne. Zbog toga je bio tako drag kolega i prijatelj. Bilo je zanimljivo s njim razgovarati, ali je puno korisnije bilo pustiti ga da priča. Njegova široka erudicija i urođeni talenat pripovijedanja njegov govor su činili ugodnim, lijepim i korisnim”, kazao je glavni imam Hodžić.
Posebno se osvrnuo na njegovu prepoznatljivu ljubav prema znanju i knjizi, kazavši da je to prenosio i drugima.
“Plod te ljubavi je divanhana u džamiji u Moševcu, koju je ukrasio stotinama knjiga za svega nekoliko godina. To je njegov vakuf, koji je ostavio svima nama, a, prije svega, svojim džematlijama u plodnoj moševačkoj dolini, kako je tepao svom džematu, i vakuf koji je ostavio svojoj talebi, kako je oslovljavao svoje mektepske polaznike”, istakao je efendija Hodžić.
Podsjetio je da je Samir-efendija u kolektivu Medžlisa imao poseban status – o njemu se nije govorilo neprimjereno i neodmjereno, jer takvo nešto ni od njega se nije moglo čuti. Dodao je da će nedostajati kolegama, kako u Medžlisu, tako i u cijeloj Islamskoj zajednici.
“Znano je bilo još za njegovog života da je ljudima bio drag. Ta ljubav se učinila posebno vidljivom nakon što se pročulo da je iznenada preselio na ahiret. Dok spominjem njegov ugled i prihvaćenost kod ljudi, smatram prikladnim da citiram sljedeći hadis: Kada Allah zavoli nekog svoga roba, pozove Džibrila i kaže mu: `Ja volim tog i tog svoga roba, pa ga i ti zavoli!’ – i Džibril ga zavoli. Potom Džibril pozove stanovnike nebesa, meleke, i kaže im: `Allah voli tog i tog svoga roba, pa ga i vi zavolite!’ Zatim se ta ljubav spusti na zemlju i takav čovjek bude prihvaćen kod ljudi”, podsjetio je glavni imam.
Istakao je i njegovu ljubav prema Kur’anu kojeg je volio učiti, izučavati i analizirati.
U svome govoru efendija Hodžić je obznanio da je Samir-efendija na ahiret preselio usljed udara kojeg je dobio dok se abdestio za podne-namaz prethodno održavši mektepsku pouku.
“S abdestom je preselio. Klanjat ćemo mu dženazu i spustit ćemo ga u zemlju danas, uoči odabrane noći Lejletul-mi’radža – lijepi su to znakovi”, zaključio je efendija Hodžić.
Muftija Dizdarević je Samir-efendiju je opisao kao jednog od “najboljih među nama” posebno istaknuvši njegovu plemenitost. Dodao je da je volio knjigu i učenost što se ogledalo u razgovorima s njim. Pored toga, istakao je i druge vrijednosti koje su ga krasile.
“Volio je svoj poziv – misiju imama i, zaista, kad god bih išao u njegov džemat – a bio sam prije sedmicu-dvije – vidjelo se da taj džemat ima svog vođu, imama. Bio je i prelijepog ahlaka, koji ga je određivao i to je zbir vrijednosti, koje je Samir-efendija nosio”, kazao je muftija Dizdarević.
Samir Muminović je rođen 26. februara 1986. godine u Doboju. Alumnist je Medrese “Osman-ef. Redžović” u Velikom Čajnu (2005) i Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu (2009). Imamsku dužnost u džematu Moševac (Medžlis Maglaj) je obavljao od 2014. godine.
Njegovu privrženost znanju i knjizi dugo vremena su svjedočili i u Općoj biblioteci Maglaj. Bio je redovni čitalac i aktivno pratio i druge aktivnosti Biblioteke. Stoga je, nakon što ga je Biblioteka nominovala, dobio i priznanje od Fondacije za bibliotečku djelatnost Federacije Bosne i Hercegovine “Najčitalac”.
Samir-efendija je, također, cijenio kvalitetnu umjetnost, a i sam se bavio kaligrafijom.
Njegovo iznenadno preseljenje na ahiret rastužilo je brojne prijatelje Samir-efendije te poznanike, kolege i mnoge koji su, na bilo koji način, svjedočili njegovoj čestitosti u misiji i životu. Među njima su i oni koji ga, čak, i nisu upoznali u živom susretu, ali su prepoznavali njegovu čestitu ličnost.