Pet praktičnih savjeta

„Neka je daleko od Allahove milosti onaj kome dođe i prođe ramazan, a ne bude mu oprošteno!“Bejheki bilježi da je ove riječi kazao časni melek Džibril, a na njih je naš Poslanik, a.s., kazao „Amin!“

Upravo ovom predajom, ali i nizom drugih, vjernici se tokom ramazana podstiču na dodatni angažman i aktivnost. Ramazansko vrijeme je odabrano, njegove blagodati su posebne a dobra djela tokom ramazana imaju dodatnu težinu. Otuda mi je želja da pokušam dati svoj skromni doprinos i sugerisati svima nama nekoliko konkretnih koraka koje možemo poduzeti i na taj način sadržajnije i kvalitetnije upotpuniti svoj ramazan.

Neka posti cijelo naše tijelo

Primarno, post je vezan uglavnom za stomak i želudac jer postač apstinira od hrane i pića. Ipak, to je samo jedan, možda i najlakši segment našeg posta. Časni Kur’an nas u ajetima koji direktno govore o propisima posta upoznaje i s njegovom svrhom: „le’allekum tettekun“, odnosno „da biste se grijeha klonili“. Grijeha se kloni onaj ko je ubijeđen da ga Allah uvijek i svugdje vidi, a taj osjećaj ponajbolje se razvija upravo postom.

No, da bi post bio potpun, neophodno je da uz stomak (za)poste i drugi organi našeg tijela poput ruku, nogu, očiju, ušiju… Istinski postač neće sebi dozvoliti da ga noge nose tamo gdje je zabranjeno i gdje mu ne dolikuje da bude. On svojim rukama neće dohvaćati, raditi ili pisati ono što ne valja. Isto tako, svojim očima i ušima će uskratiti informacije koje im nisu dozvoljene. Konačno, istinski postač će ukrotiti i svoj jezik i maksimalno se potruditi da, kao što mu želudac i stomak apstiniraju od hrane i pića, i njegov jezik apstinira od laži, ogovaranja, klevete i, općenito, ružna i nedolična govora. „Ko ne ostavi ružan govor i postupanje po njemu, kod Allaha mu ništa ne znači to što ostavlja svoje jelo i piće“, veli Muhammed, a.s., u predaji koju bilježi Buharija. Drugim riječima, ne bude li, uz stomak, postio i naš jezik, rizikujemo da jedan od najposebnijih ibadeta svedemo na puko gladovanje. Zapravo, ne budu li postili svi naši organi, onda nam valja dobro razmisliti o riječima Muhammeda, a.s.: „Koliko li je samo postača koji od svog posta imaju samo glad i žeđ!“

Zanimljivo je da riječ „sawm“kojom uglavnom označavamo post, u kazivanju o Merjemi nalazimo i u značenju „šutnja“. Nakon što je na neuobičajen način postala noseća i susrela se s potencijalno negativnim komentarima porodice i okoline, Allah je nadahnuo časnu Merjem da se zavjetuje na sawm – šutnju. Ipak, nije nužno da, kao postači, šutimo. Naprotiv. Međutim, mnogo je ljepše svoj jezik ukrotiti i sačuvati od ružna govora te ga, namjesto toga, uposliti spominjanjem Allaha, donošenjem salavata, učenjem Kur’ana i kazivanjem onoga što je dobro i korisno. Tada i naš post poprima sasvim drugu dimenziju.

Neka ovo bude naš porodični ramazan

Svjesni smo stanja i izazova u kojima se danas nalazi porodica. Sve je teže biti primjeran i odgovoran roditelj i sve je izazovnije izvesti dijete na selamet. Svako traži svoje pravo na komfor i komoditet pa se naše porodice sve rjeđe sastaju i budu na okupu. „Sinoć je nestalo struje i interneta pa sam malo sjedio sa svojom porodicom. Fini neki ljudi!“Vjerujem da smo više puta čuli ovu popularnu pošalicu koja, nažalost, postaje naša surova realnost.

Nema ljepše prilike da se tom surovom realnošću ozbiljnije pozabavimo od ramazana. Neka ovo bude naš porodični ramazan i neka naši ibadeti i aktivnosti u ovom mjesecu budu porodični. Dajmo svakom članu naše porodice određeno zaduženje i potrudimo se da sehurimo i iftarimo zajedno. Zapravo, potrudimo se da priprema sehura i iftara ne bude isključivo na plećima majke ili jedne ženske osobe u kući. Lijepo je ponekad iftariti u restoranu ili negdje na otvorenom prostoru. Lijepo je prisustvovati zajedničkim velikim iftarima. Ipak, najljepši iftar je u kući, sa svojom porodicom. Iftar je bereket pa nema nikakve potrebe da naše kuće ostavljamo bez bereketa i iftare pravimo u restoranima ili negdje drugo.

Pokušajmo uvesti praksu da na mukabele, dnevne vaktove, teravije i druge džematske aktivnosti idemo porodično. Analizirajmo u kući sa svojom porodicom vaz koji smo čuli ili tefsir mukabele kojem smo prisustvovali. Odvojimo dnevno do pola sahata da s bračnim drugom i djecom imamo razgovor o određenoj temu. Tako se vrlo lahko i efikasno može proći kroz kazivanja o Allahovim poslanicima ili detaljno upoznati sa životom Muhammeda, a.s. Ukoliko bismo sve to popratili određenim kvizom usvojenog znanja i nagradama za najuspješnije, sve bi poprimilo dodatnu draž, a rezultati bi bili višestruko korisni. Tako bismo ojačali našu porodicu i stvorili ljepši i prisniji ambijent u kući, na lijep način bismo proširili svoje znanje, a zasigurno bismo i svojoj djeci dali recept da, danas-sutra, kada se i sami ostvare kao roditelji i porodični ljudi, znaju šta im je činiti.

Koliko god zahtjevno i kompleksno sve to izgledalo, valja nam znati da se svaka investicija u životu, prije ili poslije, vrati, a najbolja investicija je ona koja se tiče djeteta i porodice, općenito. Materijalno bude i prođe, komfor je relativna kategorija ali investirano vrijeme i ljubav ostavlja trajni pečat. Zato, neka nam ramazan bude prilika za porodicu i porodične aktivnosti.

Čuvajmo svoj namaz i džemat

Nema vjere bez namaza. Zapravo, vjerniku nema života bez namaza. Namaz nam u kuću unosi bereket i svjetlo jer nas Muhammed, a.s., uči da kuća u kojoj se obavlja namaz svijetli stanovnicima Neba kao što nama svijetle svjetiljke, dok je ona u kojoj namaza nema poput mračnog i napuštenog kabura. Osvijetlimo svoje kuće namazom jer će u protivnom biti mračne i hladne, a kada je kuća mračna i hladna, ne treba nas nimalo čuditi što je članovi porodice napuštaju, izbjegavaju, bježe od kuće ili u njoj ne nalaze smiraj i rahatluk.

Poznato nam je da je namaz u džematu značajno vredniji. Idealno bi bilo povremeno obaviti džematski namaz u kući sa svojom porodicom. Ipak, kao zjenicu svoga oka trebamo čuvati džematski namaz u našem džematu i džamiji. Kroz tačna namaska vremena, kroz redanje u safove, kroz susrete s džematlijama od kojih nam neki potencijalno i nisu dragi te kroz druge džematske aktivnosti se usavršavamo i učimo tačnosti, preciznosti, urednosti, uljudnosti i drugim osobinama koje se u tom obimu i na taj način mogu naučiti i steći samo u džematu. Zato je namaz alfa i omega našeg postojanja i zato nas namaz uzdiže. Kada su mudrog čovjeka upitali čiji namaz je najbolji, još mudrije je odgovorio: „Onoga na kome se namaz najviše vidi.“

Svi važniji pojmovi u našem vjerskom životu dolaze iz iste glagolske osnove „džeme’a“, što bi značilo sabrati, sakupiti, objediniti. Tako je džamija mjesto koje nas sakuplja i objedinjuje, džuma je sedmično okupljanje, a džemat je naš okvir koji nas sve zajedno drži na okupu, jača i vodi u ispravnom smjeru. Ojačajmo svoj džemat tako što ćemo aktivno učestvovati u džematskim aktivnostima i davati svoj doprinos kroz mrežu mladih, ženski aktivizam ili na bilo koji drugi način. Ramazanske aktivnosti

su raznovrsne i organizuju se samo s jednim ciljem: da nam ramazan bude ljepši i potpuniji. Sve te aktivnosti mogu biti sadržajnije i potpunije samo ako se aktivno uključimo i damo svoj lični doprinos. Neće nam uvijek sve u džematu biti po volji. Nekada bismo nešto željeli drugačije, nešto bismo jednostavno dokinuli a nešto drugo pokrenuli. Ipak, nekad nam se nešto ne sviđa ni u našoj porodici ili kod nas samih pa ne odustajemo.

Nemojmo odustati od naših džemata. Čuvajmo džematski namaz u kući, a posebno u džamiji i takmičimo se u dobru.

Posvetimo dio vremena sebi

Često ćemo čuti kako smo sebi najpreči i kako smo sami sebi najbolji doktori. Ipak, u praksi to i nije tako. Nedavno sam prisustvovao vrlo inspirativnom predavanju tokom koga je govornik, između ostalog, pozvao prisutne da zamisle tri najvažnije osobe u životu. Nakon nekoliko sekundi stanke, zatražio je da podigne ruku onaj ko je na bilo koje od tri mjesta stavio sebe. Od nekoliko stotina prisutnih, niko nije podigao ruku. Dakle, ni izbliza nismo sebi najpreči.

Upali li se bilo kakva žuta ili crvena lampica na instrumental-tabli našeg vozila, brzo reagujemo i idemo mehaničaru. Uočimo li bilo kakav, pa i najmanji nedostatak na našoj kući ili u pokućstvu, brzo ćemo zasukati rukave i dati se na posao. O mobilnim aparatima i ostaloj elektronici u našem životu da i ne govorim. Sve mora biti tip-top. Zapravo, gotovo sve.

Mnogo toga na nama i u nama ne štima, pale se mnogi alarmi i senzori, i opet nikom ništa. Kada nas upozorava na nužnost čuvanja od džehennemske vatre, Kur’an traži da obratimo pažnju na dva momenta: „O vjernici, čuvajte sebe i svoje porodice vatre!“Nije nam obaveza da mijenjamo svijet nego da vodimo računa o sebi. Zapravo, mijenjajući sebe, mi mijenjamo svijet. Promijeniti sebe, poraditi na sebi i učiniti sebe boljim i korisnijim je nemoguće bez posvećivanja vremena sebi. Drugim riječima, neophodno je da nađemo i redovno imamo koji trenutak samo za sebe.

Ramazan je prilika da se posvetimo sebi jer je post individualni ibadet koji za nas neće uraditi niko drugi. Sjesti sam sa sobom, proučiti koju sahifu Kur’ana, činiti zikr kad nikoga nema oko nas, sve svoje emocije, brige i usrdne dove pustiti iz sebe dok smo na sedždi… sve su to isuviše važni momenti za nas. Jakub, a.s., se nije jadao ljudima nego je koristio priliku i svoju bol iznosio Onome Koji je u stanju da to promijeni. Junus, a.s., je u mračnoj utrobi ribe priznao svoju slabost i pokajao se, pa je to ostao lijep primjer pokajanja i veličanstvene dove svima nama.

Dakle, posvetimo se sebi jer ako ne postignemo mir u sebi, teško ćemo ga ostvariti i u braku ili porodici. U tom smislu je vrlo vrijedno naći načina da uradimo barem jedno dobro djelo za koje ćemo znati samo mi i naš Stvoritelj. To donosi veliki smiraj i bereket, čisti nas iznutra i ojačava naš odnos s Allahom, a ko uljepša i osnaži odnos s Allahom, Allah će mu otvoriti sva vrata i olakšati s ljudima.

Intenzivirajmo druženje s Kur’anom

Iz ličnog i dugogodišnjeg iskustva znam da su ljudi u ramazanu drugačiji, teme razgovora su drugačije, a i međusobno ophođenje je na nekoj drugoj razini. Za razliku od teških tema i ispraznih rasprava kojima skoro svakodnevno prisustvujemo, tokom ramazana to krene nekim ljepšim i vedrijim putem. Manje je tenzije, teških tema među džematlijama gotovo da i ne bude, a odnosi su znatno relaksiraniji i prisniji. Sve moje analize, promišljanja i nastojanja da odgonetnem zagonetku, upućuju me na istu adresu – Kur’an.

Ramazan je mjesec Kur’ana, a Kur’an je lijek i smiraj ljudskoj duši. Uz ramazan smo bliži Kur’anu. Čak i ako ne znamo arapsko pismo, barem ćemo čitati prevod. Uz to, slušat ćemo mukabelu u našoj džamiji, na nekoj televiziji ili putem interneta. Učenje Kur’ana je poseban ibadet, ali je ibadet i slušanje njegovog učenja. Proučiti ili čuti učenje samo jednog harfa nosi sa sobom veliku nagradu. Proučiti jednu stranicu, suru ili cijeli Kur’an je, s jedne strane jako velika nagrada, a s druge strane nemjerljivi lijek i smiraj i našem tijelu i duši.

Kur’anska moć i ljepota otope mnoge sante leda u nama i rastjeraju brojne terete i negativnosti koji se talože u nama. Kur’an ukroti unezvjereno srce i rastereti uplašenu i nervoznu dušu. Kur’an čisti i snaži naš život i izvor je sreće i radosti. Čim se primaknemo izvoru i okrijepimo njegovim plodnim sadržajima – a u ramazanu je tako – promjena jednostavno ne može izostati. Stavimo sebi u obavezu da tokom ramazana proučimo cijeli Kur’an, pročitamo njegov prevod ili da barem redovno prisustvujemo mukabeli, a rezultate ćemo lahko prepoznati i na sebi osjetiti.

Naravno, ako sve ranije rečeno uznastojimo zadržati i nakon ramazana, siguran sam da bi ramazan pred nama mogao biti naš najbolji u životu. Ponavljam, pred nama je veliko dobro. Nemojmo mu u susret krenuti stihijski i bez plana. Dobar i kvalitetan plan i priprema su pola posla. Ako sam, u tom smislu, kroz ranije retke bio od koristi ili nekoga inspirisao da trideset ramazanskih dana kvalitetnije upotpuni i iskoristi, moja radost time je veća.