MELECI (3)
Dužnosti meleka
5. Meleci koji zapisuju sva ljudska djela, dobra i loša - A, zaista, nad vama su čuvari / plemeniti pisari / koji znaju sve što radite (Infitār, 10-12). Ti čuvari su plemeniti pisari َكاِتِبين( ِكَراًما
/ Kirāmen kātibīn); njihova plemenitost je dio njihove prirode i njihova posla. Oni zapisuju ljudska djela bez ikakvog upliva na njih sa strane; niko ih ne može potkupiti ili podmititi. Oni nisu ni za koga posebno vezani ili, pak, prema nekome neprijateljski nastrojeni pa da bi zbog toga ispustili nešto evidentirati ili pogrešno zapisati. Oni su vjerni svom poslu i istinski čuvari, a čuvar je vjeran svome poslu samo ako je plemenit. Oni su kātibīn (particip aktivni) – pisari koji stalno pišu to što radimo. Oni su stalno s nama, prate nas u stopu, promatraju nas i bilježe na način da mi nismo toga svjesni.
U arapskome postoji razlika između riječi fi’l ( )فعل i ‘amel ( ,)عمل odnosno glagola koji se iz njih deriviraju tef ’alūn َن( َعلُو i)تَْف ta’melūn َملُون( ,)تَْع
mada obje sugeriraju (iz)vršenje radnje. Naime, ‘amel je radnja koja se vrši s namjerom ili ciljano, npr. kada želimo jesti, čitati, s namjerom nešto slušati itd. Fi’l je, pak, radnja koja se vrši bez razmišljanja, npr. naše disanje, treptanje, slušanje itd. Prema tome, plemeniti pisari zapisuju sve što mi radimo bez izuzetka, bilo to s namjerom ili ne, s tim da ne zapisuju naše namjere jer ih ne znaju. Svevišnji zna namjere našeg ‘amela (djela) – jer je On Najbolji Hāfiz, Čuvar (Jūsuf, 64: ًظا ِف َحا ٌر خيْ ُه a)فَاللَّ meleci bilježe samo naš fi’l.
U Kur’anu se još ističe:
ْي بَ ْن ِم ٌت َبا َعقِّ ُم ُل
الل أمر َْ من يفظونه َُ َْ خلفه ومن يديه
On ima meleke, ispred njega i iza njega, čuvaju ga po naređenju Allahovom (Ra’d, 11). Mu’akkibat ) su meleci,
َبات( َعقِّ ُم odnosno skupina meleka; nazvani su tako zato što jedni druge smjenjuju. Zamjenica on (lehu) odnosi se na onoga o kome je riječ u prethodnom ajetu, pa kao da je rečeno: Onaj ko tiho govori i onaj koji to glasno čini, i onaj ko se skriva i onaj ko se pokazuje - ima svoje meleke (Ibn Džuzejj, Olakšani komentar Kur’ana, 3/255);
َتلَقَّى يَ ِإذ ٌد َعتي ٌب َرقي ِه َليْ َّل ِإ ٍل ْو قَ ِمن ِفظُ يَلْ َما
يد ِع قَ الشمال ِن َع َو ِي ِم َي الْ ِن َع ِن َتلَقِّيَا ُم الْ
Kad se sastanu dvojica, i jedan s desne, a drugi s lijeve strane sjednu, on ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije Onaj Koji bdije, prisutni (Kāf, 17-18). Atīd َعتيد( ) znači prisutni. Općenitost ajeta ukazuje na to da dvojica meleka pisara bilježe sva djela koja rob čini.
“Držite se umjerenosti, držite se umjerenosti, držite se umjerenosti, jer zaista ko bude pretjerivao u ovoj vjeri, ona će ga savladati.”
Muhammed, a.s.
6. Posrednici u izršavanju Božijih kazni – Na više mjesta u Kur’anu ističe se da poricatelji Istine sarkastično prizivaju meleke da se pojave, da ih vide, kako bi navodno povjerovali, odnosno kako bi bili kažnjeni zbog svog nevjerništa, jer, ponovo sarkastično, oni to predlažu i očekuju! U suri Bekare (210) veli se: Čekaju li oni da im dođe Allah u tminama oblaka, i meleci, i presuda bude donesena?! A Allahu se vraćaju sve stvari. Sličan motiv izražava se i u suri Neml (33): Zar oni čekaju da im dođu meleci (hel jenzurūne illā en
“Društvena i ekološka katastrofa je neizbježna posljedica psihičkog i duhovnog raspada. Kosmos i duša nisu dvije odvojene stvarnosti, već dvije strane iste kovanice.”
William C. Chittick
te’tijehumul-melā’ike), ili da dođe odredba Gospodara tvoga?! Tako su postupali i oni prije njih, a Allah im nije nepravdu učinio, već su sami sebi bili nepravedni! Identično je i u suri En’ām, 158: Zar oni čekaju da im dođu meleci (hel jenzurūne illā en te’tijehumul-melā’ike), ili da dođe kazna Gospodara tvoga, ili da dođu neki predznaci od Gospodara tvoga?! U suri Furkān (21) kaže se: I govore oni koji se ne nadaju susretu s Nama: “Zašto nam se ne pošalju meleci (lev lā unzule ‘alejnel-melā’ike) ili zašto ne vidimo Gospodara svoga?” Svevišnji im u istom ajetu odgovara: Oni su se, zaista, uzoholili u dušama svojim i veoma se osilili, a u sljedećem (22) nastavlja: Onoga Dana kada ugledaju meleke (jevme jerevnel-melā’ike), neće tada biti radosti zločincima, i uzviknut će: «Sačuvaj nas, Bože!”
Kao odgovor na ove njihove zahtjeve Kur’an odgovara ovim riječima: Na Dan kada se rascijepi nebo oblacima i kada se meleci spuste (ve nuzzilel-melā’ikete tenzīlā), / toga Dana će pravedna vlast pripadati samo Svemilosnom, a bit će to Dan za nevjernike jako težak (Furkān, 25-26). Na drugome mjestu, zahtjev i odgovor dolaze zajedno: Zašto nam ne dovedeš meleke ako si iskren?!’’ / Mi šaljemo meleke samo s Istinom (mā nunnezzilul-melā’ikete illā bil-hakk), i tada im se ne bi dalo vremena da čekaju. (Hidžr, 7-8)