Život jednog hrabrog i odlučnog Bošnjaka
Hadžo Efendić (1936 - 2015)
Ovo je samo malo sjećanje na hrabrog i odvažnog čovjeka. Čovjeka koji je u presudnim trenucima za opstanak Bošnjaka i Goražda rekao odlučno „Ne!“četnicima i komandantu JNA
Hadžo Efendić je rođen 5. marta 1936. godine u selu Zaborak kod Čajniča. Po završetku osnovne i srednje škole počinje raditi u Pošti. Uz rad nastavlja svoje školovanje i završava Višu školu, a potom i Ekonomski fakultet. Oženio se Almasa-hanumom, s kojom ima dva sina. Hajrudin je doktor elektrotehnike i redovni profesor na fakultetu u Beču, a Džemaludin je završio dva fakulteta i radi u Beču.
Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu Hadžo je bio direktor Direkcije PTT saobraćaja u Goraždu. Jedan je od osnivača Stranke demokratske akcije u Goraždu čiji je bio i predsjednik. Na prvim višestranačkim izborima izabran je za predsjednika Općine Goražde, a bio je i član Parlamenta BiH, kao i član Patriotske lige.
Bio je veoma hrabar i odlučan. Kada se već vidjelo da će doći do agresije na Bosnu i Hercegovinu on počinje s organizacijom otpora. Okuplja patriote i istovremeno vodi dugotrajne razgovore s predstavnicima SDS-a u Goraždu. Razgovore je odugovlačio kako bi se što bolje pripremila odbrana Goražda. Na sve zahtjeve SDS-a da se u Goraždu formiraju dvije općine, da se podijeli policija i sve drugo odlučno je odgovarao da se to u Goraždu ne može i da on to neće dozvoliti. Ponekad ga nisu u potpunosti shvatali ni njegovi bliži saradnici.
U proljeće 1992. godine počinju sve jači pritisci. SDS je uz pomoć već bivše JNA dosta naoružao Srbe. Strategija opkoljavanja Goražda provođena je planski mjesecima, od prijetnji dizanja benzinske pumpe u zrak, preko barikada na više ulaza u grad, do povlačenja aktivista SDS-a na okolna brda. U međuvremenu već su okupirani neki gradovi u okolini. Grad se punio protjeranim Bošnjacima iz susjednih općina.
Grupa istaknutih Srba u saradnji s grupom prosrpski orijentisanih Bošnjaka formira Forum građana Goražda, a koji je nastojao obeshrabriti Goraždane i usmjeriti ih protiv legalno izabranog predsjednika Općine Hadže Efendića. Predstavnici Foruma građana uporno su tražili od Hadže da podnese ostavku. Optuživali su ga da on izaziva međunacionalne sukobe. Predstavnici Foruma građana odlaze u Mesiće na razgovor s generalom Đurđevcem komandantom 4. armijske oblasti i traže od njega da uvede vojsku u Goražde kako bi tobože spriječili sukobe. Na sve te pritiske Hadžo je odlučno odgovarao sa ne. Svjedok sam i pokušaja da se od strane nekih članova Foruma građana Hadžo i fizički napadne u njegovoj kancelariji u zgradi Općine. Upali su u kancelariju dok smo nas dvojica razgovarali i počeli da viču na njega i lupajući po stolu. Hadžo je tad ustao i izašao na druga vrata, a potom je stigla policija koja ih je udaljila.
Kako je Užički korpus već okupirao Višegrad i uspostavio kontrolu puta od Višegrada do Ustiprače, a dio njegovih jedinica se već bio stacionirao u Ustiprači, u kojoj su već ranije bili vojnici jednog bataljona 216. brdske brigade iz Han-Pijeska. Bio je to kraj aprila 1992. godine. Tad dolazi i do pregovora. Naime, Hadžo odlazi u noći krajem aprila na Ustipraču s Hamedom Rišljaninom, komandantom Štaba TO Goražde. Razgovor je vođen u Željezničkoj stanici u Ustiprači. Oficir 216. brdske brigade JNA, pukovnik Spasić je uporno tražio da mu se dozvoli da vojska ove brigade i vojnici Užičkog korpusa uđu u Goražde, a Hadžo je to odbijao. U jednom momentu je rekao pukovniku Spasiću: ”U kuću se ne ulazi bez dozvole domaćina, a ja sam domaćin u Goraždu i ne dozvoljavam vam da uđete u grad.” Na to je pukovnik Spasić rekao: “Ako ne date milom, mi ćemo ući silom.” Hadžo mu je odgovorio: „Mi ćemo na silu odgovoriti silom”, i tako je završen razgovor.
U jednom razgovoru u martu 2014. godine upitao sam ga kako se odlučio da ode među četnike, na razgovor s pukovnikom Spasićem, jer je tu mogao biti uhapšen ili ubijen, on mi je rekao: „Stavio sam metak u cijev pištolja, uzeo dvije bombe u džepove i rekao sebi. Ako pođu prema meni nekog ću ubiti, a onda i sebi presuditi.” Poslije ovih pregovora vojnici iz Užičkog korpusa su pokušali ulazak u Goražde ali su zaustavljeni na ulazu u Kopače. Mnogi su tu i poginuli, a ostali pobjegli nazad u Ustipraču. I spomenik koji se nalazi na ulazu u Kopače potvrđuje agresiju Srbije na BiH, jer su tu izginuli vojnici iz Srbije.
Bio je to važan i hrabar potez i tim je Hadžo pokazao svu odlučnost da branimo Goražde i BiH na Drini. Važno je istaći da je on jedini od svih bošnjačkih predsjednika općina Gornjeg Podrinja koji je ostao sa svojim narodom.
Hadžo je pozvan u Sarajevo krajem 1992. godine i nakon pogibije Hakije Turajlića biva imenovan za potpredsjednika Vlade BiH, a ujedno je vršio i dužnost predsjednika Vlade. S mjesta potpredsjednika Vlade odlazi za ambasadora naše države, najprije u Austriju, a kasnije biva ambasador u Švicarskoj. Kao ambasador uspio je uspostaviti dobru saradnju s našim džematima, posebno u Švicarskoj.
Po povratku iz Švicarske on se povlači iz političkog života, odlazi u penziju i ostatak života provodi sa svojom Almasa-hanumom dijelom u Sarajevu, a dijelom u Goraždu.
Posljednjih godina njegovo zdravstveno stanje je bilo narušeno. U nekoliko razgovora prije njegovog preseljenja govorio mi je da su ga više puta pozivali isljednici iz SIPA-e, a nekoliko puta išao je i na Pale na ispitivanje u vezi s ratnim zločinima. Sigurno je da su iz osvete za njegovu hrabrost i suprotstavljanje četnicima namjeravali i bez ikakvih dokaza optužiti ga za zločine, ali ih je njegova smrt preduhitrila.
Hadžo je bio jedan dobri Bošnjak. U vremenu komunizma bio je redovan član IZ, bio je pretplatnik na izdanja IZ - Preporod, Glasnik, Takvim, a kupovao je i ostala izdanja.
Treba istaći da mi je krajem 1991. godine iznio ideju za gradnju džamije na desnoj obali Drine, na mjestu tadašnje pijace. Ta njegova ideja je realizovana poslije rata i izgrađena je džamija Kajserija, i pored nje Islamski kulturni centar.
U znak zahvalnosti za njegov nemjerljiv doprinos odbrani Goražda, te doprinosa IZ, Muftijstvo goraždansko mu je 2014. godine, u povodu dvadest godina formiranja muftijstva, dodijelilo Plaketu muftijstva. Općina Goražde posthumno mu je 2015. godine dodijelila Plaketu počasnog građanina općine. Dobitnik je i odlikovanja Zlatni ljiljan.
Hadžo Efendić preselio je 25. februara 2015. godine u Sarajevu, a dženaza mu je klanjana 28. februara u haremu Sinanbegove džamije, gdje je i ukopan po njegovoj i želji njegove porodice. Dženazi je prisustvovao veliki broj ljudi kako iz Goražda tako i iz cijele Bosne i Hercegovine.
Molimo Uzvišenog Allaha da ga nagradi ljepotama Dženneta, a njegovoj Almasa-hanumi i sinovima Hajrudinu i Džemaludinu i njihovim porodicama podari svako dobro i ponos što su imali takvog muža i oca. Amin!