Al-amāna, al-amānāt DRUGI DIO - Emanet – dug, povjerenje i važni poslovi

3. Amāna u značenju duga datog na povjerenje

Sūra Krava/Al-Baqara (2:283) oslovljava riječ amāna u značenju “povjerene stvari“, duga datog na povjerenje, mimo ili bez službenog (advokatskog, notarskog) bilježenja duga:

ُه َبرَّ َلل ا ِق َيتَّ َول ُه َت َمان أَ َن ِم ْؤتُ ا ِلي ا ِّد َؤ ُي فلْ ًضا ْع بَ ُك ُض ْع بَ َن ِم أَ ْن ِإ فَ

“Ako jedan kod drugog nešto pohranjujete, tad nekʼ onaj kome je stvar povjerena opravda dato mu povjerenje, i neka se boji Boga, svoga Gospodara.” Konsultiramo li komenta(to)re Kurʼāna, Abū l-Ḥasan ʻAli b. Muḥammad b. Ḥabīb al-Māwardī (2012, I:359) tvrdi da ovaj redak oslovljava međusobno povjerenje u/pri pozajmljivanju novca / materijalnih sredstava/, odnosno uzimanje i vraćanje duga općenito, ali bez pisara (advokata, notara), kao i bez svjedoka ili zaloga (= bez materijalnog osiguranja pozajmljene svote, iznosa i sl.):

ٍن ْه َر َال َو ٍد ِه َشا َال َو ٍب ِت َك ِي َغ ِب ِين ْع يَ ... ًضا ْع بَ ْك ُض ْع بَ َن ِم أَ ْن ِإ فَ

“Ako jedan kod drugog nešto pohranjujete...” – znači [ako jedan drugome pozajmljujete dug, dajete uzajam], to se odvija bez pisara /advokata, notara/, bez svjedoka, bez davanja zaloga...” Al-Māwardī smatra da riječi Kurʼāna: “Tad nekʼ onaj kome je stvar povjerena opravda dato mu povjerenje” (fa l-yuaddillaḏī ʼtumina amānatahū),

znače: “/Neka taj opravda povjerenje / u ispunjenju prava

/ to jest / u vraćanju duga te da se kloni odugovlačenja / ili otezanja s vraćanjem duga/.”

ِه ِب ِل ْط ُم الْ ِك ْر تَ َو ِّق َح الْ ِء َدا أَ ِيف ِين ْع يَ ... ُه َت َمان أَ َن ِم ْؤتُ ا ِي َّل ا ِّد َؤ ُي فلْ

I Abū l-Qasim Maḥmūd b. ʻUmar az-Zamaḫšarī (2001., I:356) tvrdi da riječ amāna u retku 2:283., znači “dug” (addayn - ُن َّدْي ,)ال jer to je sadržaj / ili ono zajamčenô / što se povjerava ili daje dužniku (na povjerenje), bez uzimanja zaloga:

نه َِِِْْمُْ ِهعليهبتكلارتان ََِِِْ ِتماِن ِالئْ ٌن ُو ْضم َم َو ُه َو ٌة َمانَ ُنأَ َّدلْي َيا ِّس َو

Kao i mnogi drugi komentatori Kurʼāna, i Az-Zamaḫšari iz ajeta 2:283., pod/razumijeva da ovo pozajmljivanje duga može biti samo među stran/k/ama koje jedna kod druge uživaju povjerenje. On ističe iʼtimān ٌن( َما ِت ِإئْ ) ili povjerenje. Također i Muḥammad b. ʻAlī b. Muḥammad aš-Šawkānī (1992., I:414) smatra da je poruka retka 2:283., ograničena na povjerenje u primanju/davanju zajma:

ِن َما ِت ِبالئْ ٌد ُمقيَّ َذا َه فَ

Aš-Šawkānī na istoj stranici podsjeća da prethodni ajet (2:282), koji se u komentarima općenito naziva āyatu d-dayn ِن( َّدْي )آيَُةال ili “odlomak Kurʼāna koji daje upute kako proceduralno zapisati davanje/uzimanje duga/pozajmice”, ukazuje na proceduru notiranja duga, i da sadržaj tog ajeta “nije u djelokrugu povjerenja” (wa huwa min ʻadami l-iʼtimān ِن– َما ِت اْالئْ ِم َد عَ ْن ِم َو ُه َو ), već, kolokvi- jalno rečeno, sve treba odgovorno i ozbiljno staviti na papir.

Karakteristično je da je 2:282., ili āyatu d-dayn ِن( َّدْي ,)آيَُةال najduži ajet u Kurʼānu, u njemu se sve do u pojedinosti predlaže ili zacrtava procedura pozajmljivanja i uzimanja duga.

Napokon, navedimo da Komentar dvojice Ğalāla (Tafsīru l-ğalālayn,

Ğalāluddīn al-Maḥallī i Ğalāluddīn as-Suyūṭī, 1989., 53) navodi da u retku 2:283., riječ amānatahū (ʼnjegov emanetʼ, ʼono što je njemu dato na povjerenjeʼ) znači daynahū

(njegov dug / koji on duguje):

نه َيْ تهد ن أما

Posve se jasno vidi da komentatori Kurʼāna uzimaju 2:282. (ili āyatu d-dayn)

i 2:283., kao jednu cjelinu te oni riječ amānat iz 2:283., razumijevaju u značenju “duga“(ad-dayn), ali smatraju da 2:282. propisuje moralno-etičku proceduru zapisivanja svih pojedinosti pri zaduživanju, dok 2:283. ukazuje na slobodno i ležerno davanje duga na povjerenje, bez procedure koja je spomenuta u 2:282.

Mnogi engleski prijevodi Kurʼāna upravo na taj način tumače redak 2:283., naime da je to dug dat na povjerenje i da se on ima vjerno vratiti. Abdullah Yusuf Ali (2000:37) takvo značenje podrazumijeva u svome prijevodu 2:283:

“And if one of you deposits a thing on trust with another,

let the trustee (faithfully) discarge his trust...”

I veliki broj prijevoda na engleskom za redak 2:283., daju približna prijevodna rješenja, npr. Muhammad

Asad (1964:84), M. A. S. Abdel Haleem (2016:33), Muhammad Marmaduke Pickthall (1953:60). I mnogi drugi.

Ista prijevodna rješenja uočavamo i kad su posrijedi mnogi njemački prijevodi Kurʼāna. Tako Hartmut Bobzinov (2017:45) prijevod glasi:

“Und wenn der eine von euch dem anderen etwas anvertraut, dan soll der, dem man etwas anvertraute, das anvertraute

Gut auch wiedergeben.”

Istu intenciju sadrže i njemački prijevodi, npr. Henning (2009:87), Ullmann (1959:77) i drugi.

4. Al-Amānāt kao odgovorne dužnosti, povjerene odgovornosti

Sada dolazimo do sūre Žene/ An-Nisā (4:58), tu se riječ al-amānāt

spominje u množini, u značenju “povjerenih stvari”, “važnih poslova”, “odgovornih dužnosti”:

ِلهَا ْه أَ ٰل ِإ ِت َن َما َل ا ُّدوا َؤ تُ أَن ْك ُر ُم ْأ يَ َلل ا َّن ِإ

“Bog vam zapovijeda da stvari važne i povjerljive

[da važne dužnosti u društvu, zajednici] ljudima kojima i pripadaju uručujete [povjeravate].”

Ovaj naš bosanski prijevod ajeta

4:58., prozilazi iz mnogih komentara Kurʼāna. Al-Māwardī (I:498) tumači riječ al-amānāt iz ovog ajeta (4:58) u značenju “odgovornih dužnosti“, “važnih poslova“, “povjerenih stvari“. Između ostalih, al-Māwardī iznosi i ova komentatorska mišljenja:

Prvo, smisao ovog ajeta “ukazuje na one koji upravljaju poslovima muslimana.” (Prema tome, amānāt znači umūr).

َي ِلم ْس الم ُْ ِر ُو ُأم َة َال ُو َىن َع ُه أَن

Drugo, to je “naredba vladaru da savjetuje žene.”

َظالنَِّساَء أنهأمراسلطانأنيع َِ ل َْ ََُّ

Treće, ovaj ajet se odnosi “na svaku osobu kojoj je povjereno nešto /važno/.”

شء عىل مؤتمن ََ ك يف أنه ََُّ

U vezi s ovim stavom, Al-Māwardī (I:498) donosi predanje od Božijeg Poslanika, a.s., koje se može smatrati komentarom ajeta sūre Žene/An-Nisā (4:58):

َك َخانَ ْن َم ْن َُت َال َو َك ِّدالمانةإلمنائتمنَ ََْ ََ أ

“Izvrši povjereno /uruči povjereno/ onome ko ti ga je povjerio, nemoj izdavati onoga ko je tebe izdao!” Az-Zamaḫšarī (I:555) smatra da se poziv iz ovog ajeta:

“Bog vam zapovijeda da stvari važne i povjerljive ljudima kojima i pripadaju povjeravate” – odnosi “na svakoga za svaku povjerenu dužnost /važnu stvar/” (al-ḫiṭābu ʻāmmun li kulli aḥadin fī kulli amānatin).

ِّكأََمانٍَة ِيف ٍد َح ِّكأَ ِل ٌّم ُبعَا َطا ِخ الْ

Kao jednu od mogućnosti odnošenja, odnosno referiranja, riječi al-amānāt

az-Zamaḫšarī (I:556) navodi da je ona “diskurs, obraćanje vladarima da ispunjavaju /izvršavaju/ povjerene im dužnosti i da sude /vladaju/ po pravdi.”

ِل ْد َع ِبلْ ِك ُح الْ َو ِت َن َما َل ا ِء َدا َأ ِب ِة َال ُو ِللْ ٌب َطا ِخ َو ُه Sūra Vjernici/Al-Muʼminūn (23:8), kao i sūra Nebeski putevi uspona/AlMaʻāriğ (70:32), spominju riječ amānāt

(povjerene stvari, dužnosti) na posve isti način (wa-llaḏīna hum li amānātihim wa ʻahdihim rāʻūn), kao i u posve istom značenju kakvo se navodi i u sūri Žene/An-Nisā (4:58), s tim što se uz amānāt u surama 23:8., kao i 70:32., spominje i riječ ʻahd (ugovor):

َن ُعو َرا ْه ِد َعهْ َو ْم ِت َن َما َل ْه َن ِلي َوا

“...i koji o emanetima

[povjerenim stvarima, dužnostima] i ugovorima svojim brinu” .

Al-Ḥāfiẓ ʻImāduddīn Abī l-Fidāʼ Ismāʻīl Ibn Kaṯīr (1996., III:319) tumači ovaj ajet (23:8. i 70:32: wa-llaḏīna hum li amānātihim wa ʻahdihim rāʻūn)

u kontekstu ćudorednih poruka:

َذا ِإ ْى أَ َن ُعو َرا ْه ِد ْه َع َو ْم ِت َن َما َل ْه َن ِلي َوا

ِلهَا، ْه أَ َل ِإ َنَا ُو ّد َؤ يُ ْل بَ ُوا ُون َي ْم لَ ُوا ِمن ْؤتُ ا

ِت َفا ِص َك َال َل َذ ِب ُوا ْوف أَ ُوا عَاقَد ْو أَ ُوا َهد عَا َذا ِإ َو

ََِ َُ َُ

هللا رسول فيم قال الين نافقي لم ا

كذب، حدث ِإذا ٌث: َال ث ِق ِف المنَا ُة آيَ صلعم:

َِ

. خان اؤتمن إذا و أخلف، وعد إذا و

Preporod svojim čitaocima, kao jednu vrstu ramazanskog dara, donosi esej iz tri dijela o dimenzijama i značenjima emaneta, a koji je napisao akademik Enes Karić. Esej se bavi riječju al-amāna, alamānāt, amāna, amānāt u Kurʼānu, raspravlja o njezinim značenjima na razini rječničke obrade, jezikoslovlja i etimologije kao i detektiranjem tekstualne evidencije ove riječi u Kurʼānu. Također, esej se bavi komentatorskim ekstrakcijama značenja iz ove riječi. Ovim esejom se ukazuje na etička značenja i važenja ove riječi, kao i na al-amānu kao metafizičko-eshatološku ponudu čovjeku od Boga.

“...i koji o emanetima

[povjerenim stvarima, dužnostima] i ugovorima svojim brinu”, to jest kad im se povjeri nešto (neka dužnost), oni ne prevare već to uruče onome kome pripada (ispune dužnost prema onima kojima su je dužni ispuniti), kada se obavežu na jamstvo ili sklope ugovor, oni to ispune. A nije pri njima osobina dvoličnjaka o kojima je Božiji Poslanik, Bog ga blagoslovio i podario mu mir, rekao: “Znak /obilježje/ dvoličnjaka je troje: Kad govori - laže, kad obeća – ne ispuni, kad mu se nešto povjeri – iznevjeri.”

Također, sūra Ratni plijen/Al-Anfāl (8:27) spominje riječ amānāt u smislu međusobnog povjerenja:

ْك ِت َن َما أَ ُتونُوا َو َل ُسو َّر َوال َلل ا ُتونُوا َال ُنوا َم آ َن ِلي ا ُّيَا أَ َي

“O vjernici, Boga i Poslanika ne izdajite, i svjesno spram povjerenja međusobnog vjerolomni ne budite!”.

Ima mnogo engleskih prijevoda Kurʼāna koji riječ al-amānāt iz retka Žene/An-Nisā, 4:58., prevode posežući samo za tim da ta riječ označava depozite (al-amānāt = deposits), to vidimo kod Pickthalla (85):

“God commands you that you restore deposits to their owners...”

Gotovo isto prijevodno rješenje daju A. S. Abdel Haleem (56), Abdullah Yusuf Ali (67), Seyyed Hossein Nasr (2015:218), Laleh Bakhtiar (2007:98) i drugi. Ipak, S. H. Nasr

(sa svojim saradnicima) u tumačenjima retka 4:58., daje mogućnost da se riječ alamānah shvati šire od “depozita”, to jest da se shvati u smislu moralne i duhovne odgovornosti koju je čovječanstvo prihvatilo od Boga, kako se na to i ukazuje u sūri 33:72. Također, prema Nasru (218), mnogi komentatori tvrde da ajet 4:58., ukazuje i na ispunjavanje vjerskih obaveza i farzova kao što su obavljanje namaza i posta:

“The singular ʼtrustʼ (amānah) is also used to denote the moral and spiritual responsibility humanity has accepted from God (33:72), and many commentators claim that, in the present verse, the command to return trusts also means fulfilling religious obligations, such as prayer and fasting...” Među engleskim prijevodima Kurʼāna onaj od Muhammada Asada najviše se približava tumačenju riječi al-amānāt u smislu “odgovornih dužnosti”. Asadov prijevod (152) glasi: “God bids you to deliver all that you have been entrusted with those who are entitled thereto...” Očito je da Muhammad Asad prihvata komentare Kurʼāna kao važno mjerilo u prevođenju retka 4:58.

Nažalost, u svome prijevodu ni sjajni Крачко́ вский (1990:60) ne poopćava značenje al-amānāt iz retka 4:58., već samo prenosi prvo ili elementarno značenje koje se nadaje: “Аллах, поистине, повелевает вам возвращать доверенное имущество владельцам его...”