El-Jeminul-Kjazibun – Lažljiva zakletva

Pogubne zamke za ljudsku misao, govor i ponašanje (49)

„I neka zakletva i zaklinjanje Allahom (ukoliko je istinito) ne bude prepreka i smetnja u ispravnom životu, na putu čestitosti i čednosti i da se Allaha bojite u nastojanju da ljude pomirite i mir među ljude donesete! A Allah sve čuje i sve zna! Allah vas neće kazniti ako se nenamjerno i neoprezno pogrešno zakunete, ali će vas kazniti ako pod zakletvom nešto namjerno neispravno i krivo uradite! A Allah prašta i blag je.“(El-Bekare, 224. i 225.) Koristiti se neprikosnovenim autoritetom Allahovog imena u zaklinjanju u funkciji sa nijjetom da se ljudi pomire i da se među njih vrati mir i povjerenje je blagodat i odlika vjernika. S druge strane, kada se u srkletu ili pri brzini neoprezno, nenamjerno, mahinalno i mehanički, bez ikakvog predomišljaja, zle namjere i koristoljublja zakunemo na nešto neispravno i pogrešno, nećemo biti kažnjeni. Međutim, ukoliko to isto uradimo pri punom znanju, planirano i programirano se zakunemo onda smo grešni i to je pogrešna zakletva iz logike interesa: „Allah vas neće kazniti za zakletve nenamjerne, ali će vas kazniti za svjesne, namjerne i programirane, a nisu ispravne. Za namjerno prekršenu zakletvu i neizvršeno obećanje Allah će kazniti. Za prekršenu zakletvu otkup je: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite svoju čeljad nahranite, ili da ih odjenete ili roba ropstva i sužanjstva oslobodite. A onaj ko to ne bude mogao, neka umjesto toga tri dana posti. Eto, tako se za svoje pogrešne i namjerne zakletve, kad se zakunete, otkupljujete, pa o zakletvama svojim vodite računa i brinite se i ispravne izvršavajte. Eto tako vam Allah objašnjava propise Svoje da biste bili zahvalni.“(El-Maide, 89.) Pored svjesnog, namjernog i ciljanog ubistva nevine i bezazlene osobe, počinjenog bluda, učinjene krađe, terora i nasilja, pogrešna, kriva i ne daj Bože lažna zakletva koja ima za cilj i predomišljaj varanje i obmanjivanje ljudi, je grijeh koji se sankcioniše i kažnjava kako na onom tako i na ovom svijetu. Kriva i lažna zakletva je opaka i opasna javna bolest koja podriva i razara fundamente društva i zajednice kao što su: povjerenje, sigurnost, društvenost i društveno, veze, relacije, saradnju i solidarnost među ljudima. Allah upozorava i poziva čovječanstvo da kao Allahova stvorenja izvršavaju svoje obaveze i dužnosti prema Stvoritelju i da ne krše i ne iznevjeravaju neupitne i čvrste zakletve: „I ispunjavajte obaveze na koje ste se radi povjerenja Allhovim imenom zakleli i obavezali i ne kršite ispravne zakletve kad ste ih čvrsto i tvrdo dali, a Allaha kao jamca i garanta uzeli, jer Allah uistinu zna ono što činite i radite. I ne budite kao ona koja bi svoju pređu rasprela kad bi je već čvrsto oprela, ne služite se zakletvama svojim da biste jedni druge varali i obmanjivali samo zato što je jedno pleme mnogobrojnije od drugog. Allah vas time samo provjerava i stavlja na ispit, a na Sudnjem danu će vam, uistinu, objasniti ono oko čega i zbog čega ste se razilazili.“(En-Nahl, 91-92.) Grozno je, krajnje opasno i užasno podlo, koristiti zakletve pozivajući se i zaklanjajući se iza Allahovog imena samo da bi se pomoću te zakletve ili potpisanog ugovora ljudi varali, obmanjivali, izigravali ili pljačkali. Za vjernike je Allahovo ime neupitan i nepobitan autoritet, i munafici, mudžrimi, fasici i mufsidi svjesno i namjerno zaklinju se tim imenom samo da bi vjernike izigrali, provalili, opljačkali, povukli za nos, oštetili, oslabili i namagarčili. Varanje vjernika pod zakletvom s Allahovim imenom oni doživljavaju kao vrhunac uspjeha u životu, mada je to odvratan i težak grijeh. „Munafici se iza zakletva svojih zaklanjaju, samo da pomoću njih od Allahovog puta odvraćaju. Ružno je i odvratno, zbilja, kako oni postupaju. To je zato što su oni vjernici bili pa su nevjernici postali, i onda su im srca zapečaćena, pa ništa ne shvaćaju. Kada ih pogledaš i posmatraš, njihov izgled te ushićuje, a kad progovore, ti slušaš riječi njihove, međutim, oni su kao šuplji naslonjeni balvani i misle da je svaki govor i povik protiv njih. Oni su pravi neprijatelji pa ih se pričuvaj, Allah ih ubio, kuda se odmeću.“(El-Munafikun, 2, 3. i 4.)

Kur’an u osnovnim crtama i odrednicama objašnjava i prezentira kojim se sve mehanizmima služe munafici - licemjeri da bi naveli, zaveli i od Allahovog puta odvratili vjernike. „Zar ne vidiš one koji prijateljuju s ljudima na koje se Allah rasrdio? Oni nisu ni vaši ni njihovi, a još se svjesno krivo zaklinju. Allah je njima pripremio tešku patnju, jer je, zaista, ružno ono što rade. Zaklanjaju se iza zakletvi svojih, samo da pomoću njih odvraćaju od Allahovog puta, njih čeka sramna i bolna kazna. Ni bogatstva njihova ni djeca njihova im ni najmanje neće pomoći kod

Allaha. Oni će biti stanovnici u vatri, u kojoj će neprestano boraviti. Na Dan u koji ih Allah sve oživi, oni će se Njemu zaklinjati kao što se vama zaklinju, misleći da će im to nešto koristiti. Oni su, doista, pravi lažljivci. Njima je ovladao šejtan i učinio da zaborave na Allaha. Oni su na šejtanovoj strani, a svi oni koji su na šejtanovoj strani su izgubljeni, nesretni i sigurno će nastradati. Oni koji se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu, bit će sigurno najgore poniženi.“(El-Mudžadela, 14-20)

U vezi sa zaklinjanjem, lažnim i krivim zaklinjanjem, Poslanik je u više hadisa skretao pažnju, upozoravao i podučavao: „Ko hoće nešto zakletvom poduprijeti i potvrditi, neka se ne kune i ne zaklinje ničim drugim osim Allahom.“(I. P. H., 1704.)

„Ko se zakune da nešto neće učiniti, pa kasnije uvidi da mu je bolje da tako postupi, neka učini ono što je bolje i neka izvrši kefaret jemin.“(I. P. H., 1608.)

Kada bi se htio zakleti radi nečega, Poslanik bi kazao: „Tako mi Onoga u Čijoj ruci je život Muhammedov!“(I. P. H., 1226.)

Poslanik navodi i teške grijehe za koje nema oprosta, među kojima je i lažna zakletva: „ Za pet grijeha nema kefareta - oprosta: „Allahu druga pripisivati, ubiti nevinu osobu na pravdi Boga, potvoriti vjernike, pobjeći s bojnog polja i učiniti izdaju i lažno se zakleti.“(I. P. H., 812.)

Lažna, namjerna i ciljana zakletva kvari i vjerske propise: „Pet stvari, grijeha, kvare abdest i post: laž, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi (u cilju sijanja smutnje), strastveno gledanje tuđih žena i lažna zakletva.“(I. P. H., 809.)

U velike grijehe se ubrajaju: širk, idolatrija, nepriznavanje i nepoštovanje roditelja, svjesno i namjerno ubistvo nevine osobe, krivokletstvo. „Hoćete li da vam kažem koji je od velikih grijeha najveći?“, upita Poslanik. „Hoćemo, Allahov Poslaniče“, odgovoriše ashabi. „Lažno i krivo svjedočenje.“(I. P.h., 1162.)

„Kriva zakletva koristi da se roba proda, ali i dobit i zarada uništi.“(I. P. H., 446.)

„Uzvišeni Allah vam zabranjuje da se zaklinjete roditeljima.“(J. P. H., 538.)

„Kod Allaha ima i takvih, Njemu predanih ljudi, koji kada bi se Allahom za nešto zakleli, Allah bi im sigurno zakletvi i želji udovoljio.“(I. P. H., 554.)