Sto godina Ingmara Bergmana, najvećeg redateljskoga genija
Filmsku retrospektivu čovjeka koji je bez pomoći Hollywooda napravio revoluciju pogledajte
Ponekad je, kažu oni koji su ga poznavali, snimao i zato što je morao izdržavati devetero djece te pet supruga i bezbroj ljubavnica.
Riječ je, začudo, o sramežljivom i relativno povučenom redatelju Ingmaru Bergmanu koji je preminuo 2007. na švedskom otoku Faro, a zagrebačka Kinoteka povodom stote obljetnice njegova rođenja prikazuje ciklus njegovih filmova.
Za neke dosadni depresivac zastarjele forme, za druge najbolji redatelj svih vremena, Bergman je, slažu se svi spomena vrijedni redatelji, bio i ostao temelj kinematografije. Stvarao je više od šezdeset godina, a snimio je i toliko filmova, iako je kazalište, bez sumnje, bila njegova prva ljubav. Gotovo su mu svi filmovi, uz dvije iznimke, na švedskom, a čovjek je to čiji je talent bio toliki da je postao “jedan od najvećih redatelja svih vremena” u doba kada još, doslovno, niti jednom nije stupio nogom na američko tlo.
Bergman se uvijek bavio pitanjima duše, njegovi su filmovi za današnjega gledatelja ponešto teški, naporni, zahtijevaju aktivaciju uma i duše, ali kada izađete iz kinodvorane - nosite ih sa sobom. Iako specifičnog stila snimanja i mračan, mnogi su motivi iz njegovih uradaka (poput scene kada vitez Max von Sydow igra šah sa smrću) ušli u pop-kulturu. I onda kada Woody Allen (82) od njih radi komediju ili satiru, i to ilustrira koliko je Bergman zapravo u krvotoku filma i filmskih umjetnika. - Brooklyn, gdje sam ja odrastao, bio je selo naspram Manhattana, ali i tamo sam uspio gledati Bergmana. Sjećam se kada sam pogledao ‘Ljeto s Monikom’ i shvatio da je to redatelj koji se bavi temama kojima se i ja želim baviti, filozofskim, egzistencijalističkim. Ja im samo malo drukčije prila-