Prilika za digitalni post i detoksikaciju?
Ramazanska svakodnevnica
Ramazan između tradicionalnog poimanja i digitalnog svijeta/ Prakse osame, posvećenosti Bogu i sebi u sve bučnijem svijetu/ Digitalni sadržaji i umjetna inteligencija u našoj svakodnevnici/ potreba za digitalnom detoksikacijom tokom ramazana
Kako god je čovjek nakrcao svoju dnevnu sobu, s mnogim stvarima i nije morao, kao što su i knjige. U digitalnom oblaku su mu, pod šifrom i lahko dostupne, praktične i, uslovno, lahko čitljive. Tu su mu i aplikacije koje nude mushaf, prijevod Kur’ana, tefsir, ilmihal, dove ili audio učenje. S vrha telefona mu lahko iskoče obavijesti s društvenih mreža, poruke i vanredne vijesti. Međutim, avionski mod može to spriječiti, mada i dalje u rukama ima tako moćnu spravu koja ga iznova podsjeća šta sve s njom može i šta već obavlja. Sve manje mu je potreban i pretraživač, kad već može komunicirati sa stalno napredujućim modelima umjetne inteligencije putem chatbotova. Ostaje mu da ih bolje provjerava. Potreba za osamom (halvetom) čini se više ne uključuje tek bijeg od poznanika i najbližih ljudi oko čovjeka i svakodnevne rutine, već, osama je, čini se, postala izazov bijega od cijelog svijeta - vremena karakterističnog prema izrazitom naboju informacija, buke i mnogo bržih kretanja – ljudi, mašina i pojava.
Dok se se sve češće govori o ovisnostima u kontekstu digitalnog svijeta, štetnim utjecajima pretjeranog korištenja, uvijek se pronađe i benefit više. Stoga se, uz rasprave o kontrolisanom korištenju digitalnih uređaja i medija pojavljuju i novi termini ili trendovi. Tako sve češće srećemo pojmove digitalni detoks ili digitalni minimalizam, doduše mnogo češće u brojnijim društvima Zapada.
Digitalni detoks karakteriše upravo određena vrsta digitalnog posta, radikalnije ili manje radikalnije praktikovanog – neki se odriču svih digitalnih uređaja na određeno vrijeme, drugi značajnije ograničavaju korištenje pojedinih ili svih uređaja. Organizuju se i kampovi u cilju digitalne detoksikacije. Taj vremenski interval, prema savjetima i iskustvima, traje često trideset dana. Francuzi su snimili i seriju, dostupnu na Netflixu, Off the Hook. Također, objavljivanjem svoje knjige Call Newport je učinio popularnim i termin digitalni minimalizam.
Brojni su do sada i podjelili svoja iskustva digitalne detoksikacije sa širom publikom na internet portalima ili društvenim mrežama. Uglavnom se mogu pronaći zajedničke tačke: bolji i zdraviji san, intenzivnije uživanje u prirodnom okruženju, kvalitetnija interakcija s ljudima, bolja fokusiranost, posvećenost sebi i porodici, manje stresa, itd. Većina benefita akcentira živa iskustva.
Duhovno zreli formiraju svoju okolinu
Navodeći primjer Poslanika, a.s., istakavši da se osamljivao i posvećivao razmišljanju u pećini Hira i prije i poslije Objave, profesor islamskih nauka Dženan Hasić smatra da nam upravo to ukazuje „i da duhovno najzreliji pojedinci imaju potrebu za trenucima u kojima će se osamiti, okrenuti sebi i svom Gospodaru“.
„Odgovore na pitanja ko sam ja, koja je svrha mog postojanja i ko je moj Gospodar čovjek nikako ne može pronaći u buci, dok mu je pažnja raštrkana na sve strane. Doživljaj tih istina, potpuna ubjeđenost (jekin) je nešto do čega se dolazi duhovnim zrijenjem i dubokoumnim razmišljanjima“, kaže Hasić.
Pri tome, potcrtava koliko su pri intenziviranju ibadeta i pobožnosti potrebni mir i fokus. U tom kontekstu skreće pažnju na ono što narušava takvu atmosferu kao što je medijatizacija vlastite ramazanske svakodnevnice.
„Uzmimo primjer itikafa, koji bi trebao biti prilika da se čovjek duhovno okrijepi. Vidimo kako mnogi koji u itikafu „vise“na društvenim mrežama. Imamo ozbiljan problem sa shvatanjem smisla ibadeta“, poručio je.
Konkretno, insistira na iskrenosti u želji da se osamimo s Gospodarom, odnosno vremenu koje ćemo tome posvetiti kao što su intervali tokom ramazanskih noći. Također, smatra nedostatkom što gosti ramazanskih televizijskih programa nedovoljno govore o načinima duhovnih vježbi.
„Duhovno zrele osobe formiraju svoju okolinu, a duhovne nezrele osobe formira njihova okolina. Nama nedostaje govora o duhovnosti, duhovnim bolestima, grijesima srca... Ne zaboravimo, ako riješimo duhovnu krizu u kojoj smo, riješit ćemo sve krize. Smisao halveta (osame) je baš to da se čovjek upozna sa sobom. Kao što je rečeno: „Ko spozna sebe, spoznao je svog gospodara.“Nije rečeno da je spoznao Allaha, već gospodara, tj, spoznat će šta njime gospodari, da li je to strast, ljubav prema novcu, položaju i slično“, stava je Hasić.
Svijet izbora – svijet odgovornosti
Razgovarali smo i s glavnim imamom Medžlisa Osijek Senad-ef. Heveševićem, kojeg je muslimanska javnost u regiji, između ostalog, prepoznala i kroz publicistički rad i aktivno prisustvo na digitalnim platformama. Komparacije ramazanske svakodnevnice – nekad i sad, Hevešević vidi kao „izražavanje žudnje za jednostavnijim vremenima najčešće oličenim u manjoj količini distrakcija“.
„U tome možemo pronaći način za uspostavljanje ramazanskog ponašanja koje neće biti redukcionističko, niti udaljeno od realnosti savremenog svijeta. Ramazan digitalnog svijeta ima potrebu za tradicionalnim formama upravo zato što nam nudi oruđe za očuvanje od svega suvišnog. Patetično bi bilo očekivati ili promovirati potpuno uklanjanje digitalnog svijeta u vrijeme ramazana, jer je ramazan vrijeme integracije svakovrsnog posta u svakodnevni život, a nije izraz bijega“, stava je Hevešević.
Ističe da različiti digitalni mediji i alati omogućavaju veliku količinu „dostupnog istinskog znanja koje svakako pomaže na putu duhovnosti“. Dodaje da distrakcija na takvom putu nastaje uslijed nedostatka cilja.
„Tada nam se može činiti sasvim privlačnim iznijeti, rekao bih, netačan zaključak kako, recimo, danas ima previše ramazanskih programa, sadržaja i slično, a što negativno utječe na imaginarnu i idealiziranu sliku duhovnog napretka. Široka dostupnost nudi mogućnosti izbora, a pred nama je da taj izbor i učinimo: da odaberemo program, sadržaj, a da formiramo i lični cilj, bez potpunog rasipanja pažnje i energije. Taj ramazanski cilj može biti izražen kao želja za dolaskom do pouka omiljene kur’anske sure“, kaže Hevešević.
Konkretno, smatra da će fokusu pomoći i jednostavno minimiziranje notifikacija na mobitelima ili pametnim satovima.
Osvrnuo se i na vlastito iskustvo korištenja modela umjetne inteligencije.
„Iz lične upotrebe, mogu reći da umjetna inteligencija najveći benefit pokazuje u onome što bi mogli nazvati „brainstorming“– sakupljanje ideja ili formiranje plana za određene aktivnosti, bile one ramazanske ili u smislu vjerske prakse u širem smislu. Odlična je
u organizaciji većeg teksta ili količine podataka, a od velike koristi može biti u kreativnoj industriji kroz izradu slika ili videa na osnovu unosa teksta. Mislim da smo tek na početku onoga što će uslijediti u integraciji ovih mogućnosti u naš svakodnevni život“, kaže Hevešević.
Međutim, naglašava izazove pri kojima treba biti oprezan, a riječ je o tačnosti konkretnih podataka, pri čemu, kako kaže, ne treba imati velika očekivanja.
„Neizostavan dio vjerske edukacije postat će i edukacija o načinima prepoznavanja lažnih multimedijalnih sadržaja. Sve ovo već ima utjecaj na percepciju islama među ljudima jer se odražava, recimo, na polje autoriteta i uzora. U tom se narativu religijski identitet intenzivnije nego ikad vezuje uz kulturološko-sociološke debate i političke procese, a sve se odvija u kontekstu polarizirajućih debata koje društvene mreže izrazito preferiraju, jer generišu veći angažman i donose veći profit. Ličnosti koje su svoj digitalni identitet kreirale na način da iznose polarizirajuće stavove i djeluju na opisani način postaju ‘predstavnici vjere’, a glas duhovne vrijednosti okovan u slabiji doseg (reach) ostaje opisan kao nedovoljan, slabašan, nedostojan… Izgradnja vjerničkog filtera koji neće podleći ovakvom mjerenju stvari generacijski je zadatak za kojim mlađe generacije žude“, zaključuje Hevešević.
Dođite, dođite
Evidentne su brze promjene u ponašanju konzumenata digitalnih sadržaja. Tome je kroz svoj rad svjedočio i hafiz Nedim Botić, kroz predavačke, novinarske i druge angažmane.
„Kroz rad i angažman na društvenim mrežama unazad pet godina, a prije toga na portalima u posljednjih deset godina, bio sam svjedok jedne transformacije sadržaja koji publika prati. Nekada su portali bili dominantan izvor vijesti, a danas su to profili pojedinaca, tzv. influencera koji imaju uticaj na određenu populaciju. Nekada su se najviše pratili tekstualni sadržaji i članci, a danas oni padaju u drugi plan pred kratkim video sadržajima, poput reelsa i shortsa. Nekada je Facebook bio najpraćenija platforma, a danas su to Instagram i Tiktok. Facebook je danas za ‘stariju’ raju, a mladi su otišli dalje. Ja sam odrastao u periodu kada nije bilo ni mreža ni portala, bilo je par kanala na TV-u, i zapamtio sam vrijeme bez svega toga, ali današnji mladi ne znaju za svijet bez interneta, konekcije, mreža, telefona. Svakodnevno su konektovani, provode sate uz ekrane i to je mač sa dvije oštrice“, rezimira hafiz Botić.
Njegova jednačina o potrebnom odnosu s ljudima, posebno mladima u digitalnom svijetu je jasna: postoji prilika da ih se podstakne na dobro kroz promociju istinskih vrijednosti „ili će oni u tom skrolanju virtualnim svijetom naići na dosta malignije i utjecaje i trendove“. Smatra da je ključ u umjerenosti. „Sadržaji koje konzumiramo preko medija i mreža su, također, hrana ili otrov za dušu. I potrebna je umjerenost, da bi se izbjegle negativne posljedice po psihu i tijelo. To treba naglasiti konzumentima sadržaja: U redu je da pratite naše kanale i aplikaciju, ali ništa virtuelno ne može zamijeniti stvarni život, stvarni dolazak u džamiju, stvarni kontakt s ljudima. Dođite u džemat, dođite na teraviju, dođite na zajedničke iftare, dođite na aktivnosti. Neka mreže budu samo sredstvo, samo pomagalo koje nas inspiriše i motiviše da uradimo korake u stvarnom životu i svojoj okolini. A nikako da mreže budu glavni cilj, ili cilj sam po sebi“, zaključuje hafiz Botić
Digitalna detoksikacija shodno vlastitom iskustvu
Da se digitalna tehnologija rapidno razvija svjedoči i Medina Hadžić, koordinatorica Mreže mladih Ilidža (Sarajevo), u slučaju razlika između njene i mlađih generacija. Dok su kako kaže, njeni vršnjaci bili u mogućnosti bolje balansirati korištenje digitalnih tehnologija, današnja djeca i mladi to teže čine, jer su im prioritetne. Stava je da je potrebno ograničiti korištenje digitalnih uređaja, jer predstavljaju značajan distraktor mladima u njihovoj svakodnevnici.
„Također, važna je stalna komunikacija s omladinom, svako od njih prolazi svoje određene životne faze u kojima treba neko da ih sasluša i posavjetuje, a oni nažalost često zbog manjka te komunikacije pribjegavaju upotrebi tehnologije i tako pokušavaju riješiti svoje probleme i izazove“, napominje ona.
Osim toga, u kontekstu potrebe za aplikacijama ili promovisanjem postojećih, napominje da je važno da se usmjerimo na njihov kvalitet, ne i na njihov broj. Raduje je da Islamska zajednica razvija takvu platformu te dodaje da se na njenoj promociji treba kontinuirano raditi.
Razumijevajući da u ramazan unosimo sve naše navike, ističe da to uveliko utiče na našu duhovnu spremnost.
„Prema tome, digitalna detoksikacija je svakako potrebna, bilo to kroz isključivanje notifikacija na nekoliko sati ili deaktiviranje s određenih društvenih mreža. Svako od nas sebe poznaje najbolje i shodno tome treba da odabere najbolju opciju za digitalnu detoksikaciju“, zaključuje Hadžić.
Smanjeno korištenje društvenih mreža
Bilal Pehilj, student, jedan od koordinatora Mreže mladih (Ilidža) najčešće koristi dvije aplikacije: „Vaktija“i „Kur’an“. Putem YouTube kanala prati debate o islamu i drugim religijama ili sluša učače Kur’ana.
„Što se tiče mojih vršnjaka mislim da je odgovor isti. Jedna interesantna stvar koju sam primjetio kod ostalih je da koriste neku posebnu aplikaciju za Kur’an, pomoću koje se može pratiti učenje prijatelja i na neki način se tako i takmičiti, što je veoma lijepo“, kazao nam je Bilal.
Digitalnu detoksikaciju tek djelimično praktikuje, kako je kazao.
„Smatram da je to bitka koju svi vodimo. Teško je u ovom vremenu ostaviti se digitalnih sprava. Praktikujem detoksikaciju, ne konstantno, ali nastojim što više. Što se ramazana tiče, planiram svesti korištenje socijalnih mreža na određeni minimum, i posvetiti se vjeri i porodici“, kazao je te smatra da nam digitalni uređaji i alati i ne pomažu posebno koliko bi mogli u organizaciji ramazanske svakodnevnice na ličnom, porodičnom ili drugom planu.
„Nažalost, bar iz mog nekog skromnog skustva, danas se sve svelo na video pozive, “Ramazan šerif mubarek olsun”, “bajrambarećola”, i to je to. Sve je manje zajedničkih iftara, poziva na iftare i obilaženja porodice ili prijatelja, komšija za bajram i slično“, zaključio je Bilal.
Jedan od osnivača Mreže mladih Dibekhana džamije u Tešnju Tarik Jašić, svjestan je da digitalna tehnologija i modeli umjetne inteligencije uveliko utječu na religijski život mladih i drugih generacija. S druge strane, razumijeva i koliko sprega digitalnih tehnologija i posla oblikuje takvu svakodnevnicu. Dodaje da je potrebno razmišljati i o korištenju tehnologije koja će, vjerovatno, doći i u budućnosti u naše džamije kao što bi to mogli biti tableti s instaliranim mushafima, ali koji neće ometati učače notifikacijama i slično. Ali, stava je da, naprimjer, moramo očuvati tradiciju mukabele.
„Primjer je organizacija ciklusa predavanja koje organizira Mreža mladih Dibekhana džamije već tri godine. Uz tradicionalni pristup održavanja predavanja u džamiji mi nastojimo, izlazeći iz tog kruga, doprijeti i do onih koji se, možda, ustručavaju doći u džamiju. Predavanja se također plasiraju putem YouTube kanala“, istakao je Tarik.
Napominje da je uravnoteženo korištenje ključno te da se i tokom ramazana može reducirati vrijeme provedeno na društvenim mrežama, a posvetiti se neposrednom kontaktu s ljudima i duhovnom usavršavanju.
Ma koliko se jednostavnim činilo rješenje i odgovor o potrebi za kontrolisanim i umjerenim korištenjem digitalnih tehnologija kakav god cilj imali, moć navika i potreba nam govori koliko veliki to izazov može biti. Uz to, ramazanski post kao mogućnost preispitivanja naših slabosti, snaga i navika nam može pomoći da osvijestimo i taj segment naše svakodnevnice. I to, svjesni da zajedničke odlaske na mukabele, teravije i iftare dogovaramo putem društvenih mreža, hatmu završavamo putem aplikacije, volonterski angažman intenziviramo putem Viber grupa i slično. Pa, ipak, hoćemo li, zaista, propustiti mnogo utišamo li svoja zvona ili se nakratko deaktiviramo s društvenih mreža? Da li će nas neko zaboraviti? Možemo li to bez seena znati?