“Sagner je glumačka legenda. Bio je ozbiljan glumac Kazališta Komedije”
Ne zna se koliko su se “Gruntovčani” reprizirali, a svaki put je imala iznimnu gledanost.
Iseljenici su ih jako voljeli, bili su oduševljeni jer su Dudeka, Regicu i ekipu smatrali svojima. Slovenci nisu htjeli titlove, a u Australiji su ih, na poziv Matice iseljenika, vodili od kuće do kuće. Svi su željeli ugostiti Dudeka i Regicu. U Australiji su bili mjesec dana i u razgovoru rekli da nemaju snimku “Gruntovčana”.
- Tad nismo imali
ni videorekorder. Iseljenici su nam na odlasku dali snimku ‘Gruntovčana’ s engleskim titlom. Za honorar koji sam tamo zaradila doma sam kupila videorekorder i presnimila si seriju čim se reprizirala - ispričala je Smiljka. Sagner je pak rado pričao o sceni iz “Gruntovčana” u kojoj Dudek ide u Njemačku. Ispratila ga je limena glazba, njegova Regica s paketićem hrane za po putu. Dudek je gutao knedle, a na prvoj je stanici sišao s vlaka i vratio se doma. U Gruntovec.
je jedna od najdramatičnijih scena. Vodila su me razmišljanja da je taj čovjek potrošio novce za novo odijelo. Kupio je kartu za Njemačku i ostavio sve što je morao ostaviti. Nije imao novac, morao ga je posuditi. To se vagalo u meni kao glumcu. I vraćajući se Dudek sa sobom nosi to da mora vratiti novac, ali jednostavno ne može otići - ispričao je Sagner. Glumac je proveo devet mjeseci na sunjskoj fronti. U uskim krugovima bliskih ljudi s ponosom je govorio da je bio hrvatski branitelj. Nigdje to u javnosti nije isticao niti se time hvalio. Novije serije Sagner nije pratio. Malo je gledao i televiziju. Počeo bi pa bi mu zasmetalo.
– Slomi mi vjeru u pamet toga kaj se radi pa odustanem. Sve se pretvara u stjecanje ne znam čega. Toliko ulagati u pohlepu je bedastoća. I velika zabluda.
- Scena na stanici
Neki si zarađuju novce i s tonovima koji imaju svoje mjesto u glazbi, ali nisu glazba. Slično je i s glumom. Važno je da se novac zarađuje. Novac je postao zlatno tele, a to nije svrha života. Ne bi smjela biti - bio je oštar.
Zadnjih godina mučili su ga “Dnevnik” i informativne emisije. Govorio je da su sva sredstva dopuštena ako se ide dobrom, no dvojio je što je za koga dobro. - Njima je dobro stečevina, penezi, a srca nema nigdje. Nema poštovanja ničega što je do sada stvoreno - pričao nam je Sagner, koji je nakon rata pokopao najstarijeg sina Olega, iz prvog braka. Za njegovu bolest liječnici nisu imali pomoći ni lijeka. Kad god bi mu netko spomenuo najstarijeg sina, oči bi mu zasuzile. Zadnjih desetak godina pisao je bilješke, opažanja... Namjera mu nije bila objaviti knjigu, ali zapise je ostavio sinovima Franu i Davoru, koje je dobio u skladnom braku sa suprugom Zoricom. Upoznao ju je u lovu. O njoj je govorio da je bolji strijelac puškom od njega.
govorio je, pisati, a sinovi neka s time rade što žele. Gluma i kamere mu nisu nedostajali. Radije je odlazio u Podravinu, ali sinovi i supruga nisu ga puštali samog. – Boje se da se ne popiknem. Ja još vjerujem da mogu i potrčati i podići nešto, a oni misle da mi ne ide pa me paze. Imam tamo svoj vrt s povrćem, ali ne okopavam, samo nadgledam kako ga obrađuju - govorio je Sagner. Glumac je ostavio veliki trag u hrvatskom glumištu.
Veselilo ga je,