Ekskluzivno ‘U SEBI SAM KUHAO UBOJIČINE OSJEĆAJE’

Versaceov ubojica iz ‘Američke kriminalističke priče’ govori o tome kako je bilo snimati na autentičnim lokacijama te kako je ušao u Cunananovo stanje uma

Darren Everett Criss (31) svestran je čovjek. Osim glumom, bavi se i pisanjem pjesama, ali i pjevanjem. Kao student s kolegama je napravio mjuzikl o Harryju Potteru.

Bez obzira na lošiju kvalitetu slike i zvuka, mjuzikl je brzo postao senzacija na YouTubeu te ga potaknuo na to da pokrene produkcijsku tvrtku StarKid, čiji je i danas suvlasnik.

StarKid je ušao u povijest kada se album “Me and My Dick”, na kojem se nalaze i Crissove pjesme, našao na top listi glazbenog časopisa Billboard. Neki njegov glazbeni uspjeh pripisuju tome da je violinu počeo svirati s pet godina, a uz nju svira gitaru, klavir, violončelo, mandolinu, harmoniku i bubnjeve. Dar za glazbu je, kaže, naslijedio od majke filipinskog podrijetla, dok je od oca Irca i investicijskog bankara naslijedio smisao za biznis. Glumiti je počeo u američkoj dramskoj seriji “Eastwick”, a poznat je po ulozi gay pjevača Blainea Andersona u popularnoj seriji “Glee”. Nakon uspješne prve sezone “Američke kriminalističke priče”, franšiza serije nastavlja se pričom o ubojstvu Giannija Versacea. Serija, koju svakog utorka možete gledati na Foxu u 22 sata, bavi se ubojstvom slavnog dizajnera koje je šokiralo ne samo modni svijet nego cijelu javnost. Darren Criss u seriji igra upravo ubojicu Andrewa Cunanana. Kako je na vas utjecala uloga ubojice poput Andrewa Cunanana?

Pa, učinila me dobrim glum- cem ili jako lošim - ne mogu se odlučiti, ali ubojica se nije sa mnom vratio kući. Znam mnogo ljudi kojima su takve uloge zakomplicirale život, ali mislim da me je spasilo što je Andrew dijelio toliko mnogo stvari u svom emocionalnom životu i mogao se, baš kao i ja, odijeliti od nekih od njih. Moj je posao pronaći sve zajedničke nazivnike između sebe i osobe koju igram. Najteži dio ovoga cijelog procesa, međutim, bilo je saznanje kako su osobe pogođene ubojstvom, koje je bilo 1997., još žive. Zbog njih mi je bilo bitno da svi događaji budu istinito prikazani.

Jeste li se osjećali krivim što ste ubojicu prikazivali s empatijom?

Osjećam tu bizarnu krivnju što sam pokušavao u najboljem svjetlu prikazati osobu koja je zapravo čudovište. No ipak sam glumac i empatija je moj posao, čak i kad glumim najgore ljude. Zato moram vjerovati da Andrew nije tako loš te kako je ubojstvo ono najgore što je ikada učinio. Jeste li ga pokušavali humanizirati?

Ne mogu misliti da je Andrew samo čudovište jer je učinio nekoliko monstruoznih stvari. Kad bismo to prikazali tako jednostavno, sabotirali bismo samu priču. Ovo nije jedan od filmova Jamesa Bonda, gdje se jednostavno zna ‘on je loš - kraj priče’. Zašto smo mi zainteresirani? Ubija ljude, to je zastrašujuće. U zastrašujućim filmovima, ako postoji zločesti ubojica, ne želite ga gledati jer nema razmjera kako vagati dobro i loše. Neovisno o kojem je žanru riječ; bila to komedija, ro-