Nije znala da će dug obnaživanja tako dugo plaćati

Od smrti junakinje društvene scene svog vremena Ene Begović prošlo je 18 godina, požalila je što nije otišla u Los Angeles, a od zlih jezika ‘branila’ se upornošću i radoholičarstvom

Valjda će doći vrijeme kad će i u našem filmu žena igrati prave uloge, govorila je tada 25-godišnja Ena Begović i žalila se što su joj na filmu namijenjene uloge ukrasa muškarcima.

Samozatajna i dugokosa plavuša iz Trpnja na Pelješcu nije oduvijek bila britka jezika. Naprotiv, pokraj mlađe sestre Mije bila je prilično samozatajna djevojka za koju su ukućani uvijek govorili da će biti profesorica. Kada je početkom osamdesetih shvatila da studiranje prava ipak nije za nju, donijela je važnu odluku o prijelazu na studij glume na Akademiji za kazalište, film i televiziju. Pripremila je samo dva teksta koja je čuo Rade Šerbedžija, tadašnji profesor na Akademiji s kojim je glumila u TV seriji “Arsene Lupin”, i dao joj zeleno svjetlo. Profesori su je željeli rušiti na prvoj i drugoj godini, ali Ena je bila uporna u svojoj strasti prema glumi i nastavila se izgrađivati kao glumica u posljednjem desetljeću socijalizma.

- Gluma me potpuno opsjeda. Mislim da je najstrašnija spoznaja shvatiti da si loš glumac (ima takvih koji čitav glumački vijek sebi to ne priznaju)... - govorila je o svojoj profesiji.

U karijeri je odigrala 51 kazališnu ulogu, 16 filmskih uloga, 28 televizijskih uloga i tri radijske uloge. Kada je shvaćanje kazališta postalo dijelom industrije zabave, a ne kulture, Ena se dobro snašla. Svaku svoju ulogu tumačila je sve bolje, sve hrabrije i osobnije te, unatoč talentu i ljepoti, znala je da je u radu spas.

- Mnogi kolege i redatelji zamjerili su mi količinu intervjua i otvorenost prema medijima, ali ne znam tko bi ispromovirao sve one predstave da ja to nisam učinila? Svatko tko daje intervju, pruža priliku da pokaže svoje slabe strane. Duboko sam svjesna svoje odgovornosti kad govorim o nečemu. Niti jedna moja riječ nije ishitrena. Nekome će se moje izrečeno svidjeti, nekome ne. Ali meni je najznačajnije biti uvijek u skladu sa sobom. Neovisno o tuđim mjerilima - Eni je to postalo i životno geslo. Snimivši “Pad Italije” s velikim poljskim glumcem Danielom Olbrychskim, 1981. ulazi na velika vrata hrvatske kinematografije.

- U novinama su se do iznemoglosti objavljivale fotografije mojega obnaženog tijela u velikim scenama tih filmova. Roditelji mi zbog toga nisu rekli ni riječ. Ja sam to ipak teško proživljavala. Ne mogu reći da danas za nečim žalim. Tada je gotovo sve bilo izvan moje kontrole. Nisam znala da ću dug toga obnaživanja tako dugo plaćati. Neugodnosti su ostale - govorila je Ena kada se zbog toga okrenula prema kazalištu i počela odbijati uloge gdje se morala skinuti. Prekretnica je sigurno bila uloga Desdemone u “Otelu” kada je pokazala svoju čvrstu glumačku osobnost. Pjevački dio je recitirala, a i sam Arsen Dedić potvrdio je kako Ena uopće nema sluha. Izvedbom je oduševila i američkog producenta Bernieja Sofronskog koji joj je ponudio odlazak u Los Angeles gdje bi se brinuo o njezinoj karijeri, no ona ga nije shvatila ozbiljno.

- Ta mi je ponuda djelovala kao let za Mars. Kasnije me filmska ekipa uvjeravala da sam propustila savršenu priliku za proboj - rekla je svojedobno. Ena je priznala da je svoju odluku ipak požalila i da je trebala pokušati ostvariti hollywoodsku karijeru. U dva desetljeća glumačke karijere najviše je uživala igrati klasični repertoar u zagrebačkom HNK u kojem je ostala do kraja, a nastupala je i izvan matične kuće u Histrionima. Postala je dramska heroina i taj je naziv opravdala svojim umjetničkim dostignućima. Bila je beskrajno počašćena što je igrala barunicu Castelli, jedan od najsnažnijih ženskih likova hrvatske književnosti kojim je slomila sve predrasude.

- Savjetovala bih svima onima koji misle da se cijeli moj uspjeh krije iza duge plave kose da dođu u kazalište i vide što zapravo radi Ena Begović... - odgovarala je na provokacije. Nalik na junakinju iz grčke tragedije, istodobno ambiciozna i borbena, ali i sjetna te ponekad izgubljena, vječno je bila izložena nemilosrdnom oku javnosti. Iako je bila istinska zvijezda, ljubavni život prilično je dugo i vješto skrivala od očiju javnosti. Na vrhuncu karijere i privatnog života, kada je 2000. ušla u brak s Josipom Radeljakom i dobila kćer Lanu, tragično je skončala život u automobilskoj nesreći na Braču 15. kolovoza 2000. u 40. godini. Nakon gotovo stotinu odigranih uloga Ena Begović zapamćena je kao dramska heroina i junakinja društvene scene svog vremena koja nema zamjene.