‘Ne gledam svoje serije, uvijek si nađem sto mana’

Jedna od najboljih serija 80-ih ‘Putovanje u Vučjak’ upravo se reprizira na Klasik TV-u, a redatelj govori o svim zgodama na snimanjima i glumačkim smicalicama

Nakon smrti Bele Krleže snimao sam oko Bregane. Bili smo u restoranu kad je došao gazda i rekao da me Krležin tajnik, Enes Čengić, zove na telefon. Rekao mi je da se Krleža želi naći sa mnom da dogovorimo snimanje serije ‘Banket u blitvi’, prisjeća se redatelj Eduard Galić (81).

Našli su se, razgovarali, Galić je potom otišao na HRT i tamo rekao što Krleža hoće te su oni pristali. Pokojni Ivan Kušan je napisao scenarij za sedam epizoda, odabrali su glumce, a Krleža je umro. Direktor televizije tada se predomislio, rekao je da je projekt preskup i zato se ne bi trebalo snimati.

- Ivo Štivičić i ja sreli smo se na Zrinjevcu, razgovarali o tome što se dogodilo s ‘Banketom u blitvi’ i dogovorili se da im predložimo ‘Putovanje u Vučjak’. Pristali su - govori Galić. Serija se upravo reprizira na Klasik TV-u i na dramatičan, napet i uzbudljiv način prati sudbinu Krešimira Horvata, novinara i intelektualca, u sukobu s okrutnošću i ravnodušnošću svijeta oko sebe. Redatelj se prisjeća kako je “Putovanje u Vučjak” u početku bila zamišljena kao serija od četiriju epizoda.

- Svaki dan smo Štivičić i ja puno razgovarali, on bi kasnije otišao kući i pisao. Dvije godine prije nego što smo počeli snimati, nalazili smo se i dogovarali svaki dan. Stalno smo nešto dorađivali, a među najboljim scenama bile su mi one kad bi tekst stigao na dan snimanja - rekao nam je redatelj. Pamti brojne anegdote. Sjeća se Ive Serdara na snimanju scene u krčmi. Igrao je Vengera, bivšeg vlasnika novina. - Kaže mu Horvat (Rade Šerbedžija): ‘Hoćeš popiti jedno piće’, a on odgovori: ‘Ja uvijek popijem samo jedno piće’. Popije, krene, zastane i vrati se pa kaže: ‘A mogao bih još jedno’. Glumci su se smijali, Serdar je to dodao taj čas - priča Galić.

Redatelj pamti i Đuru Utješanovića, koji je igrao žandara i trebao se posvađati s bosanskim drvosječama. U krčmi su se svađali, trebalo je otići s puškom pred drvosječe koji su imali i sjekire. Đuro se povukao jer se preplašio. - Probali smo, a Đuro mi je rekao: ‘Edo, reci mi prije kraja je li dobro’. Pitam ga zašto to želi, a on kaže: ‘Samo mi reci i zaustavi ako nije dobro’. Pokunjen se vraća od drvosječa, sjeda među svoje i onda jednom žandaru opali šamar. Tog nije bilo u scenariju. Iznenadio je i njega i sve nas - prisjetio se Galić. Dopuštao je glumačke improvizacije na snimanjima, a ta dva primjera pokazuju da su glumci apsolutno bili u liku, sjajno koncentrirani.

- On je vlastitu frustraciju što ne može poniziti drvosječu iskalio na svom podčinjenom. To je to, kad glumci shvate ulogu i ‘nadopišu’ je - govori redatelj. “Putovanje u Vučjak”, serija od 15 epizoda, snimala se nepune dvije godine. Galić je tada već imao iza sebe puno snimljenih filmova i serija pa je odabrao glumce po svom izboru.

- Odabrao sam glavne glumce, ali čudno su gledali na Milenu Dravić. Mira Furlan im je bila ok, a onda smo krenuli birati druge glumce. Gledajući produkciju na Akademiji, zapazio sam Zijada Gračića i Predraga Vujovića te sam im dao značajne uloge. Bilo je to jako puno uglednih glumaca, gotovo 200-tinjak. Zdenku Heršak sam otprije poznavao, tu su bili i Edo Peročević i ostali sjajni glumci koji su