VEĆ GODINAMA ŽELIM NA SAFARI, ONDJE BIH MAZIO DIVLJE LAVOVE
Igranje na Opatovini ovog ljeta zaobišlo je Žarka Potočnjaka (70) jer je ove zime prebolio upalu pluća. Ljetna turneja bi mu, kaže, bila naporna, a na Opatovini nije bilo odgovarajuće uloge za njega. Zato s kolegom s klase Mirom Međimorcem radi komad po njegovoj knjizi “Diplomatske i ostale priče”. - Unutar njih ima jedna priča u kojoj je Miro vidio mene. Zove se ‘Životna priča Janka Žnidarića’. Prekrasna, emotivna, duhovita i jako šarmantna. Igram Janka, nažalost. Više mi ne daju igrati epizodne uloge, nego samo glavne. A cijeli život sam uživao u epizodnim ulogama, bez riječi ili s dvije rečenice - priča Žarko. Glumac dodaje da publika pamti te male štiklece siromaha, prosjaka, pijanaca... U njemu nikad nije bilo taštine da mora igrati isključivo glavne uloge, a tome se naučio gledajući kolegu Peru Kvrgića. - Stasao sam uz njega, zajedno smo bili u teatru 20 godina i gledao sam što radi. U ‘Pričama iz bečke šume’ imao je dvije rečenice i to se pamtilo. Kad su izlazili iz kazališta, ljudi su pričali o čudu koje je napravio iz te dvije rečenice. Igrao je, naravno, i predivne glavne uloge. Od njega sam naučio da se puno toga može istesati igrajući male uloge - govori Žarko.
DVIJE HRENOVKE ZA SVE HISTRIONE
Iako ne glumi na Opatovini, dolazi gledati probe. Sretan je jer se nakon 15 godina na histrionsku pozornicu vratio Franjo Kuhar. Potočnjak uživa gledajući ga kako s Hrvojem Klobučarom izvodi glumačke vratolomije. - Briljatni su, ima malo i moje škole u svemu tome - šali se. Od 40-godišnjeg druženja s Histrionom pamti trenutak kad je brod bio vezan u Vrboskoj. Glumci su se, kaže, gladni vraćali s predstave a barba im rekao: “Dečki, ostao je samo jedan par hrenovki”. Ta mu se slika urezala u sjećanje. Iako je u mirovini još je zaljubljenik u glumu. - Nikad mi to nije bio teret nego ugoda. Bilo je teških trenutaka, suza, plača, gipsa, bilo je svega, ali zadovoljan sam - kaže. Na pozornici se često lomio. Jednom je na malom prstu ruke slomio najzadnju košćicu. Drugi put je na generalki “otišla” ključna kost. - Otišao sam na pregled i prijatelj kirurg mi je rekao da idemo u gipsaonu. Mislio sam da mi je želi pokazati, a on me je predao nekom
malom čovjeku koji me je zgrabio i počeo umatati u gips. Protivio sam se, govorio da imam premijeru, a on je šutio i zamotao me od pasa do vrata s rukom ispod. Došao sam u ITD i rekao: ‘Ljudi, vidite, zagipsali su me’, a oni su se smijali.
GLUMIO JE ZAGIPSAN DO VRATA
Mislili su da sam smislio novu psinu. Onda sam otišao u Gavellu. I tamo isto kažem: ‘Zagipsali su me, moramo otkazati predstave’, a Krešo Zidarić mi odgovori: ‘Ako znaš glumiti bez gipsa, znaš i s gipsom’. I tako smo ipak igrali - prisjeća se Žarko kojemu je ljubav životne partnerice Višnje Pešić pravi vjetar u leđa što god radio. - Svakom glumcu je veliko veselje biti na pozornici i snimati filmove, ali to je naporan posao. Ljudi to površno gledaju i misle: ‘Kaj, staneš pred kameru, nalijepiš brk, kažeš dvije rečenice i to je to’. Mnogo više i dublje mora se čeprkati po sebi, mučiti se da stvoriš dobru ulogu. Teško bi se to uspjelo bez podrške voljene žene - kaže Žarko. Prije Višnje bio je u braku s Asjom Jovanović, s kojom ima kćer Mirnu. Nakon razvoda ostali su u prijateljskim odnosima, a zajedno su snimali “Najbolje godine”. Žarko ističe da je Asja odlična glumica s kojom je užitak raditi. Ne žali što jedinica Mirna nije krenula njihovim putem, nego se odlučila za informatiku.
KĆI MIRNA NIJE HTJELA U GLUMICE
- Vidio sam da to ne odgovara njezinu karakteru. Jednom je igrala dvorjanku u predstavi. U njezinu sam stajanju na pozornici osjetio da joj je nelagodno i više mi nije palo na pamet nagovarati je da glumi. Statirala je u ‘Dugoj mračnoj noći’. Pitala me je da je ubacim da si nešto zaradi. I bila je jedan dan. Nikad više me nije pitala za statiranje - kaže Žarko Potočnjak.
Glumac se prije godinu dana preselio na selo. Pored Okića je kupio staru kuću u kojoj ima i radionicu od 17 kvadrata. Sve je unutra kao u pravoj stolarskoj radionici samo, kaže, umanjeno. - Imam mali cirkular, bušilicu... sve što mi treba. Tamo radim i stolarske poslove – priča Žarko koji će dio odmora provesti sređujući svoju radionicu. Vjerojatno će skočiti i na more, ali ne raduje se kupanju.
BROD MU SE ZAPALIO I POTONUO - Lani smo bili 25 dana na brodu, a samo sam se nekoliko puta okupao. I to kad bi barba zaustavio brod u nekoj uvali u Kornatima - priča Žarko kojemu je od kupanja zanimljivije otputovati u Keniju. Avantura je to koju priželjkuje već tri godine. Sve je već bilo dogovo- reno, a onda su dobili preporuku da zbog ebole odustanu od putovanja. - Jako želim pogladiti lava, ne ovog u kavezu, nego u divljini. Usudio bih se, zato i gnjavim s tim safarijem po Keniji - kaže glumac koji se najbolje opusti uz knjigu. Ima, kaže, bujnu maštu, a čitanje je dodatno potiče. - Ufuravam se u knjige, a sad nakon 30 godina opet sam uzeo ‘Ime ruže’. Jednako strastveno uživam i radeći makete svojih brodova - kaže. Prvi brod je napravio u osnovnoj školi. Kraj Šibenika je tada bilo malo brodogradilište u kojoj je Žarko kao desetogodišnjak odlazio raditi. Osam godina je pomagao na brodogradilištu. Strast prema brodovima drži ga i u sedamdesetima. Kao 17-godišnjak je radio i motorne brodove. - Jednom sam s tatom išao na Bundek pokazati mu kako plove. Pustio bih brod s jedne strane jezera i trčao na drugu da ga ulovim. Kad sam tada pustio svoj motornjak i potrčao, čuo sam krčanje. Moj brod se zapalio i potonuo. Ali nije to bio jedini pokušaj. Imam i uspješnih plovidbi. Danas svoje brodove isprobavam u kadi. Nemam vremena za Bundek – kaže glumac koji je studirao brodogradnju 2,5 godina, a onda otišao na Akademiju jer su svi njegovi prijatelji htjeli biti glumci.
ŽALI ŠTO ARSENU NIJE ZAVRŠIO BROD Kazalište je postalo veća strast, zbog njega je ostavio brodogradnju. Osim što glumi na sve strane, Potočnjak s Draganom Despotom na jednom sveučilištu predaje scenski govor. Jedino žali što nije ispunio obećanje i napravio brodić Arsenu Dediću koji je na njega čekao desetak godina.