19. 8. 1928. - 3. 7. 2020. Nikad joj se nije ispunila nijedna od triju želja...
U Zagrebu je u 92. godini preminula kazališna i filmska diva koja je, kako je i sama svojedobno rekla, zbog ljepote cijeli život samo plaćala ceh
Oduvijek sam željela samo tri stvari: naučiti voziti auto, roditi žensko dijete i biti na naslovnici. Nijedna mi se želja nije ostvarila, a nisu bile velike.
Tim je riječima prije tri godine počela razgovor s nama zagrebačka glumica Zdenka Heršak, koja je umrla u petak, 3. srpnja u 92. godini. Od nje su se oprostili mnogi hrvatski glumci i redatelji, kao i prijatelji, kojih nije imala mnogo. Kako je sama rekla - ljepota joj u karijeri nikad nije bila od prevelike pomoći, a nakon što je otišla u mirovinu, malo je njezinih kolega ostalo s njom u kontaktu. Snježana Tribuson, redateljica koja ju je često angažirala u svojim TV dramama, serijama i filmovima, rekla je da je obožavala Zdenku jer se pred kamerama ponašala kao i u stvarnom životu i u tome je bila tajna njezine izvrsne glume.
životne energije i u trećoj životnoj dobi. Nakon odlaska u mirovinu napisala je desetak knjiga i do detalja pamtila sve važne događaje u životu. Rodila se u Zagrebu 19. kolovoza 1928., a djetinjstvo je provela na zagrebačkoj
Savici.
Ljubav
Bila je puna
prema glumi rodila se zahvaljujući njezinu ocu. - Naslijedila sam mnogo od oca, koji je obožavao kazalište. Imao je gostionicu u kojoj su se igrale predstave, u njoj je pisao budnice, podučavao mlade ljude, stvarao. Prvi put sam glumila baš u njegovoj predstavi. Gostionica je bila neugledna, no u nju su dolazili pravi ljudi, veliki mudraci.
tamo se dolazilo razgovarati o umjetnosti - ispričala nam je. Nakon osnovne škole završila je Zemaljsku glumačku školu i postala članicom studija Jadran filma.
- Tijekom Drugoga svjetskog rata bila sam curetak i plesala u baletu HNK. Tata me vodio u kazalište gledati Mariju Crnobori.
Rekla
Nije bilo pijanaca,
Heršak,
glumica Zdenka
sam mu: ‘Ja ću biti kao i ova tu’ - prisjetila se u tom intervjuu. No nakon rata, kako je rekla, talent i ljepota nisu bile osobine koje su bile dovoljne da bi se postalo glumačka zvijezda.
- Razvila sam se u ženu u vrijeme kad je sve bilo okrenuto naopačke. Tad se smatralo da je lijepa žena glupa, a one ružne su dominirale. I u kazalištima su igrale velike uloge, bile u komitetima, vodile su kolo. Nije bilo puno nas ljepših. Bile smo voljene i gledane, ali ne i zaštićene ispričala je u tom razgovoru.
udala vrlo mlada, kad je imala tek 18 godina, ali brak nije potrajao. O tome koliko se puta udavala, nikad nije željela pričati. Zna se da je za njom ludovao naš slavni književnik Ranko Marinković, a kasnije će priznati da joj je žao što ga je odbila. Ostala je vječno vedrog duha jer je smatrala da je djetinjstvo obilježilo njezin cijeli život: “Ono je najvrednije, provlači se kroz život i ono mi je inspiracija
Prvi se put
za sve što sam radila kasnije u životu”. Kratko vrijeme provela je u Dubrovniku u baletnom ansamblu tamošnjeg HNK, a u Zagrebu je bila među prvim glumicama u tadašnjem Gradskom dramskom kazalištu koje je pokrenuo Branko Gavella i koje danas nosi njegovo ime.
i mirovinu igrajući u stotinjak predstava. Igrala je i u 60-ak filmova među kojima su mnogi antologijski kao što su “Ciguli Miguli”, “Kužiš stari moj”, “Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj”, “Deps”, “Seljačka buna 1573.”, “Roko i Cicibela”, pa u “Raljama života”... Ali nikad nije bila zadovoljna svojim ulogama:
- Smatrala sam da uvijek mogu bolje i više od onog što su tražili redatelji. Kako je i sama rekla, najljepše joj je bilo glumiti s Fabijanom Šovagovićem: - Jako sam ga voljela, bio je skroman, jednostavan i misaon. Jako dobro smo se slagali u našim šutnjama - rekla nam je svojedobno Zdenka prisjećajući se pokojnoga kolege.
Tu je dočekala