OPUŠTENO

“Najbolji voditeljski par. Samo ih staviš pred kamere i eto odlične emisije!”, “Bez vas vikend nije mogao proći”, “Divna sjećanja na emisiju koju se čekalo”... Kako vam je danas čitati ovakve komentare?

Lijepo je to čuti obojeno bojama mladosti i nostalgije. Mi smo ispunili tu nišu sjajnom glazbom, domaćom i stranom top ljestvicom, spontanim načinom vođenja, to je privuklo pozornost ljudi, ljudi su iščekivali emisiju da vide što je novo, i mladi i stari, nije tad bilo drugih izvora, mi smo bili jedini. Zgodno mi je kad mi kažu: ‘Hit Depo su gledali moji roditelji’, onda znam koliko je davno bila emisija, koliko sam stara (smijeh).

Svaki čovjek bi lagao kad ne bi rekao da mu ne gode takvi komentari. Meni je prije svega drago da smo pošteno odradili svoj posao i vjerujem da je to razlog zašto nas se nakon toliko godina gledatelji rado sjećaju i cijene naš rad. Naravno, nismo ni mi bili savršeni, nego ljudi koji su samo željeli da se gledatelji opuste i uživaju. Očito smo uspjeli u tome.

Kako je došlo do toga da zajedno vodite emisiju?

Već sam bila na drugom fakultetu u Zagrebu, imala sam 27 godina, bila sam ‘stara koka’ kad sam dobila poziv u kafiću, tipično onako holivudski sladunjavo, da dođem sljedeći dan na probno snimanje. Tad još nisam znala tko su ti ljudi u kafiću; bila sam u Fanaticu na Ribnjaku - to je tada bilo ‘in’ mjesto. Poslije sam shvatila da je to bila Karmela Vukov Colić, koja je već tad bila zvijezda, Zoran Pezo i Zdravko Richtar. Došla sam idući dan nakon što sam odradila vježbe na faksu, oprala sam kosu, obula kaubojke i otišla na Z3 u Kineski paviljon na Zagrebačkom velesajmu, tamo je bilo probno snimanje – i to je bilo to. Ušla sam tiho u emisiju, prvo sam vodila rubriku ‘Info Depo’ koju je uređivao Dubravko Jagatić, ja sam samo bila prekrasna mlada žena koja je to čitala u kameru, tko bi mi odolio (smijeh).

Sredinom 1988. skupina na čelu s Dobrivojem Keberom, Vladimirom Smolecom i Veljkom Đuretićem osnovala je Z3. Mene su znali jer sam u to vrijeme vodio slušanu emisiju na Radio Sljemenu ‘Disco Shock’, a i bio sam DJ u nekoliko zagrebačkih klubova, posebno u SC-u. Pokojni Stipe Mušura me preporučio i tako sam od prvoga dana došao na legendarni Z3 na kojem sam vodio ‘Disco Limach’, ‘DJ IS SO HOT’, ‘TOP 20’ i na kraju ‘Hit Depo’. Preteča toga je bio ‘TOP 20’, koji su samo prvu emisiju vodili Švec i Marita. Nakon toga emisiju smo vodili Renato Đošić (Renman) i ja. A onda je došla Daniela. U nastajanju emisije sudjelovali su i Bezo, Snješka, Vesna, Ljubo...

Jeste li brzo kliknuli? Je

‘Hit Depo’ je bila 99% improvizacija. Onih 1% je bio scenarij kojeg se mi u 99% slučajeva nismo držali, kaže Hamed,

koji je prvotno vodio emisiju s Renmanom

li bilo treme pred kamerama?

Brzo smo kliknuli, sve je bila improvizacija, vodili smo onako kakav nam je dan bio. Često se šalim kako smo počeli kao voditelji, a završili kao voditelji roditelji koliko je sve dugo trajali. Bili smo veseli, spontani, komunicirali kako inače privatno pričamo, nismo hinili nešto, stalno sam se pentrala po Hamedu, taktilan sam tip, bilo nam je super raditi zajedno. Išli smo jedanput na tjedan. Najkasnije što smo se emitirali bilo je 1.30 ujutro nakon košarkaške utakmice. Tad smo bili mladi, ludi, nakon tih emisija uvijek smo išli van i bili do 7 ujutro, uvijek smo išli u noćni obilazak grada.

Trema je uvijek prisutna dok ne izgovoriš prve riječi u kameru i dok ne krene emisija. Inače ‘Hit Depo’ je bila 99% improvizacija ako mislite na to kako smo Danijela i ja vodili emisiju. Onih 1% je bio scenarij kojeg se mi u 99% slučajeva nismo držali.

S vama su znali voditi i gledatelji?

Imali smo često u gostima naše gledatelje s kojima smo ‘dijelili’ studio i na taj način pokušali gledateljima prenijeti dio atmosfere koja je vladala u ekipi. Atmosfera je bila sjajna svih 14 godina koliko je ‘Hit Depo’ trajao.

Pamtite li kakve anegdote iz emisije s pjevačima?

Anegdota je bilo nebrojeno. Meni je najviše u sjećanju ostao koncert povodom 200. emisije u Domu sportova 6.12.1992. Dvorana krcata ko šipak, oko 15.000 ako ne i više ljudi, sjajni izvođači, a kao najveće zvijezde grupa E.T. s hitom ‘Tek je 12 sati’. Nažalost, tad su nam napravili eksces jer su u pola nastupa prekinuli pjevati i rekli da, ako ekipa želi čuti taj hit, neka dođu na njihov koncert koji je bio 15-ak dana kasnije. Nažalost, zbog toga ih je cijela dvorana izviždala, a pokojni Dino Dvornik i ja smo deset minuta pokušavali smiriti publiku. Inače, na tom koncertu sam tijekom nastupa Pipsa i pjesme ‘Dinamo ja volim’ ostao bez dijela prednjeg zuba. Jedan je od navijača koji su bili s nama na pozornici, ne gledajući iza sebe, slučajno rukom udario moj mikrofon na koji sam pjevao s njima. Rezultat, usta puna krvi, jedan zub manje, a ja i navijač na pivi. Koncert za pamćenje.

Jesu li vas pjevači, glazbenici zvali na tulume? Jesu li vas ljudi zaustavljali na cesti?

Dolazila nam je cijela estrada. Dobro smo se zabavljali i kad je kamera bila uključena i kad je bila isključena. Imali smo privilegiju ići na koncerte mnogih pjevača.

Sjećam se kad smo se Daniela i ja našli u Koprivnici, zaustavilo se nekoliko autobusa djece koja su valjda bila na izletu. Sat vremena smo potpisivali autograme. Od takvih događaja sjećam se i vremena dok smo Renato i ja vodili ‘Hit Depo’. Snimali smo emisiju u Kulušiću i, dok smo izlazili iz auta, njega je neka cura počupala za kosu jer ga je htjela zagrliti, a ja nisam par minuta mogao izaći iz auta jer je vladala neka vrsta histerije. Sve je to razumljivo kad si tinejdžer. Sreća da već tad nisam imao neku kosu pa mene nisu mogli počupati (smijeh).