Arsen Dedić: ‘Ako strahuješ, ne živiš nego opslužuješ’

Za njegov impresivan umjetnički put najzaslužniji su bili roditelji koji, unatoč siromaštvu, nikad nisu kukali, a na Klasik TV-u 19. studenoga prikazuje se dokumentarac ‘Moj zanat’ Mladena Matičevića posvećen jednom od najznačajnijih hrvatskih umjetnika

Ne bih ni pokušao napuniti Arenu jer nisam gladijator nego akademski glazbenik, govorio je Arsen Dedić, šibenski i zagrebački pjesnik i šansonijer koji iza sebe ima 37 objavljenih diskografskih izdanja i tridesetak knjiga.

Od ovog svijeta oprostio se u 78. godini 17. kolovoza 2015. godine od posljedica sepse. Za njegov impresivan profesionalni put najzaslužniji su njegovi roditelji.

Otac Jovica bio je zidar koji je svirao u limenoj glazbi, a majka Veronika nepismena domaćica koju je upravo Arsen učio čitati i pisati. - Moja mater bila je neizmjerno hrabra. Nakon očeve smrti ona je 12 godina živjela u staroj kamenoj šibenskoj kući, negrijanoj. I nikad nije kukala i nikad se plašila, nego me samo hrabrila. Eto, tako sam građen - isticao je. Otac je gradio obale i svjetionike te je cijeli život proveo na otvorenom, ali istodobno je bio odličan glazbenik. Arsen mu se pridružio u orkestru svirajući jutarnje budnice, ponekad na sprovodima, ali i u operetama. Kao dječak odrastao je u rodnoj kući u šibenskoj težačkoj četvrti Varoš, na broju 41 u današnjoj Ulici Nikole Tesle, u kojoj su rođeni Igor Mandić te su neko vrijeme živjeli Vice Vukov i Mišo Kovač. Dedić je najviše prijateljevao s Vicom Vukovom, s kojim je bio u klapi šibenske gimnazije. Nije volio nogomet, ali je bio član košarkaške momčadi te je pohađao usporedno i srednju glazbenu školu. Ujak Joso poklonio mu je radio marke Kosmaj što je zaradio kao borac Prve proleterske brigade. Uz domaće autore inspirirali su ga kantautori poput Domenica Modugna, no ljubav za glazbu “ubrao” je u obitelji, a to je naknadno prenio i na potomke.

- Moj otac svirao je tubu i trubu, bio je izvanredni perkusionist, svirao je u kazališnom orkestru u kojem sam i ja svirao kao klinac. Svirao je timpane, bio je toliko dobar da ga je Bombardelli pozivao da dođe svirati u splitsku operu, ali nije otišao jer nije htio ostaviti obitelj samu u Šibeniku – rekao je glazbenik koji je uz Glazbenu akademiju završio i dvije srednje glazbene škole.

Nakon dolaska u Zagreb Arsen upisuje pravo, ali ne odustaje od glazbe. Kako bi mu osigurali flautu za sviranje, roditelji su prodali svinju.

- Tjerali su me da studiram nešto ozbiljno, a ne Akademiju. Onda sam upisao i jedno i drugo. Na Pravnom fakultetu došao sam do samoga kraja - prisjetio se jednom prilikom Arsen. U počecima je prepisivao note, radio kao glazbenik suradnik na HRT-u, svirao flautu i pisao tekstove za druge. Povremeno je objavljivao stihove, a vrlo brzo ondašnji Polet, Prisutnost, Književne novine i Književnik redovito objavljuju njegove tekstove. Uspio je spojiti svoja dva talenta; glazbu i poeziju. U Splitu se na festivalu 1963. pojavljuje kao kantautor.

Od osnutka je član Glumačke družine Histrion, s kojom ga vežu i prijateljstvo i suradnja. Autor je glazbe za gotovo sve histrionske predstave. U mladosti je sa Zrinkom Tutićem oduševljavao recitalima i pjesmama u nekadašnjoj Palainovki, ondašnjem glavnom okupljalištu pjesnika. Skladao je glazbu za prvu TV dramu “Mediteranska klima”, “U registraturi”,”Prosjake i sinove”, “Jedrima oko svijeta”,”Zlatnu nit”, “Glembajeve”, “Vlak u snijegu”... Dva puta je dobio Zlatnu arenu za filmsku glazbu. U svom radu isticao je da su žene uvi- jek bile njegova najvjernija publika.

– Imam nekoliko presudnih žena u životu. Moja mater kojoj sam napisao ‘Majka hrabrost’, kći Sandra kojoj sam posvetio dvije pjesme, Gabi koja ima ‘pjesmu o Gabi Novak’ i ona kojoj najviše pišem je moja unuka Lu. Napisao sam joj i pjesmu ‘Lu u ulozi Mate Hari’ - rekao je. Arsen i Gabi oduvijek su bili sinonim za skladne bračne vode. Njemu je to bio drugi brak, a njoj treći. -Između nas nikad se nije dogodio nekakav ‘grom’, sve se polako odvijalo. Mislim da mi je Gabi jednostavno bila ‘namrijeta’ – prepričao je jednom Arsen.

Ako strahuješ, ne živiš nego opslužuješ, napisao je i toga se držao u životu.

- Služiš onima koji proizvode taj strah, a u tu se poziciju nikad neću dati u životu. I nastojimo da se ne damo ni moja Gabi, koja je hrabrija od mene, ni moj sin, ni kći, ni dvije unuke. Da nikad ne živimo u strahu - dodao je.