Sabur vjernika u vremenima iskušenja

Zapostavljeni sunneti Poslanika, a.s.

Posljednja dešavanja s našom braćom u Gazi i Palestini nas podsjećaju na neke hadise koje je naš Pejgamber, s.a.v.s., izrekao prije 14 vijekova.

Oduvijek su nas naši stariji podučavali i upozoravali da će doći teško vrijeme kada će onaj koji se bude pridržavao vjere i njenih propisa biti poput onoga koji na svome dlanu drži žeravicu. Oni su ustvari prepričavali hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., a u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže:

„Teško se Arapima od šerra (zla) koje se primaklo. To su iskušenja poput dijelova mrkle noći. Tada će čovjek osvitati kao vjernik (mu’min) a omrknuti kao kafir (nevjernik). Svoju vjeru će prodavati za beznačajni ovodunjalučki interes.

Učenjaci kažu da će to biti vrijeme raširenosti smutnji i različitih negativnih izazova, gdje će malo biti onih koji će podsticati na dobro i odvaćati od onoga što ne valja. Upravo zbog tog teškog stanja po vjernike, onaj koji bude privržen vjeri i njenim principima, će biti poput onoga koji na svome dlanu drži upaljenu žeravicu, ili svojom rukom drži bodljikavu žicu ili granu.

To su vremena iskušenja, kada se čovjek mora suzdržati, jer neće biti u stanju ništa izmijeniti, pa će haman poželjeti da se odvoji i odmakne od ljudi. Ko tada bude saburio i držao se principa svoje vjere, to je poput onoga koji drži žeravicu na svom dlanu.

U jednom sličnom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., najavljuje vrijeme iskušenja i zapostavljenosti vjerskih propisa, tako da će onaj koji se tada strpljivo bude držao vjere imati nagradu poput nagrade pedeset šehida od ashaba.

Ebu Sealebete El-Hušeni, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

„Zaista će nakon vas doći vrijeme sabura i strpljivosti. Onaj koji se tada bude držao vjere, imat će nagradu poput nagrade pedeset šehida.“U drugoj predaji se kaže da su ashabi začuđeno upitali: „Je li pedeset od njih, ili pedeset od nas?“Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Naprotiv, pedeset od vas“, ponovivši to tri puta. (Hadis je sahih. Et-Tergibu vet-terhib od Munzirija)

Jedna duža predaja govori o tom teškom zemanu i smutnjama koje će se dogoditi. Ebu Sealebete El-Hušeni, r.a., kaže da je pitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o značenju kur›anskog ajeta: „O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravom putu, neće vam nauditi onaj koji je zalutao! (Sura El-Maide, 105), pa mu je rekao: „Ustrajte u naređivanju dobra i odvraćanju od onoga što je loše. Kada vidite da se ljudi pokoravaju pohlepi, slijede svoje strasti, da se dunjaluku daje prednost, da se svako divi svome mišljenju i vidiš situaciju koju ne možeš promijeniti, onda se brini o

“Ovaj Kur’an je Allahova trpeza, pa uzmite s Allahove trpeze koliko god možete!“

Muhammed, a.s. (Taberani)

sebi i prođi se onoga čime su ljudi preokupirani. Zaista će nastupiti dani sabura (strpljivosti), pa ko se u tim danima strpi imat će nagradu poput onoga koji u svojoj ruci drži žeravicu. Onaj koji tada bude privržen svojoj vjeri imat će nagradu poput nagrade pedeset ljudi koji budu tako radili. Ashabi upitaše: - Allahov Poslaniče, je li pedeset ljudi od njihovih ljudi? Ne – odgovori Poslanik, s.a.v.s., - nego pedeset ljudi od vas.“(Hadis je sahih, a zabilježili su ga Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Ibn Hibban i Hakim)

Jedan učenjak je rekao da se ovaj hadis može razumjeti i povezati s hadisom u kojem Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Islam je počeo s pojedincima (garib) i vratit će se opet na pojedince, pa blago se tim pojedincima od moga ummeta.“Tako su u početku islama bili pojedinci koji su iznijeli najveći teret i zaštitu vjere, pa će tako biti i na kraju, a to su ovi koji će strpljivo čuvati principe vjere i time zaslužiti ovu nagradu koju im Poslanik, s.a.v.s., obećava.

To su oni pravi, iskreni, bogobojazni, jedinstveni i posebni u vremenu u kojem se budu nalazili.

Inače ovaj hadis od Poslanika, s.a.v.s., prenosi osam ashaba, r.a., u sličnim verzijama. Učenjaci kažu da se značenje ovog hadisa može razumjeti dvojako:

Prvo: Da se ova umnogostručena nagrada, koja je spomenuta u hadisu, odnosi samo na one koji u teškom vremenu budu naređivali dobro i odvraćali od zla, jer će to itekako biti teško izvodivo, zbog manjka podrške u tom poslu.

Drugo: Da to podrazumijeva sva dobra djela koja te osobe budu radile u tom teškom zemanu i da im se nagrada uračunava kao nagrada pedesetorice ashaba, r.a.

Ova veličina sevapa i nagrade koji će dobiti vjernici koji budu saburili zbog zuluma i nepravde koju budu trpili, ne znači da su ti ljudi bolji od ashaba, r.a., jer su ashabi definitivno najbolja generacija ljudi koja se ikada pojavila u čovječanstvu.

Vrijednost ashaba, r.a., se spominje u ovom hadisu:

„Nemojte po ružnom spominjati moje ashabe, jer tako mi Allaha, kada bi neko od vas udijelio koliko je brdo Uhud zlata, ne bi dostigao nagradu koju su oni dostizali dijeleći pregršt, ili pola pregršti datula.“

To je najbolja generacija, koja je bila uz Poslanika, s.a.v.s., vidjeli ga, klanjali za njim, borili se skupa s njim i sve drugo što su žrtvovali za očuvanje islama.

Pohvala narednim generacijama, koje će istinski voljeti Poslanika, s.a.v.s., i s čežnjom iščekivati susret s njim na Sudnjem danu, se spominje i u ovom hadisu u kojem Poslanik, s.a.v.s., kaže:

„Poželio sam se svoje braće. Ashabi upitaše: - Pa zar mi nismo tvoja braća, o Poslaniče? On reče: - Ne, vi ste moji ashabi (savremenici) a moja braća su oni koji će doći poslije mene i nisu me vidjeli, vjerovat će u moje poslanstvo a nisu se sa mnom sreli. Jedan od njih će više voljeti da me je vidio od svoje porodice i svog imetka.“

Naša braća u Palestini, svojim saburom, ustrajnošću i principijelnošću nas itekako podsjetiše na ovu generaciju koju je Poslanik, s.a.v.s., najavio. U ovim mubarek danima, molimo Svemogućeg Allaha da im bude u pomoći, zaštiti ih, nahrani i učvrsti ih u njihovom vjerovanju, kako bi sreli svoga Poslanika, s.a.v.s., na Sudnjem danu radosni i veseli.

U ovom zemanu iskušenja, zuluma i nepravde, uspjeli su i spasili se oni koji se okite stpljenjem i čvrstim imanom s pouzdanjem u svoga Gospodara.

„Ako je istina da ima stvari koje nam niko ne dariva, onda su najvažnije među njima - sloboda i nezavisnost.“

Fazlur Rahman