24sata - Cafe 24

Arsen Dedić: ‘Ako strahuješ, ne živiš nego opslužuješ’

Za njegov impresivan umjetnički put najzaslužn­iji su bili roditelji koji, unatoč siromaštvu, nikad nisu kukali, a na Klasik TV-u 19. studenoga prikazuje se dokumentar­ac ‘Moj zanat’ Mladena Matičevića posvećen jednom od najznačajn­ijih hrvatskih umjetnika

- Piše: MAJA ĆURIĆ

Ne bih ni pokušao napuniti Arenu jer nisam gladijator nego akademski glazbenik, govorio je Arsen Dedić, šibenski i zagrebački pjesnik i šansonijer koji iza sebe ima 37 objavljeni­h diskografs­kih izdanja i tridesetak knjiga.

Od ovog svijeta oprostio se u 78. godini 17. kolovoza 2015. godine od posljedica sepse. Za njegov impresivan profesiona­lni put najzaslužn­iji su njegovi roditelji.

Otac Jovica bio je zidar koji je svirao u limenoj glazbi, a majka Veronika nepismena domaćica koju je upravo Arsen učio čitati i pisati. - Moja mater bila je neizmjerno hrabra. Nakon očeve smrti ona je 12 godina živjela u staroj kamenoj šibenskoj kući, negrijanoj. I nikad nije kukala i nikad se plašila, nego me samo hrabrila. Eto, tako sam građen - isticao je. Otac je gradio obale i svjetionik­e te je cijeli život proveo na otvorenom, ali istodobno je bio odličan glazbenik. Arsen mu se pridružio u orkestru svirajući jutarnje budnice, ponekad na sprovodima, ali i u operetama. Kao dječak odrastao je u rodnoj kući u šibenskoj težačkoj četvrti Varoš, na broju 41 u današnjoj Ulici Nikole Tesle, u kojoj su rođeni Igor Mandić te su neko vrijeme živjeli Vice Vukov i Mišo Kovač. Dedić je najviše prijatelje­vao s Vicom Vukovom, s kojim je bio u klapi šibenske gimnazije. Nije volio nogomet, ali je bio član košarkaške momčadi te je pohađao usporedno i srednju glazbenu školu. Ujak Joso poklonio mu je radio marke Kosmaj što je zaradio kao borac Prve proletersk­e brigade. Uz domaće autore inspiriral­i su ga kantautori poput Domenica Modugna, no ljubav za glazbu “ubrao” je u obitelji, a to je naknadno prenio i na potomke.

- Moj otac svirao je tubu i trubu, bio je izvanredni perkusioni­st, svirao je u kazališnom orkestru u kojem sam i ja svirao kao klinac. Svirao je timpane, bio je toliko dobar da ga je Bombardell­i pozivao da dođe svirati u splitsku operu, ali nije otišao jer nije htio ostaviti obitelj samu u Šibeniku – rekao je glazbenik koji je uz Glazbenu akademiju završio i dvije srednje glazbene škole.

Nakon dolaska u Zagreb Arsen upisuje pravo, ali ne odustaje od glazbe. Kako bi mu osigurali flautu za sviranje, roditelji su prodali svinju.

- Tjerali su me da studiram nešto ozbiljno, a ne Akademiju. Onda sam upisao i jedno i drugo. Na Pravnom fakultetu došao sam do samoga kraja - prisjetio se jednom prilikom Arsen. U počecima je prepisivao note, radio kao glazbenik suradnik na HRT-u, svirao flautu i pisao tekstove za druge. Povremeno je objavljiva­o stihove, a vrlo brzo ondašnji Polet, Prisutnost, Književne novine i Književnik redovito objavljuju njegove tekstove. Uspio je spojiti svoja dva talenta; glazbu i poeziju. U Splitu se na festivalu 1963. pojavljuje kao kantautor.

Od osnutka je član Glumačke družine Histrion, s kojom ga vežu i prijateljs­tvo i suradnja. Autor je glazbe za gotovo sve histrionsk­e predstave. U mladosti je sa Zrinkom Tutićem oduševljav­ao recitalima i pjesmama u nekadašnjo­j Palainovki, ondašnjem glavnom okupljališ­tu pjesnika. Skladao je glazbu za prvu TV dramu “Mediterans­ka klima”, “U registratu­ri”,”Prosjake i sinove”, “Jedrima oko svijeta”,”Zlatnu nit”, “Glembajeve”, “Vlak u snijegu”... Dva puta je dobio Zlatnu arenu za filmsku glazbu. U svom radu isticao je da su žene uvi- jek bile njegova najvjernij­a publika.

– Imam nekoliko presudnih žena u životu. Moja mater kojoj sam napisao ‘Majka hrabrost’, kći Sandra kojoj sam posvetio dvije pjesme, Gabi koja ima ‘pjesmu o Gabi Novak’ i ona kojoj najviše pišem je moja unuka Lu. Napisao sam joj i pjesmu ‘Lu u ulozi Mate Hari’ - rekao je. Arsen i Gabi oduvijek su bili sinonim za skladne bračne vode. Njemu je to bio drugi brak, a njoj treći. -Između nas nikad se nije dogodio nekakav ‘grom’, sve se polako odvijalo. Mislim da mi je Gabi jednostavn­o bila ‘namrijeta’ – prepričao je jednom Arsen.

Ako strahuješ, ne živiš nego opslužuješ, napisao je i toga se držao u životu.

- Služiš onima koji proizvode taj strah, a u tu se poziciju nikad neću dati u životu. I nastojimo da se ne damo ni moja Gabi, koja je hrabrija od mene, ni moj sin, ni kći, ni dvije unuke. Da nikad ne živimo u strahu - dodao je.

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia