OVDJE SE SAMO PRIČA, A NIŠTA SE NE RJEŠAVA...

Dva agenta, jedna profesorica, pet serijskih ubojica. Kako je takva serija mogla ispasti tako dosadna?

Kada čujete da se pojavila serija koju je producirao i režirao David Fincher, očekivana reakcija je da vam počnu curiti sline na usta.

Jedan od najnapetijih redatelja u posljednjih 20 godina, koji je dobrim dijelom zaslužan i za uspjeh američke verzije “Kuće od karata”, jednostavno je uvijek bio garancija kvalitete.

Osim toga, kad shvatite da je riječ o seriji koja se bavi serijskim ubojicama, uzbuđenje je još i veće jer Fincher je autor dvaju vrhunskih trilera o takvim monstrumima: “Sedam” iz 1995. u kojem je Kevin Spacey briljirao kao metodični i zastrašujući John Doe te “Zodiac”’ iz 2007. s mračnim novinarima Jakeom Gylenhaalom i Robertom Downeyem Jr.-om.

Zato je razočaranje “Mindhunterom” mnogo, mnogo veće nego što bi bilo da iza projekta stoji neki prosječni autor. “Mindhunter” je, nažalost, jednostavno prespora i na trenutke predosadna se- rija. Kako je Fincheru pošlo za rukom da mu se projekt s toliko potencijala pretvori u ništa više od korektne detektivske serije? Krenimo od radnje.

Douglas je poslužio

kao inspiracija za lik Holdena Forda, mladog agenta i pregovarača u FBI-evu timu 1970-ih godina. Nakon što jedna talačka kriza pođe po zlu, Ford (Jonathan Groff) posvetio se znanstvenom radu unutar Biroa kao predavač. Međutim, kopka ga način na koji razmišljaju okrutni ubojice čiji su zločini tih godina zgrozili Ameriku: Charles Manson, Richard Speck, Ed Kemper... Tijekom svog rada upoznaje starijeg agenta Billa Tencha (Holt McCallany) i njih dvojica