Zločin raskrinkava licemjerje društva
Napraviti pa i najskromniju skicu bez pretenzija na temu tematike ovogodišnjih finalista šireg izbora nagrade silno je kompliciran posao, ali pred vama je tekst koji upravo to radi
Napraviti pa i najskromniju skicu bez pretenzija na temu tematike silno je kompliciran posao. Naime, teško da se uopće možemo složiti oko toga što je to tema.
Dio “literarno” raspoloženih teoretičara će reći, i teško da ih se u tome može osporiti, da je tema uvijek jedna, jezik, jer to je materijal književnosti, ono po čemu se onda razlikuje od drugih ljudskih djelatnosti. Drugi će, pak, više inzistirati na mitskom pitanju o čemu tekst govori, a ne kako to čini, no i to je složena problematika jer nemamo konačan popis tema niti znamo kolika je to jedinica za mjerenje, znamo da su motivi manja itd. Konačno, i najbanalniji duži tekst zahvaća više tema, da ne pričamo o složenima ili o tome kako dinamika vremena i iščitavanja otkriva i preferira nove slojeve djela. Ali ipak, unatoč svemu tome, pokušat ćemo skicirati neka od stremljenja hrvatskih pisaca zadnjih godina. Biljana Romić, predsjednica žirija Nagrade Fric, nedavno je izjavila, radno i za potrebe TV nastupa: “(...)kako pisci više ne bježe od politiziranih tema i sve više pišu otvoreno o društveno-političkim problemima. Okreću se žanru krimića, u kojem krenu od ubojstva, da bi onda prokazali društvo, kapitalizam, licemjerje društva, Crkve, odnos prema manjinama... Zanimljivo, rat je i dalje tema, ali više ne u smislu borbe dobrih i zlih, nego u smislu intimnih priča. Ima i autobiografičnosti. Hrvatska proza nikad nije bila autobiografična, od toga se bježalo, a danas je to normalna pojava. Vrlo otvoreno se piše o odnosu prema spolnim manjinama, otvoreni gay romani, nacionalnim manjinama, o svim problemima. Možda nedostaje eksperimentalnosti, ali ima hrabrosti”.
Lana Barić, članica žirija Nagrade Fric, krenula je, pak, uvijek dobrim i pouzdanijim putom statistike, pa je tako primijetila da je za nagradu Fric 2018./2019. kandidirano dvostruko više autora nego autorica, a da je u finalu približno isti omjer - četiri knjige su napisale autorice, a devet autori.
Nadalje, primijetila je
da tematski autori iz drugih zemalja koji su se kandidirali za Nagradu Fric tematski ne odskaču od hrvatskih autora, premda bi se moglo reći da su bosanski dominantnije obilježeni ne toliko ratom koliko njegovim posljedicama - ratnim traumama. Podjednako to vrijedi za “Schindlerov lift” Darka Cvijetića, kao i za “Isijavanje” Namika Kabila, a dijelom i za “Skicu u ledu” Josipa Mlakića. Također, i za “Pacijent iz sobe 19” Zorana Žmirića, pa čak, premda u osjetno manjoj mjeri, i za “Kabinet za sentimentalnu književnost” Sanje Lovrenčić. Damir Karakaš se, pak, bavi Drugim svjetskim ratom. No poraće Lana Barić opisuje metaforom koju je posudila iz naslova najduhovitije zbirke priča, preciznije novela, satiričnog Predraga Ličine “Bljuzga u praskozorje”: “Jer, očekivalo se da svane, ali uzalud, u praskozorje - bljuzga”. O tome, i to na način dosta kafkijanski će pisati, svatko na svoj način, groteskni, sarkastični i satirični Bojan Žižović u romanu “Stranka” i konzumerizmom kao ostvarenim snom koji se ispostavlja kao noćna mora Maša Kolanović u zbirci priča “Poštovani kukci”. Prevladavaju, kako je to i inače u književnosti običaj, jer iz idile se nema razloga pisati, piše se o onome što žulja, o neprobavljivom, ne bi li se i lakše probavilo, tamni tonovi, prisustvo smrti, posebno kod već spomenutih Cvijetića, Lovrenčić, Žmirića, zbirci priča paničnog naslova i luzerskih likova “Umro je Superman” Zorana Malkoča, Mlakića i romana “Katarina, Velika i Mala” Olje Knežević. Ipak, potonji se dominantno bavi patrijarhatom i identitetom. Naravno, teško je osmisliti likove, a ne baviti se njihovim identitetom. Ukoliko imaju ikakve dvojbe o sebi, utoliko identitetska atribucija ne znači puno.
Adamović u “Divljim guskama” to je vrlo zaoštreno pitanje, čak ključno, i lomi se oko jednine i, Slovenci bi rekli dvojine, kod Borivoja Radakovića se radi o naravno višestrukom identitetu, s pripadnom kri
No kod Julijane