Cama nitko nije m oskarovke
ka su izbjeglice. Njemica Sofie Werner (Yvonne Strahovski), čiji je lik zasnovan na stvarnoj osobi, Corneliji Rau, želi pobjeći iz Australije gdje je žrtva obitelji i nekog opasnoga kulta, a zatekne se u prihvatilištu iz kojeg nema izlaza. Nema izlaza ni za Afganistanca Ameera (Fayssal Bazzi) koji je izgubio skoro cijelu obitelj.
A o tome da ni za koga nema izlaza iz pustinjskog odlagališta za izbjeglice brine državna službenica Claire Kowitz (Asher Keddie), koja zna da radi prljavi posao i zbog toga ima grižnju savjesti, no koja je lojalna državi i pretpostavljenima. Četvrti junak je čuvar u prihvatilištu Cam Sanford (Jai Courtney) koji pokušava istodobno biti human i okrutan i zbog toga je rastrojen i uništava i sebe i svoju obitelj. Četvero junaka i četiri drame tek su ogledni primjeri strašne drame izbjeglica osuđenih na progon i zatvor u pustoši i ljudi koji su prisiljeni prema njima biti okrutni i zatomiti svoju ljudskost.
Bio je novinar i publicist, ali svi koji su ga poznavali, a njih je na desetke tisuća, reći će da je Pero Zlatar prije svega bio ljudina.
Rođen je u Skopju 26. listopada 1934. i već kao tinejdžer počeo je objavljivati prve tekstove, čim se obitelj preselila u Zagreb. Priznao je da se šokirao kad je shvatio da mu plaćaju za tekstove, pa je počeo zarađivati više od roditelja. Majku je razočarao kad se zaposlio u Vjesniku jer je od Pere očekivala da će postati liječnik, a kasnije će njegova poznata izreka biti: “Novinari su kao i liječnici - uvijek ti nešto pronađu”. Vrhunac novinarskog umijeća dosegnuo je 70-ih kad je uređivao tjednik Studio koji je pratio televiziju i estradu. Otad datiraju mnoge zgode kojih se prisjećao kasnije u intervjuima, a vezane su uz brojne hrvatske estradne zvijezde, koje je često i sam stvarao. Jedna je iz ranih 70-ih, netom nakon što je Mišo Kovač doživio tešku prometnu nesreću iz koje je jedva izvukao živu glavu. Tih godina pjevač je vozio najbolji automobil koji se mogao pronaći na gradskim ulicama. Bila je to Citroënova popularna “žaba”, prvi serijski automobil s ugrađenom hidraulikom koja je podizala karoseriju pri paljenju motora.
dođe k meni u redakciju Studija Mišo Kovač. Jedva je izvukao živu glavu u prometnoj nesreći nakon koje je završio u bolnici. No najviše ga je mučilo što je totalno uništen njegov omiljeni auto, pa me pitao bi li mu mogli posuditi tadašnjih 12 milijuna dinara da kupi novi - pričao je Pero. Mišo mu je povjerio i da namjerava napustiti matičnu diskografsku kuću Jugoton jer mu nakon godina suradnje nisu htjeli izaći ususret i
- Jedan dan
posuditi mu novac.
Pero je volio Mišu i sažalio se nad pjevačevom nevoljom, ali svota je bila doista velika.
- Otišao sam
tadašnjem genijalnom direktoru Vjesnika Boži Novaku i ispričao mu situaciju. Cijeli razgovor slušao je Jura Šaban, tadašnji tajnik redakcije Studija. Jura je bio odličan tekstopisac, pisao je tekstove kajkavskih popevki. Čim sam dovršio priču, Jura je odrezao:
- A zašto ne pokrenemo mi tvornicu ploča?
Ideja je bila suluda, ali ne i neizvediva. Pero je odmah nazvao kompozitora Stjepana Mihaljinca s kojim je nekoć išao u školu i pozvao ga da i on napusti Jugoton i da napiše pjesmu za prvu Mišinu singlicu u izdanju Studija. Bila je to pjesma “Zalij to cvijeće suzama sreće”, koja je do danas ostala Mišin evergreen:
- U roku od četiri mjeseca prodalo se stotinjak tisuća ploča i Mišo je višestruko vratio posuđeni novac u najkraćem mogućem roku.
Nakon toga na redakcijska vrata sami su pokucali brojni tadašnji slavni pjevači i htjeli su isto - snimiti ploču u izdanju Studija. Među njima bili su i Vladimir Savčić Čobi, Dalibor Brun i mnogi drugi. Kako je rekao - Studio nije samo bio novina koja je pratila slavne, ona ih je i stvarala, a uspjeh je bio i zato što su se usko povezali s televizijom i pratili sve važne domaće emisije, voditelje, pobjednike kvizova... ukratko - sve što je plijenilo pažnju javnosti. Karijeru u Studiju završio je zbog politike. Vice Vukov u to je vrijeme bio vrlo popularni hrvatski pjevač, a 1971., u vrijeme Hrvatskog proljeća, njegovu pjesmu “Tvoja zemlja” proglasili su nacionalističkom. Ubrzo su mu zabranili nastupe po Jugoslaviji. Pero je odlučio posvetiti toj temi naslovnicu Studija. Objavio je kartu Jugoslavije na kojoj je obilježio gradove i mjesta u kojima Vice smije pjevati, a gdje ne. Tadašnjem partijskom vodstvu bila je to crvena krpa. Odmah su smijenili Zlatara.
na razgovor i znao sam da je to kraj, ali najviše mi je bilo žao što smo tad na skladištu imali još 50-ak tisuća ploča koje su trebale prodajom donijeti milijunsku zaradu. Nisu se na to obazirali i sve su ih uništili - rekao je svojedobno. Osim što je u novine uveo slavnog Asterixa otkupivši prava za objavu slavnog stripa, Pero je u Plavom vjesniku smislio i natječaj za Miss Teen. Finale je organizirao u tad, a i danas najluksuznijem zagrebačkom hotelu Esplanade. No organizacijski problemi nastali su kad se saznalo da će u isto vrijeme u Zagrebu boraviti i Tito te da će baš boraviti u tom hotelu. Stoga se ovakva – u socijalizmu banalna i neprimjerena priredba – morala otkazati. No Pero ne bi bio Pero da se
- Pozvali su me
- Sićušni kamenčić ugradio sam u Dinamovu utvrdu kad su me u proljeće 1987. izabrali za glavnog tajnika. Nisam se dugo zadržao na direktorskoj sjedalici, ali se ponosim da sam ipak učinio nešto što je ostalo upamćeno. Smatram da sam klubu ipak više dao onim što najbolje znam pisanjem. Objavio sam tri nadasve čitane knjige: ‘Golovi Dražana Jerkovića’, ‘Loptu ima Zambata’ i ‘Priča o Dinamu’ - rekao je svojedobno.
Ovih dana prisjetila ga se i naša poznata glumica Mirjana Majurec. U to vrijeme bila je u braku s izvanserijskim nogometašem Dinama Markom Mlinarićem Mlinkom.
- Tako se volio
družiti s nama. Ne samo da je puno znao o sportu nego je jako puno znao o kazalištu, filmu i glumi, napisala je na društvenim mrežama i dodala:
- Hvala na divnim naslovnicama. Nemate vi zamjenu!