‘Nakon serija dugo u meni nitko nije vidio urbanu ženu’

Poslije ‘Mejaša’ i ‘Gruntovčana’ Smiljka Bencet snimila je ‘Dirigente i mužikaše’, seriju koja se reprizira na HRT-u i jedinu u kojoj joj partner nije bio Martin Sagner nego Vanja Drach

Kad je radio ‘Inspektora Vinka’, seriju u kojoj sam igrala tajnicu, Krešo Golik rekao mi je: ‘Daj da te malo izvučem iz tih čizama. Ja sam kriv, ja sam te u njih uvukao’, rekla nam je Smiljka Bencet.

Glumica se proslavila ulogama seljačkih žena, a u seriji “Dirigenti i mužikaši”, koja se reprizira nedjeljom na HRT3, igra Katu Barulek. Prije toga u “Mejašima” i “Gruntovčanima” igrala je Regicu Katalenić.

- Nakon tih serija nitko u meni nije vidio urbanu ženu. Mnogi su se i iznenadili kad su shvatili da sam to ja pa zaključili i da ‘lijepo izgledam’. Čim sam skinula rubac s glave, kad sam se našminkala i otišla na frizuru, sve je odmah bilo ljepše. Osim toga, to je potvrda onog da odijelo itekako čini čovjeka - rekla je Smiljka. “Dirigenti i mužikaši” jedina je od triju kultnih serija u kojoj joj partner nije Martin Sagner nego Vanja Drach. Osim na serijama sa Sagnerom je radila i u istom teatru. Kao kolege bili su u jako dobrim odnosima, ali privatno se nisu družili.

- Ponekad ga nazovem, razveseli mi se, ali on živi drukčiji život. Ima 30 i nešto godina mlađu ženu te dva sina. Ne dao Bog da mi nešto zatreba, sigurna sam da bi odmah bio tu, pomogao mi bez ikakvog razmišljanja. Znam ga dulje nego on svoju ženu, a poznajem mu sve žene - našalila se Bencet. Ljudi je, dodaje, i danas, s velikim vremenskim odmakom otkad su snimane serije, prepoznaju na ulici. Nije to, kaže, od prve, ali kad je prepoznaju ili kažu: “Evo Regice”, drugi se okrenu i na tim snuždenim licima, punim brige, pojavi se osmijeh i kažu: “Joj, vidi, stvarno je ona”.

- To mi je velika satisfakcija. Nismo tada za serije bili plaćeni kao današnje kolege, ali imamo to zadovoljstvo da se ljudi i danas raznježe kad nas vide. Ima li ičega ljepšega nego kad ti se netko tko je u problemima sretno nasmije - kaže Bencet. Prva njezina serija, “Mejaši”, snimljena je 1970. i da joj je netko tada rekao kakav će odjek imati, glumica mu ne bi vjerovala.

- Serije su se tek počele snimati. Prije su se radile novele, filmovi, ali ne i serije. Serija je to koja potvrđuje onu narodnu: ‘Nije kome je namijenjeno nego kome je suđeno’. Baš to se meni dogodilo s Regicom. Trebala ju je igrati Nela Eržišnik, no razboljela se i nije mogla doći na snimanje - prisjeća se glumica.

Cijela ekipa bila je na terenu i trebali su brzo naći nekoga tko zna kajkavski, tko relativno dobro izgleda i tko će uskočiti u ulogu. Sjetili su je se Šermentovi, a kad ju je nazvao direktor ekipe, glumica je ostala bez riječi.

- Nikad nisam snimala, ne znam kako se to radi - rekla sam mu, a on me pozvao da ipak dođem.

Prvo su snimili “Mejaše”, a tri godine poslije i “Gruntovčane”. Glumci dugo nisu bili svjesni koliko je to dobro. Ljudi čak nisu ni vjerovali da su “pravi glumci” jer, smije se Smiljka danas, kako su izgledali, svi bi ruku dali u vatru da su sa sela. - Nisu nas šminkali, bili smo u prnjama, blatnim čizmama. Uvijek sam im govorila: ‘Nemojte mi pričati da smo odlični, kako bi to bilo tako dobro’. Dugo mi je trebalo da shvatim da to stvarno jest dobro. Tek nakon 15 godina počela sam odgovarati na pohvale: ‘Da, to stvarno je jako dobro. Ne znam hoće li se ovako nešto uopće više snimiti’ - priča Bencet. Sve tri serije jako su voljeli iseljenici, a glumce su smatrali svojom obitelji. U Ljubljani su te serije smatrali svojima, iako su ih u početku emitirali titlovane. Slovenci su se bunili što će im titlovi jer, iako ne razumiju baš svaku riječ, sadržaj im je jasan. Nakon tri epizode emitirali su ih bez titlova. I u drugim su bivšim republikama serije bile jako dobro prihvaćene. I u Bosni, Dalmaciji, krajevima koji nemaju veze s kajkavskim dijalektom.

- Ivo Pattiera nam je govorio: ‘To moji dole ne gledaju, tko će to razumjeti?’. I kad se emitiralo pet, šest epizoda, otišao je u Šibenik. Vratio se i rekao: ‘Smiljka, oprosti što sam ti ono pričao. Došao sam u Šibenik i čekao da se društvo skupi. Jedan je rekao da ne može, a drugi da će gledati ‘Gruntovčane’. Drugo jutro kad su Dalmatinci počeli s ‘kaj’, ‘buš’, ‘bum’ i ‘Isusek, isusek, kaj bu ti Regica rekla’, shvatio sam koliko sam u krivu’ - prisjetila se glumica, koja je od obožavatelja dobivala stotine pisama na dan, ali i kobasice u kutiji kao poklon jer je ona, ipak, sirota Regica.