Prijatelji bogataši imaju sve - osim izlaza
Vjerojatno ste puni snova. Htjeli biste biti u mogućnosti da putujete ili da jedete u nekom restoranu s tri (Michelinove) zvjezdice, da planinarite u Andama, da kupite brod, skupi sat. Da se, recimo, seksate sa supermodelom. Ja sam to učinio. Sve. Bio sam puno mlađi od vas kada sam sve to učinio. I što se događa nakon toga?
Ovo govori jedan od četiriju junaka vrlo dobre norveške serije “Izlaz”, koja se bavi upravo tim pitanjem. Što se događa nakon toga? Što se događa iza naličja milenijalskih snova u kojima je sve dostupno, u kojima je sve zasluženo rođenjem i uz malo truda, u kojima se sve događa samo zato što smo mi na zemlji, zbog nas i samo nama? Što se događa kad nam je novac koji smo zaradili, je li to zato što smo uhvatili duh vremena u kojem je “pohlepa dobra” ili pukom srećom, omogućio sve što smo ikad poželjeli? Ili smo mislili da želimo? Što se događa ako smo u sve to ušli pametni, lijepi, sposobni, obrazovani i potpuno isprazni.
u kojem ništa, ali baš ništa, nema vrijednost. Točnije, kako bi Oscar Wilde rekao mnogo, mnogo prije norveških novopečenih bogataša iz 21. stoljeća – događa se život “u kojem se svemu zna cijena, a ničemu
Događa se život
se ne zna vrijednost”. Četiri superbogata, relativno zgodna, zdrava, pametna i obrazovana Norvežanina ustvari imaju jednako onoliko koliko su imali i prije nego što su se obogatili - ispraznu ljušturu života u kojem sve ima cijenu, a ništa nema vrijednost. Jer, ponajviše, nikakvu vrijednost, osim materijalnih užitaka, oni u taj život nisu ni donijeli. Zato i tragaju za užicima - skupim kurvama, drogi, razuzdanim zabavama, skupim autima, skupim satovima i brodovima, nasilju - ali ustvari ništa od toga nije dovoljno jer svaki novi podražaj mora biti jači od onoga prethodnog da bi se osjetio bilo kakav užitak. Iako, ovako gledajući, serija zvuči pomalo filozofski, ona to nije. Kreatori serije su vrlo pošteni - oni svoje likove ne osuđuju niti im sude, ne osuđuju ni vrijeme ni društvo koje ih je stvorilo, oni pošteno, gotovo reporterski, pričaju njihovu priču pokušavajući ih razumjeti.
autori serije promatraju gotovo kao u nekom nastranom znanstvenom eksperimentu - stavili su ih u labirint i promatraju hoće li pronaći izlaz. A izlaza nigdje i nema. Niti ga znaju samo autori eksperimenta niti protagonisti. To poštenje kojim autori bez ikakve osude pristupaju likovima i pažljivo ih grade jedna je od najvećih vrlina serije. Druga vrlina je pažljivo građenje
Četiri glavna lika