‘Živimo okruženi vukovima i to ne želim mijenjati’

Dok ne glumi, Dušan Bućan s djevojkom, motika i oranje nimalo mu nisu strani, a kako ne može bez adrenalina, jedva čeka odjahati do Crnog mora

Najčešće mi se dobre stvari dogode kad se najmanje nadam, tako je bilo i sad. Posao te ponese kad najmanje tražiš. Nisam vjerovao da će mi ova uloga donijeti toliko radosti igre.

Dakle, možemo zaključiti da ste zadovoljni kako funkcionirate u predstavi?

Nisam nikad zadovoljan, svaka uloga je kompleksna kao i život. Nekad je to jedna rečenica ili od dva sata, ali one su otrgnute iz života. Mogu istu ulogu igrati cijeli život, ali nikad neću biti zadovoljan.

U kazalištu je moguće godinama igrati jednu ulogu. Priželjkujete li si to?

Nema pravila, želim se samo dobro osjećati, bilo na filmu, u seriji ili kazalištu. Najbolje se, ipak, osjećam u kazalištu. Nema ponavljanja kad si pred publikom, a imaš izravnu interakciju. Bilo koji oblik interakcije je živa igra i može te strahovito ponijeti, ali i spustiti. Zbog toga je kazalište najveći izazov. Ali je izazov i za publiku?

Iznenadio me velik interes za kazalište u zadnje vrijeme. Već smo si počeli postavljati pitanja jesmo li “bitni ili nebitni”, ali zaključio sam da kazalište nikad neće iznevjeriti. Netko želi izvoditi predstave, a netko sve to želi gledati.

A kvaliteta?

Prati li ona interes za kazalište?

Moram priznati da ne idem previše u kazalište, čim završim svoje, bježim u prirodu. Ali ono što sam vidio po meni je dobro. U kazalište odlazim iz perspektive srednjoškolca, bez obveza i s dobrim emocijama. Smeta mi kad me netko pita zašto idem gledati nešto jeftino. Ja sam se u kazalište došao zabaviti i ako sam uspio, za mene je onda to dobro.

Svašta ste osim glume isprobali. Snimali ste reklame, sudjelovali u showovima “Zvijezde pjevaju” i “Tvoje lice zvuči poznato”, vodili