Tajanstvena cura sa šiškama inspirirala me za novi album

Nakon kineske turneje po 15-ak gradova i najdražeg mu koncerta u životu, onog na maksimirskom jezeru na splavi, Zvjezdan Ružić nastupa u Lisinskom 8. studenog

Pijanist i skladatelj Zvjezdan Ružić (31) ovog je rujna svoj klavir od 1,5 milijuna kuna čamcem odveo na splav nasred maksimirskog jezera i, kaže, to mu je najljepši koncert. A bilo ih je mnogo.

U prestižnim dvoranama poput onih u Kini i Japanu. Nakon turneje po 15-ak kineskih gradova u zagrebačkom “Vatroslavu Lisinskom” 8. studenog predstavit će novi album “Delightful F”.

Što pripremate za nastup? Riječ je o mom novom projektu ‘Pianotron’ u kojem spajam dva naizgled nespojiva instrumenta - koncertni klavir i mellotron, prvi analogni sintisajzer iz 60-ih godina prošlog stoljeća koji su proslavili legendarni Beatlesi. Zbog mojih sanjarskih pogleda na život nastao je ovaj album ‘Delightful F’. Iza te skladbe krije se moja fascinacija djevojkom koja je ušla u klub na koncert moga kolege Taj jedan pogled, pa razgovor, pa nekoliko poruka i susreta stvorili su skladbu koja me je odvela u novom smjeru.

Nastupili ste na

Maksimiru na splavi, a snimili ste i naslovnu fotografiju prvog albuma

“The Knightingale Cabaret” na rijeci u Žaklju. Ne bojite se da će se nešto dogoditi? Jedino čega se bojim je ostati u zoni komfora. Taj koncert na Drugom jezeru na Maksimiru, u parku gdje provodim svaki slobodni trenutak, na pontonu nasred jezera, uz čitavu onu romantičnu atmosferu pred gotovo tri tisuće ljudi... to je ipak moj najdraži koncert! Postoji interes i iz inozemstva za ‘Pianotron’ - no otom potom, da ne ureknem...

Otkud vi u jazzu?

Zavolio sam ga s

12. godina zahvaljujući tatinu prijatelju Spartacu Črnjariću koji je jazz gitarist. On je došao tati na čašu vina, a u autu je imao gitaru. Otišao je po nju u nadi da mi dočara što znači jazz. Ja sam svirao temu Zvončića, a on je preko te teme svirao neke lepršave i razigrane improvizacije. Bio je to trenutak kojeg se dan-danas sjećam. Tu je sve krenulo. Nisam stilski ograničen, posebno ne volim elitističke stavove i sud koji poneki glazbenici ponekad znaju imati o tome što je dobro, a što nije. Smatram da glazba može biti isključivo dobra ili loša, neovisna o stilu.