Glumački kameleon koji je volio pomicati čak i vlastite granice

Nakon kratke i teške bolesti u 49. godini preminuo je vrhunski srpski glumac koji je ostvario značajne uspjehe kroz mnoge kazališne uloge, a napose u filmografiji

Važno je u svakom poslu, pogotovo u ovom koji je rizičan po tom pitanju, imati toga nekog sebe kojem se možeš vraćati poslije ovih izleta u likove i poslije svih tih pokušaja da budeš netko drugi na sceni i kad pokušaš dočarati nečije tuđe sudbine, jednom je prilikom izjavio Nebojša Glogovac.

Jedan od najznačajnijih srpskih glumaca i uopće jedan od najboljih u regiji ostvario je mnoge uloge u kazalištu, na filmu i televiziji. Bio je Hamlet, Draža Mihailović i gay ultradesničar, a kroz svaku ulogu prolazio je poput kameleona i pritom razvijao svoj glumački talent. - Glumim likove koji su meni zanimljivi. Volim da mi je lijepo. To je egoizam. Volim kad to dođe do nekog stvarnog nivoa – objašnjavao je različitost svojih likova. Rođen u Trebinju, u Hercegovini, a odrastao u Pančevu, u Banatu, odmalena se trudio pročitati ljude.

- Te su promjene zahtijevale prilagodljivost i da shvatim druge oko sebe, što je kasnije utjecalo i na taj moj glumački poziv. – govorio je Glogovac. Na TV ekranima pojavio se 1987. u tada popularnoj seriji “Bolji život”, a u filmu “Vukovar, jedna priča” 1994. godine malom ali efektnom ulogom ostavio je dovoljan trag da se u njemu prepozna izuzetni potencijal. Svojim je ulogama stvarao autentične likove, a i sam Ante Tomić izjavio je da se uplašio vlastita lika kada ga je odglumio veliki Nebojša Glogovac. S jedne strane, bio je vrlo profesionalan, stabilan i odmjeren čovjek, a s druge, vrlo blag, s izrazitim stavom i zrelošću.Rano je shvatio da ga popularnost i slava mogu dovesti na tanki led, stoga je uravnotežio svoje težnje i ambicije te jasno ustanovio što želi kako u privatnom, tako i u javnom životu. - Mislim da je potrebno prema životu imati jednu dozu slobode za korekciju vlastita mišljenja ne bi li bio otvoren prema novim iskustvima. Neke stvari ostavljam otvorenima kako bih još učio – rekao je prije nekoliko godina. Film “Klopka” te kazališne predstave “Hadersfild” i “Pijana noć 1918” projekti su koje je sam Glogovac izdvajao jer je pomicao vlastite granice zahvaljujući ulogama koje je u njima igrao. Rijetko je igrao “manje zahtjevne” uloge jer je volio sam sebe izazivati.

- Jedan od mojih glumačkih motiva u filmu ‘Hadersifld’ bila je želja da imam jednu takvu ulogu koja je najdalja od mene i koja je najviše pomaknuta i drukčija od svega što sam dosad glumio. - tvrdio je.

Upravo tako možemo shvatiti i njegovu posljednju ulogu u filmu “Ustav Republike Hrvatske” redatelja Rajka Grlića u kojem je glumio profesora, gay muškarca, transvestita i hrvatskog ultradesničara ustaške povijesti koji pomaže susjedu Srbinu položiti policijski ispit iz Ustava RH. Uloga u drugom najgledanjem filmu 2016. u hrvatskim kinima donijela mu je nagrade za najboljega glumca u Puli i Londonu, kao i titulu gay ikone 2016. u Srbiji, a proglašen je i europskim glumcem 2017. na Film festivalu u Italiji. Nikada se nije mistificirao, iako je svojim talentom to zaslužio.

- Od glume sam želio samo glumu. Nije lako kada te puno hvale. Koliko god sam bio svjestan kamo to vodi, to te polako počne dizati i izmiče ti tlo pod nogama. Vrlo lako se može dogoditi da bubneš o zemlju debelo. Gluma nije prikaz moga karaktera nego prikaz mog talenta - govorio je Glogovac. Filmovi po kojima će ostati upamćen svakako su “Bure baruta”, “Nebeska udica”, “Munje”, “Kad porastem biću kengur”, “Klopka”, “Hadersfild”, “Branio sam Mladu Bosnu”, “Krugovi” te posljednji “Ustav Republike Hrvatske”. Dobitnik je čak pet godišnjih nagrada Jugoslovenskoga dramskog pozorišta, svoje matične kuće čiji je bio član od 1996. godine.

Odigrao je niz zapaženih uloga u predstavama “Sumnjivo lice”, “Metamorfo-