Topla ljubavna priča u ciničnom svijetu bez ljubavi
THE END OF THE F***ING WORLD Izgubljeni tinejdžeri obožavat će ovu seriju, kao i buntovnici, a starije generacije s užitkom će ispod krvavog putovanja otkrivati iskrenu romantičnu ljubav
James za sebe misli da je psihopat, Alyssa je histerična i neprilagođena buntovnica u strahu od očuhovih seksualnih pretenzija prema njoj. On ima jasan cilj - ubiti nešto veće (čovjeka) od kućnih ljubimaca, zalutalih mačaka, ptica te dokazati samom sebi da je psihopat. Ona nema nikakav cilj, osim pljunuti u lice cijelom svijetu. Oboje su 17-godišnjaci iz zeznutih obitelji.
Zajedno bježe od kuće i ono što slijedi je pravi kraj j***nog svijeta, ali i romantična ljubavna priča o dvoje izgubljenih tinejdžera u košmarnom svijetu ekrana, glumljenih emocija i bez pravoga ljudskog dodira. Serija “The End of the F***ing World” neće se svidjeti svakom, izgubljeni tinejdžeri će je obožavati, buntovnici, pravi i izmišljeni, uživat će u njoj, a zrele i stare generacije uživat će u crnom humoru i s užitkom otkrivati pravu iskrenu ljubavnu priču koja se krije ispod površine ovoga krvavog putovanja. Jer ova je serija prije svega topla ljubavna priča u svijetu bez ljubavi, bez romantike i bez heroja, tragična, crna i krvava, prožeta cinizmom i crnim humorom, ali kad se svi ti slojevi razmaknu, ono što ostaje je - ljubavna priča i ljubav koju pronalaziš tamo
gdje bi je najmanje očekivao, koja te čeka u zasjedi, kao razbojnik u mračnoj i prljavoj ulici.
Serija ima osam epizoda, koje su relativno kratke - 25 minuta, što je na neki način stavlja u okvir sitcoma, no unatoč humoru serija nipošto nije sitcom, a kratkoća trajanja epizode daje joj frenetični ritam i ubija svaki višak. Svako filozofiranje, tajne poruke i skrivena značenja - što je pisac htio reći - koje bi gledatelj trebao otkriti. Upravo ta ogoljenost i fokusiranje na radnju kroz koju se otkrivaju svi karakteri, svi skriveni motivi, sve tajne, neprocjenjiva su vrijednost serije. Nema stanke, nema vremena da se gledatelj odmori, nema zatupljivanja glupim objašnjenjima, nema rastezanja da bi se dobilo više mjesta za reklamu, nego samo naprijed prema kraju toga je***nog svijeta.
Iako se serija bavi otuđenim mladim ljudima u svijetu u kojem se većina ljudske komunkacije i razmjene emocija odvija preko hladnih ekrana, nije upala u zamku jeftinog palamuđenja i moraliziranja o propasti zapadne civilizacije, otuđenju čovjeka i sličnim glupostima. James i Alyssa ne traže opravdanje zašto su takvi, niti autori njihove postupke pokušavaju opravdati izgubljenošću generacije. No pritom ni ne lažu, svijet
je takav kakav jest, ciničan, otuđen i površan, i za izgubljenog tinejdžera on je jednostavno mjesto u kojem je izgubljen. Uostalom, kao i za svaku generaciju tinejdžera. Kažem, nema tu filozofiranja ni palamuđenja, ali ima jasnih i izravnih opisa kroz radnju, kroz putovanje dvoje izgubljenih duša, na kojem će se suočiti sa svim gadostima svijeta - pedofilijom, silovateljima, nezainteresiranim institucijama, ali u kojem će i sami pridonijeti kaosu - provalama, krađom, ucjenom, pa čak i ubojstvom.
Iako James i Alyssa djeluju kao iznimno antipatični likovi, i jedan i drugi će na putu otkriti prave sebe, one koji se kriju iza ljušture cinizma, ljude sposobne za ljubav, dobrotu i vjernost. Sve ono što su mislili da nemaju i da nikad neće naći. Uz to, a to stalno napominjem, naći će i ljubav za koju su oboje mislili da su nesposobni, a svijet oko njih nije im ni ulijevao mnogo vjere da bilo kakva ljubav postoji. James će proći transformaciju od “psihopata” do čovjeka koji ne samo da ima empatiju, emocije i da je pun ljubavi nego je za nju spreman i žrtvovati se do kraja. A ona će od cinične, ne znam zašto se bunim tinejdžerice postati žena svjesna svijeta oko sebe, njegove skrivene dobrote i ljubavi koju nađeš
na mjestu gdje je ne očekuješ. Usporedbe s Romeom i Julijom su prozaične, ali nipošto netočne.
Fokusiranje na dvoje
tinejdžera ostavilo je malo mjesta za razradu drugih likova u seriji, no u malim vinjetama i krokijima neki od njih su brzinski osjenčani i njihovi karakteri su vrlo jasni i uklopljeni u radnju. Tu je cinična policajka koju zanima rezultat i njezina kolegica koja istinski želi učiniti nešto dobro. Tu je praznoglava Alyssina majka koja teži za udobnim životom, ali ipak nastoji sačuvati dostojanstvo majke, a tu je i najtragičnija figura ove serije, osjenčana kratkim ali preciznim crtama, Jamesov otac. Izgubljeni samohrani otac, dobričina koji pokušava sve kako bi ostvario kontakt s otuđenim sinom i koji, unatoč svim sranjima koje mu je klinac priredio (što nehotično, što namjerno), i dalje vjeruje u njega.
Ne želim pretjerano otkrivati radnju, pogotovo ne kraj, koji je ipak ostao donekle otvoren za mogućnost druge sezone. Nadam se da producenti neće učiniti takvu glupost (iako bih volio gledati još, a vjerujem i svi oni koji će pogledati ovu seriju) jer upravo ovakva serija je dobra, drukčija i iskrena. Svako dodavanje ili oduzimanje samo bi je gurnulo u ralje prosječnosti.