Katica zna sve

Glad ne pita: Treba joj pravo bogatstvo da se ona najede

Prizor je bio nevjerojatan, pričali su nam doušnici. Sjedili su u jednom zagrebačkom restoranu, uglednom, kako i priliči uglednicima o kojima je ovdje riječ. Jedna je to građanska obitelj, poduzetnici svi odreda. Kada bi došli na ručak, a nije da ih ima previše, roditelji, djeca i par unučadi, ni desetak ljudi bi se okupilo kad je bila samo najuža obitelj. I u takvom sastavu “spiskali” bi na svoj objed najmanje 15.000 kuna. Dobro je, rekli bi zajedljivci, ako jedu, jedu za svoju lovu. Dobro, to je možda upitno čiji je novac, ali nećemo sad o tome jer nije tema. Drugi je podatak koji bode u oči, pače, zasljepljuje kao najjače sunce usred ljetne žege. Stvar je u tome da je za većinu ceha zaslužna jedna gospođa iz te obitelji. Ni najstarija, a ni najmlađa, rado viđen gost zagrebačke zlatne mladeži, sve odreda prijatelji su joj poznati. I kad bi s njima bila, pazila bi da ne zgrabi kanape previše, no kad je u sigurnom okružuju obitelji i kad bi se opustila, govori legenda, pojela bi triput više od ostalih. Rekli bi zločesti da ju je lakše obući nego nahraniti, što kod žena i nije čest slučaj. No ona se na obiteljskim objedima nije dala smesti - jednostavno voli jesti. Kad bi završila, primila se za trbuh, pogledala u nebo, rekla: ‘Oj, živote, robijo’ i potiho podrignula. Pa otišla na toalet.