Dobri čovjek Alko

Sredninom januara 2024. godine, u Sjevernoj Makedoniji na ahiret je preselio hadžija Alko. Radni vijek je proveo kao berber, a penziju dočekao u dobrom zdravlju okružen uspješnom porodicom i nasljednicima. Vijest o njegovom preseljenju je zatekla i njegove prijatelje u BiH.

Nakon početka agresije na BiH 1992, mnogi Bošnjaci su proveli mjesece u Makedoniji prije nego su otišli dalje. Mnoge albanske i turske porodice, posebno u Tetovu, tada su pokazale visok stepen solidarnosti i podrške.

Raznorazni funkcioneri tada, kao i sada, u različitim društvima na ovim prostorima, u vremenu prosperiteta, a naročito u vremenu krize, dođu i prođu. Kao i u vremenu blagostanja, funkcioneri su prisutni na početku ili na kraju. Na otvaranju ili na zatvaranju. Tek njihovim odlaskom i u njihovom odsustvu urade se konkretne stvari. Tada teret odgovornosti pada na “obične” ljude koji nemaju ni funkcije ni slavu, a to im i ne treba niti to žele.

Jedan od takvih je bio hadžija Alko. U granicama svojih mogućnosti učinio je mnogo da pomogne i podrži Bošnjake koji su se našli u tom periodu u njegovom gradu. To je činio na način da o tome ne govori i da se ne zna.

U vremenu društvenih medija i opšteg trenda prenaglašene lične promocije, došlo se u fazu u kojoj se smatra da mnogo šta – pa čak i individualno dobročinstvo – treba biti objavljeno i naglašeno. Primjer hadžije Alke može biti korektiv ovom trendu današnjice.

Istovremeno, to može biti podsjetnik da su mnogi pojedinici – “obični” ljudi – u različitim sredinama preuzeli na sebe odgovornost da podrže Bošnjake u tom periodu. Rahmetli hadžija Alko i ljudi poput njega bili su ensarije tog vremena.