U 2017. SERIJE SU ZADOMINIRALE NAD FILMOM...
Mučan scenarij ‘Sluškinjine priče’ vrlo je moguć i stvaran, ‘Line of Duty’ jedna je od najboljih policijskih serija ikad snimljenih, a ‘Stranger Things’ osvojila je publiku u jednom dahu
Serije su jednostavno potukle film. One su ozbiljnije, sadržajnije, smješnije, s boljim efektima i, što je najvažnije - zapleti, karakteri i dramaturgija serija su mnogo, mnogo ozbiljnije promišljeni nego oni u suvremenom filmu.
Uz to, serije se, za razliku od filma, bave istinskim svijetom oko nas, ne proizvode se, bar ne one najbolje, samo da zadovolje određenu publiku ili dobnu skupinu, dok nemaštovitost i nepovjerenje, prije svega, hollywoodskih producenata guraju film u nišu skupih i glupih beskrajnih filmskih serijala o superherojima, stripovskim junacima ili bogovima. Od kojih je rijetko koji nešto više osim gomile specijalnih efekata i precijenjenih zvijezda.
U 2017. godini serije su jednostavno zadominirale nad filmom. Naznake toga vidjele su se već nekoliko godina. Kada bi čovjek postavio jednostavno pitanje - koji film iz 2017. ti je bio dobar, koji si upamtio? Odgovor bi se sveo na tri, možda četiri filma (za sve ove stripovsko-bogovsko-superherojske nastavke ustvari i ne znaš kad su nastali i koji je koji), dok bi se odličnih, dobrih ili solidnih serija moglo nabrojiti na desetke. Što nasta-
Sluškinjina priča (The Handmaid’s Tale)
Ništa nije jače od ideje čije vrijeme dolazi (parafraziram Victora Hugoa), a vrijeme je definitivno u 2017. godini sazrelo za seriju poput “Sluškinjine priče”. U podijeljenom posttrumpovskom svijetu, u kojem su sva do sada stečena i naizgled neotuđiva ljudska prava došla pod upitnik, “Sluškinjina priča” bila je točno ono što je nedostajalo.
Iako je roman Margaret Atwood napisan davne 1985. godine te je nekoliko puta, ne osobito vaka, što novih. Nažalost, i tvorci serija pokazuju slabosti tipične za grabežljivi Hollywood, pa nedorečenim scenarijima, rastezanjem i pokušajem isisavanja love unedogled upropaštavaju teško stečeni ugled nekih velikih serija. “Walking Dead” je tipičan primjer toga. Sve dobro do sada (a publika je velikodušno opraštala lošiju sezonu ili rastezanje od nekoliko epizoda po sezoni u kojima se ništa ne događa) upropašteno je posljednjom sezonom. Jedna od najboljih serija tako je pretvorena u smiješnu i bedastu pucačinu u kojoj niti se likovi ponašaju u skladu sa svojim karakterom niti su stvari
uspješno, ekraniziran, 2017. je pogodio u samu bit strahova koji su raspirili podijeljeni svijet.
Ukratko - u Americi u kojoj je, kao i u svijetu, nedefinirana ekološka katastrofa većinu žena pretvorila u nerotkinje, na vlast je došla religiozna sekta (koja se temelji na kršćanstvu i Starom zavjetu, ali s kršćanstvom, ustvari, nema nikakve veze) i zavela konzervativni teror. Žene nemaju pravo školovanja, ne smiju čitati ni pisa- koliko-toliko suvisle.
Uz to tu su i glupi “slow motion” kadrovi sa značajnim pogledima likova. Ukratko - jedna od velikih serija, bojim se, potpuno je upropaštena i ide prema neslavnom završetku.
S drugim velikim hitom, “Igrom prijestolja”, stvari nisu toliko loše, no i ona je u 2017. godini pokazala slabosti. Previše je tu bilo sladunjavosti i olakih rješenja, ali ‘ajde, tu još nije počinjen nikakav preveliki grijeh (osim nekoliko slabijih epizoda) i stvari se mogu popraviti. No krenimo mi s onim što je bilo najbolje u 2017., točnije s onim što svakako treba pogledati.