Šehadetuz-zur – lažno svjedočenje

Podle i pogubne zamke za ljudsku misao, govor i ponašanje (50)

„O vjernici, vi uvijek pravedni budite, svjedočite samo i u ime Allaha, makar to bilo i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka vaših, bili oni bogati ili bili siromašni, pa Allah će se o njima brinuti! Zato nikada ne slijedite strasti, kako tada ne biste nepravedni bili. A ako budete krivo svjedočili, ili svjedočenje namjerno izbjegavali, pa Allah doista zna sve ono što činite i radite.“(En-Nisa, 135)

Ne postoji nered kada je u pitanju komunikacija, relacija, govor, razgovor, odgovor, savjetovanje i razmjena mišljenja i iskustva među ljudima samo u kavlu-lagvu - praznom, šupljem, besmislenom govoru i u jeminul-kjazibu - lažnoj zakletvi nego i u krivom i lažnom svjedočenju. Prazan, šupalj, besmislen govor uvodi ljude u olahku i lažnu zakletvu, a lažna zakletva je autostrada i nezaustavljiv pravac i put u krivo i lažno svjedočenje. Neredom i u lažnom zaklinjanju - jeminul-kjazibu, prazno zaklinjanje, jeminul-lagvu i krivom svjedočenju - šehadetu-zurum, krivokletstvom - jeminul-gamusom, najčešće se prevarom i obmanom želi iznuditi i pridobiti nečije povjerenje, ko drži do te zakletve, da ga se prevari. To se najčešće vrši preko i s iskrenim, naivnim, površnim, navodljivim i zavodljivim vjernicima, kojima je bilo čija zakletva Bogom neupitna vrijednost i sigurnost. U svojoj glavi oni ne mogu ni pomisliti da se neko Bogom kune i krivo zaklinje samo u cilju da pridobije njihovo povjerenje kako bi ih prevario. Šehadetu-zur je svjesno, namjerno, ciljano i programirano lažno svjedočenje. To se najčešće radi u svjedočenjima na sudovima, u poslovnim, imovinskim, finansijskim, materijalnim i interesnim transakcijama. Jeminul-gamus je svjesno, namjerno, planirano i ciljano krivokletstvo i spada u velike grijehe: „U velike grijehe se ubrajaju širk, idolatrije i mnogoboštvo, nebriga i nepoštivanje roditelja, namjerno i ciljano ubistvo nevine osobe, krivokletstvo - jeminul-gamus.“

„Hoćete li da vam kažem koji je od velikih grijeha najveći?“„Hoćemo Allahov Poslaniče“, odgovoriše ashabi. „Krivo i lažno svjedočenje - šehadetu-zur“, reče Poslanik.“(I. P. H., 116)

Ipak, nepojmljivo je koliko se ljudi krivo i lažno kunu za male, jadne, bijedne, prozirne i mizerne interese. Ozbiljan, odgovoran čovjek koji drži do sebe, svoga digniteta, subjektiviteta, autoriteta, i vjerodostojnosti, neće se često i za svaku sitnicu zaklinjati, a kada se već zaklinje neka se nikada ne zaklinje lažno i krivo, uprazno i, posebno, ne daj Bože da to čini namjerno, planirano i ciljano radi bilo kojeg i bilo čijeg, pa čak i vlastitog, i svoje djece, interesa i koristi. Kur’an imperativno u citiranom ajetu insistira na neupitnoj i bezuvjetnoj pravdi kao temelju zajednice, društva, društvenog i društvenosti i pologu zajedničkog, društvenog bračnog, porodičnog, rodbinskog, komšijskog, džematskog, narodnog, državnog i sveljudskog života. Da bi pravda bila živa, aktivna, primjenjiva i dovedena do realizacije, ljudi kao ljudi, moraju kazivati i svjedočiti istinu i samo istinu, u ime i radi Allaha, pa čak i protiv sebe, svoje djece i najbliže rodbine i prijatelja neovisno od bilo čijeg materijalnog stanja i situacije. Istina je prije, ispred i iznad nas i život postoji na principima istine, pravde i pravednog suđenja kojeg nema i bez svjedoka koji svjedoče istinu i koji se nikada ne zaklinju krivo i lažno. Cilj je suda i suđenja da se utvrdi istina i da se na istini utvrdi i izrekne presuda. Bez poštenih i sposobnih sudija, iskrenih svjedoka i validnih sudskih dokaza nema pravedne, na zakonu, utemeljene presude. Vjernici koji drže do sebe nikada ne izbjegavaju pošteno svjedočenje, na sudu kazuju i svjedoče u ime Allaha samo istinu, bez obzira koga ta istina pogađa i da li su tipa i najbliži rođaci imućni ili siromašni: „A onima koji se pokaju i budu iskreno vjerovali i dobra djela činili, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti. A Allah prašta i samilostan je, a onaj ko se bude pokajao i odbra djela činio, on se uistinu Allahu iskreno vratio, i oni koji ne svjedoče lažno i krivo ni protiv koga, i koji, prolazeći pored onog što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno, i oni koji kada budu opomenuti znamenjima i dokazima Gospodara svoga, ne ostanu ni gluhi ni slijepi.“(El-Furkan, 70-73)

Kada je u pitanju svjedočenje, posebno u parnicama, na sudu i u velikim ili malim sporovima bilo protiv sebe, svoje djece, porodice, rodbine, prijatelja, komšija, načelo i princip vjernika je „Vellezine la ješhedunezurre-oni nipošto krivo i lažno ne svjedoče.“(El-Furkan, 72) Oni ljudi koji vrludaju, izbjegavaju, pravdaju se i brane se da ne svjedoče i ne kažu istinu o bilo kome zato što je siromašan, pa makar se radilo o sebi, svojoj djeci, ženi, rodbini, komšijama, prijateljima, džematlijama Kur’an i njih i sve ljudstvo upozorava i poziva: „Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji - da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo, a najljepšom nagradom nagradio one koji čine dobro, oni koji se klone velikih grijehova i naročito razvrata, a one bezazlene On će oprostiti jer Gospodar tvoj, zaista, mnogo prašta. On dobro zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje i otkad ste bili zametci u utrobama majki vaših: zato se ne hvališite bezgriješnošću svojom. On dobro zna onoga koji se grijeha kloni. Kaži ti Meni o onome koji istinu izbjegava i malo udjeljuje, i posve udjeljivati prestane, zna li on ono što je skriveno, pa vidi.“(EnNedžm, 31-35) Niko nikada i nigdje ne treba imati iluzije i lažne nade da se išta pred Allahom može sakriti, kada će na Dan kada Allahovi neprijatelji u vatru budu potjerani oni prvi bit će zadržani da bi ih sustigli ostali, a kada dođu do nje (vatre), uši njihove, oči njihove, kože njihove svjedočit će protiv njih o onome što su radili i činili. Zašto svjedočite protiv nas? Upitaće oni kože svoje! Allah koji je dao sposobnost govora svakom biću, obdario je darom govora i nas, odgovorit će. On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo vratili. Vi se niste krili zato da ne bi uši vaše, i oči vaše i kože vaše, protiv vas svjedočile, već zato što ste vjerovali da Allah neće saznati mnogo štošta što ste radili.“(Fusilet, 20-22)

Evo i Poslanikovih upozorenja o svjedočenju i krivom svjedočenju: „Ko namjerno krivo i pristrasno svjedoči i time pomogne da krivom svjedodžbom prisvoji imetak muslimana ili izazove prolijevanje krvi, taj je zaslužio džehennemsku kaznu.“(I. P. H., 1654)

„Ko odbije i ne prihvati da svjedoči kada se pozove na sud, a zna o čemu se radi, kao da je krivo svjedočio.“(I. P. H., 1715)

Dakle, Kur’an i hadis krivo i lažno svjedočenje stavljaju u istu ravan i težinu s namjernim izbjegavanjem svjedočenja istine. Čak u svijesti mnogih ljudi je da oni koji izbjegavaju i ne žele svjedočiti da su to pravi, visokomoralni, nepristrasni i objektivni ljudi, a prema islamu su isti kao i oni koji lažno i krivo svjedoče. „Tužilac je dužan privesti svjedoka i iznijeti dokaz, a tuženi u nedostatku validnih i uvjerljivih svjedoka tužbu pobija zakletvom. Da organi našeg tijela ne bi na Sudnjem danu bili svjedoci protiv nas, svjedočimo na dunjaluku istinu, u ime Allaha, protiv sebe ili bilo koga.

Pokazatelji poput BDP-a zemalja negativno su povezani s mentalnim blagostanjem. U Izvještaju o mentalnom blagostanju je naglašeno da percepcija o tome da je ekonomski napredak zemlje jednak kvalitetnom mentalnom blagostanju je narušena. Propitujući zašto je to tako izdvajaju tri razloga...

Početkom marta objavljeno je četvrto godišnje izdanje Izvještaja o mentalnom blagostanju svijeta, za 2023. godinu u izdanju Sapien Labsa, koji obuhvata svjetsku populaciji korisnika interneta. Ovogodišnji fokus je na zaključku da se dramatičan pad mentalnog blagostanja, koji je počeo 2019. i 2020. godine, nastavio u 2021. kroz pandemiju i traje bez znakova oporavka.

Očekivanja da će doći do vraćanja na pretpandemijsko stanje nisu ispunjena - podaci iz šezdeset i četiri zemlje svijeta govore drugačije, istakli su u izvještaju.

„Efekti narušenog mentalnog blagostanja postali su novo normalno“, naveli su u Izvještaju.

Ukazali su da su proteklih godina mnogi podaci o mentalnom blagostanju ostali statični. Dok su mnoge zemlje anglosaksonske sfere pozicionirane na dnu, mnoge zemlje Latinske Amerike i Afrike ostale su pri vrhu. Pokazatelji poput BDP-a zemalja negativno su povezani s mentalnim blagostanjem. U Izvještaju je naglašeno da je percepcija o tome da je ekonomski napredak zemlje jednak kvalitetnom mentalnom blagostanju narušena. Propitujući zašto je to tako izdvajaju tri razloga: korištenje i posjedovanje pametnih telefona u mlađoj životnoj dobi, konzumacija ultraprocesirane hrane i nedostatak familijarnih veza.

Mogućnosti naše svagdašnje

U prethodnom periodu smo više puta u Preporodu pisali o sve intenzivnijem jazu između globalnog juga i globalnog sjevera, posebno u kontekstu bogatstva. Podaci o mentalnom blagostanju koje Sapien Labs iznosi posljednjih godina, moguće je, mogu poslužiti u odgovoru na veliko pitanje: Koja je, zaista, cijena progresa ili kako definišemo progres savremenog čovjeka?

Dok uočavamo da se insisitira na multikulturalnom okruženju u istom momentu vidimo kako globalizacija guta druge modele života i koliko ostaju i neprimijećeni. Kraći članak o temi mentalnog zdravlja objavljen je prije nekoliko godina putem web stranice Habitus, istoimene organizacije koja se bavi istraživanjima u oblasti zdravlja. Oni aktueliziraju i potrebu razumijevanja i kulturnog konteksta u pristupu mentalnom zdravlju, odnosno modela koji su lokalnog karaktera te, pozivajući se na istraživanja, ističu značaj lokalnih modela, a ne isključive orijentacije na univerzalne modele. Ukratko, ukazuju da u zemljama globalnog juga postoje modeli tretiranja mentalnih stanja koji su bazirani na zajednici.

U svome komentaru pod nazivom „Povezani, ali ne identični: izazovi globalnog mentalnog zdravlja“(rehabinkmag.com) autorica Ilakkiah Chandran upravo govori o potrebi aktueliziranja lokalnih modela ili modela prisutnih u zemljama globalnog juga. Poziva se na istraživanja koja govore o tome da u tim zemljama pojedinci s mentalnim poremećajima se češće oslanjaju na podršku porodice i prijatelja u odnosu na zemlje globalnog sjevera gdje pojedinci traže individualni i nezavisni tretman.

Vrijedno je podsjetiti kakav pristup i koliko je stanovnicima tih zemalja uopće omogućen pristup zdravstvenoj njezi ili, konkretno, njezi mentalnog zdravlja, odnosno na kojem nivou je svijest o njegovom očuvanju. Njihovi mogućnosti su i drugačije u odnosu na mogućnosti stanovnika zemalja globalnog sjevera. Pa, ipak, to ne znači da ono mogućnosti što se ima ne može biti efektnije.

Naši emaneti

Opća kretanja i vlastito iskustvo nam ponajbolje govori o tome šta jeste očuvanje veza. Tradicija islama balansira koncepte ummeta, odnosa u široj zajednici, ali i odnosa u manjim grupama, a posebno porodičnih odnosa i to s konceptima koji skreću pažnju da se takvi odnosi ne smiju zloupotrebljavati nauštrb općih interesa. Na to se iznova podsjećamo u ramazanu kada u najvećoj mjeri nastojimo osvijestiti ibadet posta kao jedan od najintimnijih činova u odnosu prema Bogu. S obzirom da smo ovogodišnji izvještaj Sapien Labsa dočekali uoči ramazana u kojem i otvaramo tako vrijedne i značajne teme poput porodičnih odnosa zadržimo se na trećem faktoru kojeg ističu u svom izvještaju: nedostatak familijarnih veza, što se posebno odnosi na mlađe generacije.

Dok razmišljamo na koji način ramazan može biti prilika da osvježimo svoj odnos prema Bogu i svijetu, a pri tome i prema najbližima, lahko je uočiti u kakvoj smo potrebi da potražimo svoje utočišno mjesto i razumijemo na kojem nivou su naše porodične i rodbinske veze. Nije strano da svoja najdublja osjećanja često povjeravamo izvan porodice i rodbine, jer se u porodici ne osjećamo komotno, pri čemu nismo razvili dovoljno blizak i visok nivo komunikacije. Možda zbog toga što još uvijek mnogi ne razumije da se porodični odnos živi u dvosmjernoj komunikaciji. Dobročinstvo prema roditeljima ne isključuje potrebu roditeljske brige, njege i obzira, naprimjer. I u odnosu kojeg često imenujemo kao izdržavanje potrebno je razvijati i racionalni i emocionalni nivo odnosa u kojem ćemo jedni druge vidjeti kao čuvare tajni, davaoce utjehe, a ne isključivo materijalnog oslonca.

Izraz za “maternicu” u arapskom

,”)رحم( jeziku je “rahim množina: “erham”

-)أرحام( korištena u Kur’anu. Nosi isti korijen - ra-ha-mim, kao i riječi:

)رحمة( rahme – milost, erham )أرحام(

– rodbina. Tu su i Božija imena: Er-Rahman Milostivi, Er-Rahim

-)الرحيم( Samilosni.

Sve to čini jaku leksičku vezu koju kroz poruku Kur’ana možemo razaznati u sugestijama, jer Milostivi u Kur’anu ukazuje na čudesnost maternice (rahim), a kroz Kur’an ukazuje i na važnost rodbinskih veza (erham). Krug bližnjih jeste matica zajednice. Obratimo pažnju na 1. ajet sure Žene: „O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drúgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.“(Korkutov prijevod) Uočavamo: obraćanje čovječanstvu; poziv na svijest o Bogu; rezime širenja ljudskog roda; ponovo poziv na svijest o Bogu čije ime koristimo u međusobnoj interakciji, te poziv na očuvanje rodbinskih veza (el-erham), i kraj: On bdije nad nama.

Čudesna je ova leksička korijenska veza u arapskom jeziku, baš kao i veza između rađanja, stasavanja i zrenja unutar porodice i rodbine, kao prvih zaštitinika našeg fizičkog i psihičkog. Insistiranje na očuvanju rodbinskih veza u tradiciji islama podsjeća na vrijednosti ljudske blizine jednih drugima i odgovornosti jednih prema drugima. Stoga, takav potencijal porodice i rodbine nije tek u zajedničkom ručku, što doprinosi, svakako, snažnijem bondanju kazale bi mlađe generacije, već i u skupljanju snage za susrete s vjetrovima života i izgradnju strehe.

Bog, džellešanuhu, skreće pažnju na obaveze i odgovornosti koje čovjek ima, a, zapravo, odgovornost je pojam koji kotira kao centralni u našem odnosu prema svijetu - prema sebi i drugima. I prema familiji. Osjetan nedostatak preuzimanja odgovornosti, široka mogućnost odricanja ili prebacivanja odgovornosti, kozmetičko uljepšavanje društveno-odgovornog i slično, možda su najvrednija svjedočanstva o ljudskoj spremnosti da zanemari svoju zajednicu ne mareći za cijenu. Pa tako i familiju. Koja je cijena progresa i kako zaslužiti Božiju milost?!