Svečanost u Kričanjama: Još jedna munara iznad Mostara
Nakon džuma-namaza 9. februara je u prisustvu velikog broja mještana postavljen alem na munari izgrađenoj uz mesdžid u Kričanjama
Ovo naselje smješteno na padinama podveleškog platoa u starijim arhivskim dokumentima je poznato pod nazivom Gornje Opine. Džuma-namaz je imamio i hutbu održao glavni imam Medžlisa IZ Mostar mr. Dino-ef. Maksumić. Uz podsjećanje na značaj i ulogu džamija u islamu posebno je apostrofirao njihovu kulturološku dimenziju u historiji Bošnjaka. Čestitao je mještanima na postignutim rezultatima istaknuvši kako je današnji dan za mještane ali i za cjelokupnu Islamsku zajednicu veliki dan. „Na Sudnjem danu nagrada za darovanu sadaku izgledat će kao brda dobrih djela. A izgradnja džamije, jer se radi o vakufskim vrijednostima, nije obična sadaka. To je nešto više i zato je važno da na ovom putu uvakufljenja, izgradnje džamija, njihove dogradnje, proširenja džamijskih prostora i svega onoga što će koristiti muslimanima i dalje ustrajavamo, jer su džamije kao mjesta ibadeta Allahu najdraža mjesta. Stoga trebamo biti radosni i radovati se onome što će doći“, poručio je efendija Maksumić.
Mesdžid u Kričanjama, jedan je od tri koje je u Podveležju kao mektebi-ibtidaiju dao izgraditi mjeseca maja 1917. g. veliki mostarski vakif Hasan-beg Lakišić. On je u svojoj vakufnami odredio da se kirija od tri vakufske kuće koristi kao plaća za njihove mualime. Do tada se vjerska pouka održavala u domaćinskim kućama. U Drugom svjetskom ratu je oštećen od posljedica aktiviranih ručnih bombi, pa su ga mještani, čim im se ukazala prilika dostojno sanirali. On je od šezdesetih godina važio i kao centar trećeg podveleškog džemata u čiji sastav su ušla još sela Šipovac i Dobrč. Tokom posljednje agresije na Mostar i Bosnu i Hercegovinu djelimično je oštećen. Obnovljen je kroz program obnove porušene infrastrukture 1998. g. Od tada je korišten za obavljanje namaza, posebno tokom mjeseca ramazana. Utjecaj atmosferilija posljednjih decenija bio je intenzivan tako da su džematlije 2019. g. odlučile uraditi samo manje građevinske intervencije. A kad su poslovi počeli, preciznije bi bilo reći kad se pred njima ukazala potreba, kako to ističe Salko Gosto, mutevelija u džematu, dio po dio potpuno su ga adaptirali i od starog dotrajalog objekta napravili ljudskim dušama ugodan, topao i inspirirajući sakralni prostor u koji su ugrađeni savremeni građevinski materijali. Vrijednost radova procjenjuje na oko 20.000 KM. Akciju prikupljanja novčanih sredstava nisu imali potrebu šire obznanjivati, jer su mještani sami od sebe uviđali i shodno svojim mogućnostima uplaćivali novčane iznose. U tome im je iz programa pomoći džematima pomogao i Medžlis Mostar, obezbjedivši im cjelokupan materijal za promjenu krova i krovne konstrukcije. Kako su sredstva pristizala, tako su u džematu proširivali potrebe. Protekle godine nakon teravih-namaza, kojem su uz zvaničnike IZ prisustvovali i skoro svi predratni stanovnici ovog sela, se rodila ideja o izgradnji munare.
Već u augustu mjesecu otpočeli su prvi konkretni radovi. S čistim nijetom odlučili su sve uraditi sami, bez da se oslanjaju na bilo koga. Islamska zajednica im je dala potrebne saglasnosti, a projekt za munaru uradio je Almir Dedović. S obzirom da se bave različitim vrstama poslova svako od njih je iz svog domena uradio onoliko koliko je bilo potrebno. Vlasnici firmi izvršili su pripremne radove ili su donirali potrebne materijale. U nimalo malim iznosima sredstva su, bez da ih je iko kontaktirao, uplaćivali i oni rođeni u ovom selu, a danas nastanjeni u drugim mjestima. Prikupili su preko 35.000 KM. Poslove na izgradnji munare izvršila je firma Ramiza Ahmetovića iz Bugojna. Preostalo je još da realiziraju planirano uređenje avlije i ogradnog zida. I za to su osigurana sva potrebna novčana sredstva. „Da smo namjeravali tražiti novac, osim od nas samih, munaru ne bismo ni gradili“, jednoglasni su mještani.