Stvorila je lik plahe i krhke, ali opsesivne žene

Jedina je Hitchcockova muza koja je osvojila Oscar za njegov film, ali i školovana pilotkinja te dobrovoljna bolničarka u 2. svjetskom ratu. Klasičnu plavu ljepoticu Joan Fontaine gledamo u filmskom klasiku ‘Rebecca’ 17. veljače na HRT3

Muškarci su gladni seksa baš kao i hrane. To je najveći problem u braku. Ako je on gladan i ne može otići u otmjeni francuski restoran, zadovoljit će se i hot dogom na nekom štandu.

Za ženu su ipak važne ljubav i romantika. Brak je kao institucija mrtav, baš kao i ptica dodo, izjavila je svojedobno Joan Fontaine, filmska junakinja koja je u svojim filmovima stvorila lik žene opsjednute ljubavlju prema pogrešnim muškarcima.

Udavala se čak četiri puta i svaki se brak okončao nakon samo nekoliko godina zajedničkog života.

- Bog zna da sam pokušala. Zaista nije moguće da normalan čovjek bude oženjen filmskom zvijezdom - rekla je u jednom intervjuu. Iako je na filmu uvijek bila skromna i blaga, u privatnom je životu bila prilično neustrašiva.

- Letjela sam u međunarodnim balonskim utrkama. Vozila sam vlastiti avion. Radila sam mnoge uzbudljive stvari! - izjavljivala je ponosno, a treba spomenuti kako je bila i stručna jahačica, nagrađivani ribič tune, igračica golfa, licencirana dekoraterka, a izvrsno je pripremala i cordon bleu. Joan i njezina starija sestra Olivia de Havilland kao dragovoljne bolničarke tijekom Drugoga svjetskog rata održale su nebrojeno mnogo nastupa u znak potpore američkih vojnika. Bile su prve sestre u povijesti dodjele Oscara koje su osvojile zlatne kipiće u glavnim kategorijama.

- Ti Oscari znaju biti ukleti. Nepopravljivo uništavaju obiteljske i prijateljske veze. Zaista nije lako biti glava koja nosi krunu - komentirala je svoje obiteljske odnose koji su bili narušeni još od djetinjstva. Budući da je njezina starija sestra počela filmsku karijeru ranije, majka joj nije dopustila da koristi obiteljsko prezime, stoga je Joan uzela prezime svog očuha Georgea Fontainea. Unatoč svim preprekama na koje je nailazila kao nimalo obožavana kćer, Joan je ipak prva osvojila Oscara, što je produbilo obiteljske drame jer je iste godine bila nominirana i njezina sestra Olivia.

- Moja je sestra jedna zaista čudnovata žena. U mladosti mi nije bilo dopušteno razgovarati s njezinim prijateljima, a sada mi nije dopušteno razgovarati s njezinom djecom niti posjećivati ih. To je jednostavno čudna narav moje sestre. Više me to uopće ne muči - izjavila je ravnodušno i zahladila odnose sa sestrom nakon dodjele. Iako je bila nominirana za ulogu u filmu “Rebecca”, prema raznim teorijama, Joan Fontaine svoj je zlatni kipić dobila tek sljedeće godine za ulogu u filmu “Sumnja” kao utješnu nagradu jer njezina briljantna gluma nije pošteno ranije nagrađena. Ona je jedina Oscarom nagrađena glumica u filmu Alfreda Hitchcocka koji joj je, uz Georgea Cukora, bio najdraži redatelj.

- Od njega sam u samo jednoj rečenici naučila više od ikoga: ‘Misli i osjećaj, a sve ostalo će se dogoditi samo od sebe’ - osvrnula se na suradnju sa slavnim redateljem. Poslije je još jedanput bila nominirana Oscara za ulogu u filmu “The Constant Nymph” koji joj je ujedno bio i najdraži film u cijeloj karijeri. Svoj je život objedinila u autobiografiji “No Bed Of Roses” objavljenoj 1978. godine, koju je njezin bivši suprug William Dozier komentirao kako bi se trebala zvati “Ni trunke istine”.

- Ponosna sam što sam svoju stazu utabala zahvaljujući isključivo vlastitim naporima. Radila sam kompromise samo ako je to bio jedini način da dobijem novac ili nove poslovne angažmane. Ponosna sam što sam u fizičke odnose ulazila isključivo kada sam bila izrazito privučena ili zaljubljena. Ponosna sam što sam sve stekla isključivo svojim radom - izjavila je 1994. kada je nakon umirovljenja ipak prihvatila ulogu kraljice Ljudmile u TV filmu “Good King Wenceslas” jer je morala obnoviti svoju kuću u Kaliforniji nakon velikog potresa. Smatrala je razboritijim prihvatiti novu ulogu za honorar od 200.000 dolara (oko 1,213.000 kn) nego posegnuti u vlastitu ušteđevinu.

- Nadam se da ću umrijeti na pozornici u svojoj 105. godini igrajući Petra Pana. - izjavila je jednom prigodom. Ta joj se želja ipak nije ostvarila jer je preminula prirodnim putem, u snu, u 96. godini u svome kalifornijskom domu. Njezin zlatni kipić trebali su prodati na aukciji za zaštitu prava životinja, no Akademija je prijetila tužbom jer joj obitelj nije ponudila otkup statue za jedan dolar, stoga je Oscar ipak ostao u vlasništvu obitelji.