Slava i gluma su je ‘potrošile’, spas je našla u majčinstvu
U programu Cannes Classicsa prvi put će se naći domaći klasik ‘Deveti krug’. Prije šezdeset godina u njemu je debitirala Beba Lončar, jugoslavenska Brigitte Bardot
Šezdeset godina prošlo je otkad je glumica Beba Lončar zaigrala u filmu “Deveti krug”. Slovenski redatelj France Štiglic snimio je prema scenariju Zore Dirnbach jednu od najljepših drama o holokaustu koju je snimila hrvatska kinematografija.
Upravo će se “Deveti krug” prikazivati u sklopu programa Cannes Classics Filmskog festivala u Cannesu u listopadu i studenom. To je prvi put da se domaći klasik našao u tom programu. “Deveti krug” je 1960. bio nominiran za Zlatnu palmu u Cannesu, a sljedeće godine i za Oscara za najbolji strani film. Na Pulskom festivalu osvojio je Veliku Zlatnu Arenu, kao i nagradu publike. Glavnu mušku ulogu igrao je tad 20-godišnji Boris Dvornik, a partnericu, Židovku Ruth Alkalaj, igrala je tad 16-godišnja Dušica Žegarac. Sporednu ulogu Magde igrala je Beba Lončar i to je bio jedan od njezinih prvih filmova. Boris Dvornik napustio nas je 2008., a Dušica Žegarac prošle godine u svibnju. Beba Lončar ove je godine u travnju navršila 77 godina i već odavno živi povučenim životom u Beogradu. Iza nje je veličanstvena karijera i malo je glumica s prostora bivše Jugoslavije kojima je uspjelo proslaviti se na inozemnoj sceni. Debitirala je iste godine kad je snimila “Deveti krug”. Film “Ljubav i moda”, u kojem je igrala ljepoticu Sonju Ilić, bio je najbolja preporuka za nove uloge. U to vrijeme još su je potpisivali pravim imenom - Desanka Lončar, ali kad je prvi put zaigrala u stranom filmu, počela je koristiti umjetničko ime Beba. Engleski redatelj Jack Cardiff snimao je 1963. u Jugoslaviji holivudski film
“Dugi brodovi”. U glavnim ulogama bili su Richard Widmark i Sidney Poitier. Nakon što je jedna glumica odustala od angažmana za lik Gerde, Beba Lončar je prihvatila ulogu i otvorila vrata inozemoj karijeri. Već iduće godine talijanski redatelj Mauro Bolognini pozvao ju je u Italiju i ponudio ulogu u filmu “Žena je predivna stvar”. Odmah nakon toga krenule su ponude, pa je tako 1965. igrala u filmu “Signore&signori” talijanskog redatelja Pietra Germia, a film je osvojio Grand Prix u Cannesu 1966. Kako su davne 1971. pisale novine, ona je već tad počela dobivati uloge i u koprodukcijskim filmovima, a onda se preselila u Rim. U Italiji je brzo naučila talijanski jezik, pa su došli i angažmani, a lijepoj glumici vrata su se samo otvarala. Glumila je uz Marcella Mastroiannija, Massima Ranierija i Vittoria Gassmana. U tom gradu upoznala je i supruga Josipa Dikana Radeljaka. Iako su je talijanski novinari u to vrijeme povezivali s nekim slavnim glumcima i redateljima, Beba je vrlo odrješito to demantirala. - Moje srce osvojio je naš čovjek, ne želim reći njegovo ime, on je poznat, ali nema veze s filmom - rekla je i prekinula tračeve. U to vrijeme Dikan Radeljak, mladi diplomirani inženjer elektrotehnike, često je poslovno putovao u Rim. Inače Splićanin, najprije je u rodnom gradu bio menadžer vokalno-instrumentalnog sastava Batali. Budući da je volio društveni život, zanemario je poziv i posvetio se glazbi te postao menadžer još nekim bendovima i pjevačima. Onda je došao na ideju da otvori disko-klub i tako je Split dobio Semafor. Bebu Lončar, kako je pisao tadašnji Plavi vjesnik, upoznao je u Dubrovniku, a s obzirom na to da je bio zastupnik talijanske tvrtke za područje Jugoslavije, često je putovao na drugu stranu Jadrana i tako se Beba udala za Dikana. Zna se samo da je s njim u braku bila sve do 1994., a u braku su 1983. dobili sina Lea. Kad je prije desetak godina dala zadnji intervju televiziji B-92, rekla je da se iz Rima vratila u Beograd i da izbjegava javne nastupe.
- Snimila sam u životu 50-ak filmova, naravno, nisu bile sve glavne uloge, ali život i karijera bili su sjajni. Onda sam u 39. godini rodila prvo i jedino dijete, pa sam odlučila promijeniti način života. Počela sam kao tinejdžerica i činilo mi se da je vrijeme da promijenim način života - objasnila je Beba Lončar. Rekla je da su u to vrijeme ona i njezin bivši suprug osnovali firmu, a ona se htjela posvetiti djetetu, što ne bi mogla da je ostala i dalje glumica.
- Taj obiteljski
život bio je vrijedan takve odluke. A onda sam se 2000-ih odlučila preseliti u rodni grad i zato sam došla u Beograd. Istina je da sam se povukla iz medija jer ne vidim razlog da sjedim po raznim studijima i govorim o raznim temama. Kako je rekla, život joj je sličan životima drugih umirovljenika – s tom razlikom da redovito vježba, ali i ima dovoljno vremena za kave s prijateljicama. - Nemojte mi to sad kvariti jer doista ne želim da me ljudi prepoznaju na ulici. Ne želim ništa mijenjati i jako uživam u ovakvom mirnom životu - poručila je tada novinarima.