Život me naučio da se ne vežem ni za mjesta ni za stvari

Urednica ‘Provjerenog’ kaže da je ravnopravna šefica, ništa je ne može slomiti i veseli se skorašnjem putovanju sa sinom

Kakva ste šefica?

Ja sam jedna od njih. Nikad autoritet nisam gradila na temelju pozicije u hijerarhiji nego na temelju ravnopravnosti i poštovanja. Imam sreću jer radim s, prije svega, fenomenalnim ljudima, a zatim i vrhunskim profesionalcima. Naravno da pregledavam i nadzirem, ali dvije glave uvijek su pametnije od jedne i nekad zajedno dođemo do nekoga trećega kuta priče… Zajedno smo stasali i bilo je tu svega: i suza i neprospavanih noći, ali sve ove godine, ono što je ostalo nepromijenjeno je povjerenje i pregršt smijeha. Smijeh je naš ispušni ventil.

Imate li nadimak na poslu?

Zovu me Džiki, Džidžica… sve varijacije na temu. Nikad Ivana. Kada to čujem, znam da je nešto gadno pošlo po zlu (smijeh).

Pamtite li trenutak kad ste bili najponosniji u karijeri?

Jutro nakon priče o Milanu i Matiji Basarcu. Televizija je bila pod opsadnim stanjem, telefoni su zvonili, inbox je pucao po šavovima... Svi su htjeli biti dio te priče i pomoći. U takvom ludilu ja sam samo podijelila zadatke: ti socijalna, ti banka, ti mailovi… i u nekom trenutku, digla sam pogled i vidjela kako svi smireno rješavaju svoj dio posla, sretni, ali fokusirani na posao, ne na sebe. Tada sam osjetila istinski ponos - prizemljenost i skromnost u takvim uvjetima je vrlina rijetkih,

a ti rijetki su baš moji kolege.

Uspijevate li ostati imuni na tužne životne priče o kojima istražujete?

Objektivna da, imuna ne, ali i ne razumijem tu potrebu da se na nešto ostane imun. Da se štedi srce, čuvaju suze. Nama naši sugovornici uđu u živote, ljutimo se zbog nepravde njima nanesene, radujemo zbog pobjeda koja izbore… plačemo i od tuge, ali češće i od sreće.

Ima li često prijetnji i kako se nosite s njima?

Jednostavno, ne dopuštam da utječu na kvalitetu onog što radim. Mi smo tu da istražujemo i na to smo fokusirani.

Što mislite tko bi vas mogao dostojno zamijeniti u ulozi voditeljice “Provjerenog”?

Bilo tko od trenutačne postave. Svi oni, baš poput mene, žive tu emisiju, a to je ključno - ta strast.

Postoji li neki uvjet na koji biste pristali raditi drugi posao a da nije “Provjereno”?

Da me više ispunjava od ‘Provjerenog’, da mi je izazovniji i uzbudljiviji. Postoji takav? Ne čini mi se.

Smatrate li da emisija “Provjereno” može još bolje i zašto?

Uvijek može bolje. Odrastamo, zreliji smo... Iskustvo čini svoje.

Jeste li kao dijete maštali o trenutačnom poslovnom uspjehu?

Definirajte uspjeh. Meni se to čini kao kraj nekog puta, a ja sam tek krenula.