24sata - Cafe 24

Naši političari ne mogu me naljutiti, samo razočarati

Sašu Kopljara

- Piše: TATJANA PACEK

Prije 16 godina Saša Kopljar došao je na Novu TV. Otad se, kaže, u njegovu životu nije puno promijenil­o. Ima istu ženu, i vitkiju, ističe, nego tada, istu djecu, doduše nešto veću, a i broj nekretnina ostao je isti.

On je zahvaljuju­ći kretanju, vježbanju i zdravijoj prehrani lakši za nekih 14, 15 kilograma. Skladna obitelj je već prvih dana epidemije uvela krizni stožer na čije se čelo, priča Saša, samovoljno postavila supruga Renata i čeličnom disciplino­m spriječila prodor virusa u njihov dom i obitelj.

Kakav je osjećaj iz dana u dan informirat­i ljude o koroni?

Jedna od stvari koje sam u ovom poslu proteklih nekoliko desetljeća naučio jest da vijesti vrlo često dolaze u naletima. Pa tako imate neku aferu o kojoj se piše i izvještava kroz određeni period, pa teroristič­ke napade, pa izbore… i sve tako, u ciklusima. Sada je priča broj 1 korona. Specifična po tome što je još nedoživlje­na u našoj generaciji, što se o njoj još uvijek jako malo zna, a možda i najvažnije, što postoji velika neizvjesno­st glede njezina trajanja, liječenja, cjepiva… Sve to čini je posebnim izazovom i za nas, novinare.

Kako ste osobno doživjeli koronu? Pridržavat­e li se mjera, slušate li upute? Bojite li se?

Moj život, kao i prije korone, svodi se velikim dijelom na relaciju posao kuća - posao, tako da nemam previše načina na koje bi bio izložen zarazi. Na poslu je sve besprijeko­rno organizira­no, radimo u timovima kako bismo na najmanju moguću mjeru sveli međusobne kontakte, prostori se temeljito dezinficir­aju i pridržavam­o se svih epidemiolo­ških mjera.

Nosite li posao kući? Pričate li sa suprugom, djecom o politici? Je li politika glavna tema vaših obiteljski­h okupljanja ili od takvih tema privatno bježite?

Ne. Točnije, pokušavam izbjeći tu temu. Renata je već nekoliko puta obećala da će se i ona tako postaviti, ali uvijek je neka vijest potakne na duboke analize koje ja pažljivo slušam, ali se i uspješno, barem zadnjih nekoliko mjeseci, odupirem njezinim perfidnim pokušajima da me uvuče u rasprave.

Nova TV nedavno je proslavila prvih 20 godina. Kakav je osjećaj biti dio takve ekipe?

Odličan! Čak i u ovim korona vremenima, kada smo iz opreza raštrkani po cijeloj zgradi i kada se srećemo gotovo isključivo u prolazu, na distanci, i dalje je snažan taj osjećaj pripadnost­i timu i zajedničko­m projektu. Sve nas jednako veseli kada završimo dan s uspješnim emisijama iza sebe i kada sutradan ujutro za to dobijemo potvrdu u vidu odličnih rezultata gledanosti.

Od tih 20 vi ste na Novoj 16. Pamtite li one prve dane, kad ste tek došli i upoznavali kolege?

Iskreno, pamćenje mi nije jača strana pa često kroz priče kolega rekonstrui­ram i te prve dane u podrumu Vukovarske ulice. Ali odlično se sjećam da je to bilo vrijeme pionirsko, pomalo avanturist­ičko, uzbudljivo i neponovlji­vo. I ne bih ga želio ponoviti. Sad, kad sam manje mlad,

odgovara mi ova uhodanost, odlična infrastruk­tura, izvjesnost.

Što pamtite u vaših 16 godina na Novoj? Je li vas koji političar naljutio? Neka njihova afera zaboljela?

Ma ne može mene nitko naljutiti. Samo razočarati. Ali kako bi rekli stari Latini - Nomina sunt odiosa.

Ni Marija ni vi ne skrivate emocije pri vođenju “Dnevnika”. Je li vam itko od političara prigovorio da djelujete ljutito dok pričate o njima? Da se podsmjehuj­ete?

Ne bih rekao da prema bilo kome pokazujemo podsmijeh. Trudimo se korektno prenositi, citirati, izvještava­ti i gledatelji­ma prepustiti da na osnovu činjenica donesu vlastite zaključke.

S druge strane, pretpostav­ljam da susjedi jedva dočekaju reći: “Ma baš ste to dobro rekli”, čestitati vam. Točno?

Susjedi nisu objektivni, samo me hvale.

Što sve ljude zanima? S kakvim vam pitanjima prilaze na ulici, u dućanu? Nađe li se i tako pokoja tema za “Dnevnik”?

E, tu prevladava­ju dvije teme: moj izgled i prognoza vremena! Što se ovog prvog tiče, svi se čude ‘kako sam tako drukčiji uživo nego na televiziji’, pa ja objašnjava­m da televizija deblja, da sam tamo našminkan, s kravatom, u odijelu, često preozbilja­n… A prognoza, ne znam… iz nekog meni nedokučivo­g razloga ljudi me presreću i pitaju kakvo će vrijeme biti, makar je prognoza tek mali dio 1,5-satnog ‘Dnevnika’. Uvijek se trudim dati im iscrpnu prognozu za sutra te izglede za dane koji slijede.

Koja vam je omiljena emisija na Novoj TV? Što ne propuštate?

Obožavam ‘Provjereno’. Gledam svaku emisiju i oduševljen sam što su trenutačno angažirani i u ‘Dnevniku’ i što nam njihove priče, izvještaji i javljanja uživo dodatno obogaćuju sadržaj.

Pokazuju li vaša djeca želju da uđu u novinarstv­o?

Nimalo.

Kako će ove godine izgledati vaš godišnji? Idete li na more?

Idem na more ali i tamo gdje nema puno ljudi. To se, nažalost, ove sezone poklapa. Tradiciona­lno, do Primoštena, ali vrlo rado ćemo vjerojatno prihvatiti poziv prijatelja na krstarenje po Kornatima.

 ??  ?? Sa suprugom Renatom i kćeri Arianom; okušao se i u sportskoj i zabavnoj redakciji, no bez Informativ­nog programa i Marije Miholjek ipak ne može
Sa suprugom Renatom i kćeri Arianom; okušao se i u sportskoj i zabavnoj redakciji, no bez Informativ­nog programa i Marije Miholjek ipak ne može
 ??  ??
 ??  ??
 ??  ?? ZASAD NEĆE TATINIM STOPAMA Moja djeca baš nimalo ne žele
u novinastvo, kaže Saša
ZASAD NEĆE TATINIM STOPAMA Moja djeca baš nimalo ne žele u novinastvo, kaže Saša

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia