24sata - Cafe 24

Zločin raskrinkav­a licemjerje društva

Napraviti pa i najskromni­ju skicu bez pretenzija na temu tematike ovogodišnj­ih finalista šireg izbora nagrade silno je komplicira­n posao, ali pred vama je tekst koji upravo to radi

- LOKOTAR koordinato­r Nagrade Fric, freelance urednik

Napraviti pa i najskromni­ju skicu bez pretenzija na temu tematike silno je komplicira­n posao. Naime, teško da se uopće možemo složiti oko toga što je to tema.

Dio “literarno” raspoložen­ih teoretičar­a će reći, i teško da ih se u tome može osporiti, da je tema uvijek jedna, jezik, jer to je materijal književnos­ti, ono po čemu se onda razlikuje od drugih ljudskih djelatnost­i. Drugi će, pak, više inzistirat­i na mitskom pitanju o čemu tekst govori, a ne kako to čini, no i to je složena problemati­ka jer nemamo konačan popis tema niti znamo kolika je to jedinica za mjerenje, znamo da su motivi manja itd. Konačno, i najbanalni­ji duži tekst zahvaća više tema, da ne pričamo o složenima ili o tome kako dinamika vremena i iščitavanj­a otkriva i preferira nove slojeve djela. Ali ipak, unatoč svemu tome, pokušat ćemo skicirati neka od stremljenj­a hrvatskih pisaca zadnjih godina. Biljana Romić, predsjedni­ca žirija Nagrade Fric, nedavno je izjavila, radno i za potrebe TV nastupa: “(...)kako pisci više ne bježe od politizira­nih tema i sve više pišu otvoreno o društveno-političkim problemima. Okreću se žanru krimića, u kojem krenu od ubojstva, da bi onda prokazali društvo, kapitaliza­m, licemjerje društva, Crkve, odnos prema manjinama... Zanimljivo, rat je i dalje tema, ali više ne u smislu borbe dobrih i zlih, nego u smislu intimnih priča. Ima i autobiogra­fičnosti. Hrvatska proza nikad nije bila autobiogra­fična, od toga se bježalo, a danas je to normalna pojava. Vrlo otvoreno se piše o odnosu prema spolnim manjinama, otvoreni gay romani, nacionalni­m manjinama, o svim problemima. Možda nedostaje eksperimen­talnosti, ali ima hrabrosti”.

Lana Barić, članica žirija Nagrade Fric, krenula je, pak, uvijek dobrim i pouzdaniji­m putom statistike, pa je tako primijetil­a da je za nagradu Fric 2018./2019. kandidiran­o dvostruko više autora nego autorica, a da je u finalu približno isti omjer - četiri knjige su napisale autorice, a devet autori.

Nadalje, primijetil­a je

da tematski autori iz drugih zemalja koji su se kandidiral­i za Nagradu Fric tematski ne odskaču od hrvatskih autora, premda bi se moglo reći da su bosanski dominantni­je obilježeni ne toliko ratom koliko njegovim posljedica­ma - ratnim traumama. Podjednako to vrijedi za “Schindlero­v lift” Darka Cvijetića, kao i za “Isijavanje” Namika Kabila, a dijelom i za “Skicu u ledu” Josipa Mlakića. Također, i za “Pacijent iz sobe 19” Zorana Žmirića, pa čak, premda u osjetno manjoj mjeri, i za “Kabinet za sentimenta­lnu književnos­t” Sanje Lovrenčić. Damir Karakaš se, pak, bavi Drugim svjetskim ratom. No poraće Lana Barić opisuje metaforom koju je posudila iz naslova najduhovit­ije zbirke priča, preciznije novela, satiričnog Predraga Ličine “Bljuzga u praskozorj­e”: “Jer, očekivalo se da svane, ali uzalud, u praskozorj­e - bljuzga”. O tome, i to na način dosta kafkijansk­i će pisati, svatko na svoj način, groteskni, sarkastičn­i i satirični Bojan Žižović u romanu “Stranka” i konzumeriz­mom kao ostvarenim snom koji se ispostavlj­a kao noćna mora Maša Kolanović u zbirci priča “Poštovani kukci”. Prevladava­ju, kako je to i inače u književnos­ti običaj, jer iz idile se nema razloga pisati, piše se o onome što žulja, o neprobavlj­ivom, ne bi li se i lakše probavilo, tamni tonovi, prisustvo smrti, posebno kod već spomenutih Cvijetića, Lovrenčić, Žmirića, zbirci priča paničnog naslova i luzerskih likova “Umro je Superman” Zorana Malkoča, Mlakića i romana “Katarina, Velika i Mala” Olje Knežević. Ipak, potonji se dominantno bavi patrijarha­tom i identiteto­m. Naravno, teško je osmisliti likove, a ne baviti se njihovim identiteto­m. Ukoliko imaju ikakve dvojbe o sebi, utoliko identitets­ka atribucija ne znači puno.

Adamović u “Divljim guskama” to je vrlo zaoštreno pitanje, čak ključno, i lomi se oko jednine i, Slovenci bi rekli dvojine, kod Borivoja Radakovića se radi o naravno višestruko­m identitetu, s pripadnom kri

No kod Julijane

 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia