TE NISU ODRAZ PRAVE LJUBAVI

na tu životinju i sliči. Teoretski anatomiju tih predivnih bića imam u malom prstu, ali nikad se ne zna.

Ljeto vam je cijelo bilo radno ili ste uhvatili i koji dan godišnjeg? I gdje ste ga proveli?

Ne, nažalost, i ove mi je godine odmor izmakao. U lipnju sam spojila jedan posao i dva dana kupanja u Brelima, a prošle subote je pao popodnevni kupanac na Krku. I to je sve. Ali mogu reći kako sam uspješno naučila izvući maksimum iz minimuma.

Gdje se inače volite odmoriti, napuniti baterije? Je li to negdje u inozemstvu, gdje vas ne prepoznaju, u planinama ili slično?

Moj najbolji odmor je definitivno vezan uz more. Već samo gledanje u pučinu čini da se osjećam bolje, a kad tome dodamo dobrobiti plivanja za tijelo koje prečesto sjedi, jasno je da je to za mene i psihička i fizička terapija. Naravno, putovanja preko granice su uvijek dobrodošla - iako se obično vratim fizički iscrpljena, duša je redovito puna.

Volite li ljetovati sami, u uskom krugu prijatelja ili su vam draža bučna ljetovanja?

Ja sam sa svojom sklonošću civiliziranom robinzonizmu vjerojatno san snova našeg epidemiološkog stožera - bitno mi je imati struju, toplu vodu i čistu posteljinu, ali kad bi se ljudi mogli svesti na minimum, nitko sretniji od mene.

Jeste li među onima kojima je kuća uvijek puna ljudi?

Nažalost, ne. Iako je odluka da kupim stan svojedobno dobrim dijelom donesena s redovitim večerama za bliske ljude na umu.

Koliko vam znači prijateljstvo? Imate li puno prijatelja ili tek pokojeg?

Iskreno, vjerujem da su prijatelji obitelj koju smo sami izabrali. Imam puno znanaca, dosta onih koje bih nazvala ‘frendovima’, ali tek šačicu bliskih prijatelja. Ali to su oni za koje se skače u vatru bez pitanja.

Tko vam je najveća podrška kad u život uđu teški trenuci?

Taj moj uski prijateljski krug je jedna prava sigurnosna mreža i jako sam sretna što se imamo. Iako fizički, nažalost, i nismo često zajedno, potpuno je neupitno da smo jedni za druge uvijek tu.

Vjerujete li u ljubav, iskreno prijateljstvo, žrtvovanje... u vremenu kad se zbog krize, novca... zapravo sve raspada?

Ne vjerujem u žrtvovanje. To odmah implicira da se čovjek na nešto trebao natjerati. A i ljubav i prijateljstvo po meni su nešto što se daje bezrezervno, bez razmišljanja i kalkuliranja. Iako se, nažalost, svakodnevno dokazuje da su glupost i zločestoća neuništivi, želim misliti da će se ipak pokazati kako to nisu temeljne odrednice naše civilizacije.

Jeste li i sami zbog ljubavi spremni rušiti svjetove?

Ništa u životu ne radim s figom u džepu, pa bi bilo stvarno strašno da tako nekoga volim. Tako da - sve za ljubav. No ako rušenje svjetova podrazumijeva velike geste, moram reći kako po mom iskustvu one nisu nužno odraz prave ljubavi. Mislim da su od povremenih razmetljivih poteza, pa ma kako impresivni oni bili, svakodnevna bliskost i toplina puno važnije.

“Kviz” je sve ono najbolje što engleske mini-serije mogu dati - odličan scenarij, fantastični karakterni engleski glumci i neodoljivi šarm skandala koji, kada se razmontira, ostavlja tek ljudske sudbine koje se ljuljaju poput rublja na vjetru medijske oluje. “Kviz” se bavi čuvenim skandalom kašljanja u “Milijunašu” koje je, kako je sud presudio, bilo namješteno da se majoru Charlesu Ingramu ukaže na točne odgovore i pomogne mu se osvojiti milijun funti. I da pobijedi televizijsku kuću kojoj je bio neopisivo dosadan i jedva je čekala da ispadne i na stolicu zasjedne neki atraktivniji kandidat. Fenomen kviza “Tko želi biti milijunaš” dobro nam je poznat, gotovo svatko je bio bar u jednom razdoblju navučen na taj, ustvari, jednostavan kviz. Ta jednostavnost, DNK kviza, mogućnost da ćeš izgubiti sve i nesigurnost da ćeš dobiti više, kvizu je donijela neviđenu popularnost. Kako su tvorci kviza shvatili - da važno je znanje, da važna je lova, da važno je natjecanje, ali ono što je najbitnije je osobna drama koja se odvija pred milijunima ljudi. “Kviz” je nastao na ITV-u, gotovo u očaju, a poharao je svijet, čak su i Amerikanci, za koje tvorci kviza kažu kako su nenadmašni u televizijskoj zabavi, pokleknuli pred britanskim kvizom. Fascinantna je scena u kojoj dolazi čelnik jedne od najvećih američkih TV mreža, dakle, najveći od najvećih, i pada na koljena i klanja se tvorcu kviza “Tko želi biti milijunaš”. Ali taj kviz nije samo zabava. Bar ne u kulturi srednje engleske i srednje engleske klase razbacane po bajkovitim mjestima poput onih iz serije “Midsomer” i navučenih na pub kvizove i borbu znanja. “Tko želi biti milijunaš” za njih je sveti gral, nešto u čemu jednostavno moraju sudjelovati, iako, kako mreža kaže, “dosta nam je više tih ljudi iz srednje klase, srednje dobi iz središnje Engleske”. Istodobno s obožavanjem kviza nastaje i “sindikat”, udruženje običnih ljudi, zaluđenih kvizaša diljem Britanije, koji nastoje, ne prevariti, ali rastegnuti pravila i učiniti sve da ona rade za njih. Prije svega zeznuti sustav da upadneš u samu igru, da upadneš više puta u nju (što je zabranjeno, ali nitko nije provjeravao je li netko bio u škotskom, engleskom, australskome “Milijunašu”). I stvarno, “sindikat” djeluje poput dobro uhodane mafije (samo bez konjskih glava u krevetu), a profesori po srednjim školama, kućanice, sveznajući besposličari, činovnici i ostali zaljubljenici u borbu znanja stvarno su uspjeli pobijediti sustav i veliku TV kuću. Rastegnuti sva moguća pravila, preokrenuti ih da rade za njih i pritom ni u jednom trenutku prekršiti zakon. Bar se tako čini. Svime time se bavi serija i to na neviđeno zabavan način, objašnjavajući pozadinu skandala, koji nije postao megaskandal te je kod nas možda i relativno nepoznat jer se raspletao u isto vrijeme kada je bio i napad na newyorške “blizance”. U vrijeme kada je svijet bio na rubu milijuna mogućih ratova, a američka tragedija zaokupila je pažnju svih. Serija se, nažalost, sastoji samo od tri epizode. Nažalost jer je jednostavno toliko dobra da bi je svatko htio gledati mnogo dulje. A vidi se to i po zaigranosti glumaca koji odrađuju vrhunske uloge i pritom uživaju. Treba reći da su to sve najbolji britanski karakterni glumci koje smo gledali u milijun serija i filmova, a glavnu ulogu glumi Matthew Macfadyen (odlično) poznat kao glavni lik u odličnoj komediji Franka Oza “Smrt na sprovodu”. Ipak, redatelj Stephen Frears (ne želim ni nabrajati koje je sve velike filmove i serije taj čovjek snimio) i scenarist James Graham ne dopuštaju da se stvar rastegne i izgubi draž. Da, točno je kako treba biti. U tri dijela. Nije potrebna nijedna dodatna riječ niti je ijedna scena višak. I na kraju, nakon svega, ostaje pitanje je li major Charles Ingram stvarno varao na kvizu? Sud je rekao da jest. Ja nisam uvjeren, a svaki gledatelj će na to pitanje sam sebi odgovoriti. I pritom će se vrhunski zabaviti gledajući seriju.