Posao mi je donio i prekrasna prijateljstva koja su me obilježila

Nakon više od 40 godina karijere koju je predano gradila na HRT-u dugogodišnja odlazi u zasluženu mirovinu. Kaže kako će se u penziji morati naučiti odmaranju

Lina Kežić, dugogodišnja HRT-ova urednica i novinarka, nakon 40-godišnje karijere odlazi u mirovinu. Ostavila je neizbrisiv trag prateći brojna kulturna događanja i pravi je primjer profesionalne karijere.

S radom je započela na TV Zagreb u vrijeme Vladimira Fučijaša, Mire Lilića i Laze Rakijaša ili televizijskih zvijezda, poput Helge Vlahović i Željke Fattorini. - Netko tko je tad počeo raditi, a nije ništa od njih naučio, mnogo je propustio. Na mene su osobiti dojam ostavili njihova predanost poslu i trajno učenje. Računam li i honorarni, zapravo je iza mene gotovo 42 godine rada u Informativnom programu. To je doista dugo putovanje puno iskušenja, izazova, ljepote, ali i teškoća te problema. Počela sam raditi kao lektorica i redaktorica, nije u drugoj polovici 70-ih bilo lako s time. Bilo je i razdoblje Domovinskog rata, kad nije bilo redakcija, kad smo svi radili sve, mnogi, pa i ‘kulturnjaci’ izvještavali s ratišta. Ja sam bila zadužena, primjerice, za presice stranačkih koordinacija. U svim je razdobljima bilo posebnih izazova te neočekivanih obveza, tuge i veselja – kaže prisjećajući se početaka. Iako je karijeru započela vrlo mlada, nije se morala nositi s predrasudama. – Trebalo je proći mnoge pripreme kako bi se moglo glasom, likom, pa i potpisom na ekran. Danas nije tako i mislim da to nije dobro.

Od njezinih profesionalnih početaka pa do danas mnogo toga se promijenilo u novinarskom poslu, od tehnologije snimanja i montaže pa do odnosa prema poslu, kolegama i gledateljima. – Kad sam počela raditi, snimalo se na filmskoj vrpci, a danas na karticama. Montiralo se u filmskoj montaži, danas je tehnologija toliko napredovala da svaki novinar na svojem radnom stolu na računalu složi tekst i sliku, pošalje montažeru, a on to samo dotjera. Nekad

Lina će vrijeme posvetiti svojoj velikoj strasti, knjigama te obitelji je postojala snažna svijest o tome da je televizijski prilog zajednički proizvod, danas toga gotovo i nema.

Za posao novinara kaže da više nego drugi poslovi ovisi o društvenom kontekstu.

- Često se kaže nitko nije otok. Pitanje je koliko tko očekuje od društvenog angažmana, što je ulog i koliko tko želi (ne)riskirati. Radeći u Informativnom programu, osobito za TVD, kad je gledanost HTV-a bila golema, bila sam svjesna odgovornosti, činjenice da ljudima ulazim u dnevni boravak i život. Danas je veliko pitanje koliko mediji podižu razinu društvene svijesti. Neki možda da, većina, nažalost, ne - kaže Kežić i dodaje kako danas u medijski prostor ulazi mnogo onoga što ne bi trebalo, što je negativno, što truje...

- Mislim da je nedostatak odgovornosti najveći problem. Mediji, dakako, ne smiju uljepšavati stvarnost, ali ne smiju ni širiti nesnošljivost, mržnju, neznanje i glupost.

Volim čitati pa ću s prvim danom penzije napasti domaća izdanja i posvetiti se svojim unučicama