Uspjeh Elvedine Muzaferije je mnogo veći nego što to izgleda
In media TERS
Naša javnost što se sporta tiče posvećena je skoro isključivo nogometu koji nas godinama samo sramoti na svjetskog sceni, a istovremeno, pojedinci, entuzijasti i veliki borci iz drugih sportova postižu izvanredne svjetske rezultate iako za to nemaju nikakvih uslova
Kad kao grom iz vedra neba odjekne vijest da je neki bosanskohercegovački sportaš ili sportašica postigao vrhunski svjetski rezultat mediji horski počnu pisati kako država treba pomagati domaće sportaše. Euforija traje nekoliko dana da bi se nakon toga opet nastavilo po starom. Tako je bilo i nedavno sa sjajnim rezultatom mlade Visočanke Elvedine Muzaferije koja je na takmičenju u disciplini spust na Svjetskom skijaškom kupu u Švicarskom gradu Crans Montana osvojila sjajno četvrto mjesto. Pomalo je bilo komično pratiti kako neki od vodećih domaćih medija izvještavaju o tom događaju. Voditelji programa pogrešno izgovaraju ime grada gdje se takmičenje održalo, zbog izostanka autorskih prava ne puštaju snimak utrke naše skijašice, ili puštaju samo kratke isječke. Međutim, tu nema ništa čudno jer zadnjih tridesetak godina u Bosni i Hercegovini je značaj Svjetskog skijaškog alpskog kupa kao jednog od najpopularnijih i najatraktivnijih svjetskih sportskih dešavanja potpuno zanemaren ili zaboravljen. Godinama na domaćim TV kanalima nema prijenosa popularnih skijaških utrka. Stasale su nove generacije koje i ne znaju šta je Svjetski kup u skijanju, ne znaju discipline, pravila, mjesta gdje se takmičenja održavaju, a sve to u zemlji koja je bila domaćin zimske olimpijade, u zemlji koja ima jako dobre prirodne preduslove da iznjedri vrhunske sportaše u zimskim sportovima.
Organiziranje 14. Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine izazvalo je osamdesetih godina prošlog stoljeća određenu dozu podozrenja dijela jugoslovenske javnosti tipa kako će u Bosni koja ne zna šta je skijanje i koja nema skijaša biti organizirana zimska olimpijada. Takvi glasovi najviše su dolazili iz Slovenije koja je imala dugu tradiciju razvoja zimskih sportova, kao i iz Srbije koja nije imala skijaše, ali dijelu njene javnosti i političara je jednostavno smetala činjenica da se Bosna i Hercegovina razvija i da Sarajevo postaje svjetski značajan grad. Zbog toga su tadašnje vlasti u Bosni i Hercegovini, uporedo s poslovima oko organizacije olimpijade radile na ubrzanom razvoju zimskih sportova kod nas. Postojao je program finasiranja izgradnje malih skijaških centara širom naše zemlje gdje god su postojali prirodni uslovi za to. Svaka općina u planinskim predjelima dobila ja ako ništa jedan mali ski-lift i skijašku stazu. Shodno tome za vrlo kratko vrijeme osnivaju se skijaški klubovi koji su trebali proizvoditi buduće sportaše za velika svjetska takmičenja. U to vrijeme na ovim prostorima, pored, kao i danas, neprikosnovenih nogometaša, najpopularniji sportaši bili su pobjednici Svjetskog kupa u skijanju Stenmark, Tomba, Zurbriggen... Svake zimske subote i nedjelje prije podne na televiziji su puštani direktni prijenosi skijaških trka. Međutim, ogroman posao oko popularizacije zimskih sportova je uništen Agresijom na našu zemlju 1992. godine.
Nakon rata političari i vlast su jednostavno zaboravili na program razvoja zimskog sporta kod nas. Skoro svi objekti i infrastruktura uništeni su u ratu i do danas većina tih objekata nije obnovljena. Osnovano je samo nekoliko skijaških klubova čiji je glavni pokretač entuzijazam njihovih članova. Uslova za razvoj profesionalnog ili vrhunskog zimskog sporta nema. Zbog toga je uspjeh Elvedine Muzaferije mnogo veći od onoga što su mediji objavljivali. Javnost u Bosni i Hercegovini preveliku pažnju poklanja nogometu gdje rezultati masovno izostaju, a drugi sportovi su bačeni daleko u treći plan. Kad bi se samo mali dio sredstava uloženih u nogomet prebacio drugim sportovima svake godine bi imali nove Lane Pudar, Muzaferije, Tuke.