Izvještaj o kraju čovječanstva
Djelovanje novinara u uslovima kontinuiranog ubijanja i raseljavanja civila, gladi koja uzima maha dok se humanitarna pomoć jedva dostavlja, u Gazi će poljuljati i same temelje novinarstva kakvo smo do sada poznavali, a, svakako, postavlja još jedan izazov pred međunarodno humanitarno pravo
Mnoge međunarodne zvaničnike zabrinjava veliki broj ubijenih novinara u Gazi, a stručnjaci ističu da su novinari ciljevi izraelske vojske. Većina ubijenih novinara su Palestinci, zaposlenici palestinskih i drugih televizijskih kuća, a među njima su i freelance novinari. Brojni mediji i udruženja novinara u svijetu sve intenzivnije apeluju da se novinari zaštite, baš kako to predviđa i međunarodno humanitarno pravo. Prema nekim podacima, do sada je u Gazi ubijeno više od stotinu trideset novinara, drugi podaci govore o brojci do stotinu ubijenih novinara. U oba slučaja zaprepaštenje je isto. Novinari iz Gaze svjedoče izraelskom sravnavanju ljudi, živog i neživog u Gazi.
Jedan od heroja je i Vail Dahduh šef Ureda Al Jazeere u Gazi, kojem je u kratkom periodu pobijena cijela porodica, a i sam je ranjen. Ubili su mu suprugu, dva sina, kćerku i unuka i veći broj članova šire porodice. Uprkos tome je ostao stamen i nastavio sa svojim poslom neposredno nakon dženaze najmilijima. U januaru, Vail je evakuisan u Katar, nakon čega je i operisan.
Nedavno je Komitet za zaštitu novinara sa Svjetskom organizacijom izdavača vijesti objavio otvoreno pismo solidarnosti s novinarima koji izvještavaju iz Gaze. Pismo je potpisalo više od stotinu čelnika medijskih organizacija širom svijeta uključujući i najrenomiranije medije. U saopćenju se ističe da podrška dolazi u „najsmrtonosnijem konfliktu za novinare, koje je ikad CPJ dokumentovao“. Skrenuta je pažnja kakvim su izazovima i rizicima novinari izloženi, ali da uprkos „gubicima porodice, prijatelja i kolega, uništavanju kuća i ureda, stalnom raseljavanju, prekidima komunikacije i nedostatku hrane i goriva“nastavljaju izvještavati.
Posebno je naglašeno da se novinari, prema međunarodnom humanitarnom pravu, trebaju tretirati kao i civilne osobe te da svakoga onog ko krši takvu zaštitu novinara treba pozvati na odgovornost. „Posvećeni smo zagovaranju sigurnosti novinara u Gazi, koja je temeljna za zaštitu novinarske slobode svugdje“, kazali su u saopćenju.
Ovo saopćenje i konstantni apeli za zaštitu novinara još su jedan u nizu podsjetnika u kojoj mjeri je Gaza ispit čovječanstva u svakom segmentu. I broj ubijenih novinara svjedoči o kakvom rušilačkom nagonu izraelske vlade i čelnika je riječ. Svakako, to akcentira i opravdanu sumnju da su novinari, iako zaštićeni međunarodnim humanitarnim pravom, jasno ciljana meta izraelske vojske.
Medijsko zagušenje vijesti iz Palestine je aktuelno decenijama, a posljednjih godina, što je sada općepoznato, ta cenzura se proširila i na društvene mreže, iako su upravo one poslužile da se probije sveopća medijska blokada. Novinari u Gazi i svi koji su na bilo koji način izvještavali o stanju u Gazi proteklih mjeseci nisu bili samo izloženi riziku gubitka vlastitog života, već su morali paziti na svoje porodice i kuće.
Fotoreporter Mu’tez Azaiza za sebe kaže da i nije novinar, iako su ga milioni zapamtili i zapratili na Instagramu kao mladića u plavom press-prsluku, koji hoda razrušenom Gazom i prenosi iznimno teške slike posljedica izraelske agresije. Tek nedavno, nakon 107 dana u Gazi, evakuisan je u Katar, a on se, pak, nada da će se vratiti u svoj zavičaj. Kada je dolazilo do blokade, milioni su se nadali vijestima da je Motaz živ i da će nastaviti svoju misiju fotoizvještaja iz Gaze. Mu’tez je jedan od zaslužnijih za otpor medijskoj blokadi i cenzuri koju nameću društvene mreže u slučaju Palestine.
U intervjuu za Al Jazeera English koji je dao nakon evakuacije jedna od potresnijih stvari koju je kazao kao odgovor na upit novinarke je: „Izgubio sam interes za svoje snove“ili „Kao stanovnik Gaze ništa ne možete planirati“. Mu’tez, ustvari, ne krije svoju izraženu ljubav prema domovini, a on, kako saznajemo iz intervjua, nikada nije ni napustio Gazu. Pokušavao je doći i do drugih gradova u Palestini, ali nije mogao iz „sigurnosnih“razloga. Iako prema njegovim fotoizvještajima vidimo da je riječ o teškim scenama, istakao je tada da one najužasnije prizore nije fotografisao. Bio je i period od mjesec dana kada je spavao po ulicama Gaze, jer se bojao za svoju porodicu, s obzirom da mu je bilo jasno da je i sam meta. Naposljetku, svoj izlazak iz Gaze tumači i kao način da uvidi i upita šta je problem sa svijetom.
Brutalna agresija Izraela na Gazu će, veoma moguće, doprinijeti da i u tom segmentu dođe do promjena, kao što se već preispituju snage novinarskog posla u savremenom svijetu. A, vidjeli smo, i u zemljama perjanicama demokratije velika novinarska misija zakaže.
Međutim, izazovi i rizici za novinare u Palestini ne traju tek od 7. oktobra, a s okrutnošću izraleske vlasti se suočavaju i novinari na okupiranoj palestinskoj teritoriji Zapadne obale. Prema izvještaju Komiteta došlo je do značajnog pada novinarskih sloboda na okupiranim palestinskim teritorijama. U januaru su Reporteri bez granica skrenuli pažnju da su izraelske vlasti od 7. oktobra prethodne godine uhapsile 38 novinara, a da se u tom momentu u izraelskim zatvorima nalazilo njih oko 31. Uglavnom je riječ o novinarima s područja Zapadne obale te je riječ o poznatom administrativnom pritvoru, pri čemu se pritvorenicima može produžavati boravak bez suđenja ili optužbi.
Djelovanje novinara u uslovima kontinuiranog ubijanja i raseljavanja civila, gladi koja uzima maha, a humanitarna pomoć se jedva dostavlja poljuljat će i same temelje novinarstva kakvo smo do sada poznavali, a, svakako, postavlja još jedan izazov pred međunarodno humanitarno pravo. S druge strane, herojsko djelovanje u području gdje za njih „nema sigurne zone“, kako to ističu Reporteri bez granica, sigurno će utjecati i na formu novinarstva kakvo poznajemo. To, možda, mogu biti načini obuka ili priprema za izvještavanje iz kriznih područja ili da se, prosto, preispita pojam novinarske neutralnosti pred činjenicama kojima su svjedočili novinari u Gazi.
Rezimiramo li u nakraćem, novinari kao što je dvadesetdevetogodišnja Palestinka Hind Hudari, koja je i zapostila ovaj ramazan u Gazi, svjedoče već 31.000 ubijenih civila, oko 75.000 ranjenih. Za njih to nije povremeno javljanje, već život. Otuda i Hind ne posustaje u svom angažmanu na društvenim mrežama i kontinuiranom proslijeđivanju informacija o stanju u Gazi, bilo da je to dio njenih običnih postova ili dio za medijske kuće. U oba slučaja, to je život u Gazi. U oba slučaja to je izvještaj o kraju čovječanstva, iako su i sami postali nada.